Što je uloga Ustavnog suda? Ima li lakšeg pitanja za bilo kog studenta pravnog fakulteta? Naravno da je uloga Ustavnog suda da štiti Ustav i usklađenost zakona i odluka izvršne vlasti sa Ustavom države. Ne znam da li su sudije Ustavnog suda Crne Gore završile pravni fakultet u Travniku, onaj što za diplomu nije nužno pohađanje, kada odbijaju da odlučuju o jednom zakonu koji evidentno krši Ustav u više navrata, dok daju sebi za pravo da odlučuju o političkim odlukama izvršne vlasti u dijelu koji je isključivi njen domen.
Elem, Ustavni sud Crne Gore je odbio da se izjasni o ustavnosti takozvanog Temeljnog ugovora (TU) koji je država Crna Gora potpisala sa Beogradskom patrijaršijom, dajući mu naziv koji je korišćen u ugovoru Crne Gore sa Vatikanom, dakle državom, što daje atribut temeljnog, da bi tobože postavili simetriju. Za koju nema nikakvog osnova: Vatikan je država, a SPC je subjekt unutrašnjeg prava države Srbije.
Ustavni sud Crne Gore je odbio da se izjasni o preambuli TU vezano za postojanje SPC na prostorima Crne Gore, valjda misleći da se radi o crkvenim stvarima i kanonskim pravilima kao nečemu što nije njihova nadležnost. Umjesto da odlučuju o zemaljskom pravu, oni su to odbili pod obrazloženjem da se radi o nebeskom pravu.
ISTORIJSKE ČINJENICE
Toliko je činjenica, velikih kao Mont Everest, za donošenje pravnih odluka vezano za trajanje SPC u Crnoj Gori, da bi to svaki osrednji pravnik van Srbije i Crne Gore žmureći presudio. O tome sam pisao u jednom od prošlih tekstova, ali nije naodmet ponoviti to političkim i klerikalnim sudijama Ustavnog suda. Dovoljno je pogledati Zakon o crkvama republike Srbije, član. 11, u kojem se doslovno kaže: „Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje se kontinuitet sa PRAVNIM SUBJEKTIVITETOM stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srpskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 269/1929)“.
Pa čak i ako su završili pravni fakultet u Travniku, valjda bi se bar zamislili nad činjenicom da zakon Srbije priznaje sadašnjoj SPC pravni kontinuitet od 1929. godine, a Crna Gora priznaje TU i kroz izdata rješenja eparhijama te iste crkve pravni kontinuitet od 1220. godine?
Pa to je smiješno đetetu od pet godina, a još veća sramota čitavom pravnom sustavu Crne Gore travničkog pedigrea. U Službenim novinama KSHS od 3. juna 1922. godine decidirano piše „prisajedinjenje AVTOKEFALNIH crkava: Karlovačke, Crnogorsko-primorske (iako je njeno pravo ime bilo po Ustavu Crne Gore iz 1905. godine Crnogorska pravoslavna crkva) i dvaju dalmatinskih eparhija: Bokokotorsko – Dubrovačke i Dalmatinsko – Istrijske u jednu: Avtokefalnu Ujedinjenu Srpsku Pravoslavnu Crkvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (v. Najviši Ukaz od 17. juna 1920. g.)“.
Valjda je i onoj tovarnoj životinji jasno da sadašnja SPC, koja je 1929. Zakonom o SPC izgubila prefiks Ujedinjena ali nije time status, ima pravni kontinuitet u Crnoj Gori od 1929. godine! Za svaku ovu tvrdnju priložićemo Ustavnom sudu faksimile svih pomenutih dokumenata, kao i Ustav Crne Gore iz 1905. godine, u kojem od slova do slova piše u članu 40, stav 2, „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno-pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom“.
Imate, gospodo iz Ustavnog suda, na hiljade objavljenih dokumenata koji to potvrđuju, službene novine KSHS i Jugoslavije, Ustav Crne Gore iz 1905. godine. Što vam još treba da donesete stav o preambuli TU ili, kako je moguće, suprotno tački 3 Ustava Crne Gore ustupati pravnom licu iz druge države ogroman dio teritorije Crne Gore, a da vi ćutite kao preplašeni vrapci na pljusku?
NEZAKONITE ODLUKE
Ali zato reagujete i raspravljate o nečemu što ne može biti u vašoj nadležnosti. Vlada je ta koja vodi vanjsku politiku u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima, donosi političke odluke u odnosima prema drugim državama i asocijacijama, sklapa ugovore sa drugim državama, uvodi restriktivne mjere prema drugim državama ili članovima ambasada u Crnoj Gori, ukoliko smatra da su prekršene međunarodne norme ili ukoliko usaglašava politiku sa EU standardima, etc.
Ako ste nesrećni što je Crna Gora uvela sankcije Rusiji iz sasvim opravdanih razloga - jer je zločin napasti drugu suverenu državu, ma ko to radio - svoju tugu utolite na nekom drugom mjestu. Ako vi ne štitite ustavnost u državi, a ne štitite je, već se ponašate kao partijski sud, onda mi imamo provizorijum umjesto pravo uređene države.
I to je samo kap u moru nedozvoljenog i neprimjerenog tihovanja Ustavnog suda. Crna Gora je primjer za kršenje elementarnih ljudskih prava i sloboda. Vaša je ustavna obaveza da sprovodite međunarodne povelje kojih je Crna Gora potpisnik u supremativne nad unutrašnjim zakonima, a koji su u najvećoj mjeri inkorporirane u Ustav Crne Gore.
Još nemamo vaš stav u vezi očiglednog kršenja Ustava kada je Skupština Crne Gore 23. 11. 2020, mimo ustavnih procedura, ušla u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, kojima je omogućeno poslanicima učešće u radu Skupštine bez ličnog prisustva śednicama, čime su direktno prekršene odredbe člana 91. Ustava Crne Gore! Zatim, donešene su dopune Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, kojima je to omogućeno, na temelju instituta vanredne situacije koji ne postoji ni u Ustavu, ni u pravnom sistemu Crne Gore.
Takođe je izvršena zamjena poslanika Ure u parlamentu, protivno zakonskim procedurama. Taj i takav parlament je donosio dalekosežne odluke čija legalnost je dovedena u pitanje samom nelegalnošću parlamenta, koji je izabran kršenjem Ustava Crne Gore. Jedna od njih je izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je odobrila Venecijanska komisija, čime je jedan moderan evropski zakon suspendovan u najbitnijim njegovim obilježjima, što je otvorilo put neprimjerenoj klerikalizaciji Crne Gore i vulgarizaciji društvenog života, čime je narušen sekularni karakter Crne Gore, određen Ustavom Crne Gore.
Neprimjereno je tihovanje Ustavnog suda na vrlo sumnjiva hapšenja bivših pravosudnih funkcionera, sa vrlo tankim razlozima za njihovo hapšenje, iako se radi o osobama koje nije trebalo hapsiti spektakularnim predstavama za primitivni puk, osobama koje bi se same pojavile kod organa gonjenja i koje bi uz ograničeno kretanje uz pomoć tehničkih pomagala, umjesto bezrazložnog utamničavanja, čak i po više od godinu i po dana, mogle učestvovati u sudskom postupku.
Ustavni sud bi morao da zna da je nedozvoljeno utamničavanje osoba da bi se od njih izvlačila priznanja i da to nijedan sud ne bi smio prihvatiti kao dokaz. Dužnost je Ustavnog suda da spriječi drastična kršenja ljudskih prava ljudi koji su utamničeni mjesecima, bez prava da na sudu vrlo lako odbrane svoju nevinost. Posebno jer se radi o vrlo selektivnom hapšenju i klasičnoj diskriminaciji.
Na jednoj strani se utamničenima uskraćuju Ustavom zagarantovana prava na odbranu, hapse se jednim povodom, pa se onda mijenja optužnica, prebrojavaju zasadi, kućice krtole i slične stvari da bi se dokazalo kako optuženi ima prihode od podzemlja. Još ministar pravde tvrdi da se ne radi o revanšizmu? Valjda mu se ne sviđa kvalitet voća i krtole iz bašte okrivljenog? Čudno je kako su jedan dio stanovništva i većina vlasti zagađeni pomijama pojedinih žutih glasila u Crnoj Gori i pojedinih nevladinih organizacija, pa očekuju da će hapšenjem ljudi iz vlasti prije 2020. godine otkriti nekakve spektakularne krađe i skrivene milijarde „narodnih para“. Nažalost, građani Crne Gore su dobrim dijelom dovedeni do stadijuma koji je malo iznad potpisivanja palcem, pa im je moguće svašta poturiti.
ĆUTANJE
Ustavni sud je ostao nijem povodom izmjene zakona o Tužilačkom savjetu, iako je taj pređašnji zakon donešen u saradnji sa Venecijanskom komisijom, koju je, da ponovim stoti put, Crna Gora odabrala kao obaveznog partnera u donošenju zakona, nametnutog od EU. Tako je umjesto demokratskog principa, kojim su se birali tužioci dvotrećinskom većinom, donešen zakon kojim se biraju kvalifikovanom većinom.
Tako je stvoreno partijsko tužilaštvo kojem je omogućeno, čak se može reći i uslovljeno da se obračunava sa pripadnicima poretka prije 2020. godine, dok se vlastima nakon avgusta te godine gleda kroz prste na najočiglednija kršenja zakona, zaduživanje države na nezakoinit način, zapošljavanje po rođačkim i partijskim linijama, kršenje zakona o nabavkama mimo procedura o tenderima, uvođenje vjerskih praznika za dan gradova, suprotno Ustavu Crne Gore, nepoštovanje državnih praznika i obaveznog obilježavanja gradova, stavljanja na institucije zastave drugih država i hiljade i hiljade drugih kršenja Ustava Crne Gore i njenih zakona.
Klerikalizacija i fašizacija Crne Gore je dosegla razmjere koje od nje polako prave društvo bez budućnosti. Ako neko misli da se Crnoj Gori smiješi bolja budućnost sa desetinama hiljada mladih zatrovanih religijom i hodočašćem da se poklone nečijim kostima, onda taj ne pripada vremenu u kojem živi, već je hiljadama godina daleko od sadašnjice i živi u vremenima kada su ljudi u metafizici tražili objašnjenja za sve pojave koje su im se dešavale.
Strašno je da poslanik koji pripada tobože građanskoj stranci, u šta niko normalan ne vjeruje, u parlamentu Crne Gore traži da svi građani Crne Gore moraju imati krštenice? Naravno da misli na krštenice SPC. Toliko o razumijevanju evropskih vrijednosti vladajućih partija, poznavanju međunarodnih deklaracija, odluka suda u Strazburu, koji čak presuđuje da država MORA biti neutralna po pitanju religije i ateizma u državnim ustanovama, odnosno čak naklonjenija ateizmu u odnosu na religiju.
Na kraju, nevjerovatno je da crnogorsko pravosuđe tihuje na manipulacije sa popisom, nabavku softvera za manipulaciju izborima, softvera koji omogućava da se popisuju strani državljani kao državljani Crne Gore, da se može manipulisati JMBG, tako što se na jedan JMBG može upisivati koliko hoćete građana, jer softver ne odbacuje ponavljanje JMBG-a ili njegovu ispravnost, što u konačnom znači da se ovaj popis modifikuje prema željama nalogodavaca iz strane crkve i države.
Sama činjenica da se još ne objavljuju rezultati popisa govore da neko nije zadovoljan njima pa ih namjerava malkice doćerati. Taj popis treba smatrati potpuno nelegitimnim i obavijestiti međunarodnu zajednicu o tome.
Sudije bi trebalo da znaju da je Crna Gora deklarativno na evropskom putu i da mora poštovati odluke Evropskog suda, ako namjerava ići ka članstvu u EU. To što specijalni tužilac namjerava da „Skaj“ transkripte koristi kao dokaze je suprotno osnovama prava, jer se ne mogu koristiti kao dokaz stvari koje nijesu pribavljene na zakonit način.
„Skaj“ transkripti su pribavljeni faktički hakerisanjem, bez da je crnogorsko sudstvo odobrilo takav način pribavljanja dokaza. Taj materijal može biti osnov za dalju istragu i pribavljanje dokaza koji će potvrditi navode u njemu, ali nikako se ne mogu koristiti kao dokaz. Inače bi to otvorilo ,,pandorinu kutiju“ u kojoj bi svako mogao svakoga optuživati u „Skaj“ prepiskama i omogućiti da se goni i zatvara. To je nonsens i potpuno kršenje svih pravnih normi i odluka relevantnih pravnih institucija u svijetu.
