Rezultat toga biće prva Odluka o javnom saobraćaju u našem glavnom gradu, koja je na snagu stupila u aprilu 1961.
Bilo je to vrijeme kada je grad rastao, populacija je iz godine u godinu bila veća, pri čemu će istovremeno biti uspostavljen i javni prevoz. A što se same odluke tiče – njom je uvođen red na ulicama, koji do tada, po svoj prilici, nije ni postojao.
Najprije, u odluci je stajalo kako će pješaci ubuduće smjeti da se kreću samo trotoarima. A tamo gdje trotoara nema, mogli su se kretati ivicom kolovoza.
U gotovo svim ulicama u Titogradu tada su iscrtani pješački prelazi, pri čemu je u odluci bilo navedeno da su vozači dužni propuštati pješake na tim mjestima. Sa druge strane, vide li pješake na kolovozu van prelaza, vozači su bili dužni da ih upozore zvučnim signalom.
Odlukom je, između ostalog, bio uređen i popis ulica kojima je bilo dopušteno gonjenje stoke – jedan koridor za to je bio namijenjen od centra ka Koniku, a drugi od Kruševca ka Lješkopolju.
Aktom je bilo zabranjeno da se djeca igraju loptom na kolovozima ili da na njima voze rolšue i trotinete. I to je bilo kažnjivo – za takve bi prestupe odgovarali roditelji djece.
