Kako je javnosti poznato, prije nekolika mjeseca nekakav bajagi nezavisni sindikat policije koji predstavlja izvjesni Rmandić otkrio je da udžbenik crnogorskoga jezika, čiji smo autori Jelena Šušanj i ja, diskriminiše policiju. Tome je otkriću prethodilo dijeljenje po društvenim mrežama video klipa skupštinskoga nastupa Miluna Zogovića koji otkiva građanima kako udžbenici crnogorskoga jezika kvare našu mladež jer se u njima javlja primjer pivagra, kojim se objašnjava tvorba riječi (pivo+viagra). Onda je nezavisni sindikat angažovao ombudsmana Sinišu Bjekovića, koji je vic o policajcima (koji ih u tome udžbeniku prikazuje kao snalažljive a ne kao nepismene) protumačio kao diskriminatoran u odnosu na policajce te naložio ZUNS-u (Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva) da se vic ukloni. Danas je ZUNS, odnosno sekretar ZUNS-a izvjesni Stefan Rabrenović, obavijestio autore da je ombudsman "jasno, činjenično i nedvosmisleno utvrdio" da je "došlo do povrede prava policijskih službenika zloupotrebom slobode izražavanja", da se udžbenik koristi kao "stereotipan prikaz policajca kao osobe ograničenog intelektualnog kapaciteta", da udžbenik "nije ostvario pedagoški cilj". Za ZUNS je preporuka ombudsmana obavezujuća te se od autora traži da se izjasne i dostave u roku od pet dana prijedlog novoga teksta.
Dakle, ne samo da je ombudsman Bjeković, zaneseni čuvar prava i sloboda represivnoga aparata utripovao da je kompetentan da procjenjuje ispunjenost pedagoških ciljeva i da bez suda presuđuje, no je i neznaveni sekretar ZUNS-a, očito svjestan da bi neslaganjem s ombudsmanom - poput autorâ udžbenika - "zloupotrijebio slobodu izražavanja" u policijskoj državi Crnoj Gori otpisao da su za ZUNS mišljenje i preporuka Siniše Bjekovića obavezujući. Budući da je ZUNS već prije nekoliko mjeseci dobio, i pismeno i usmeno, mišljenje autorâ, a smatrajući mišljenje ovakvoga ombudsmana ništavim i neobaveznim, čuvajući ugled ustanove ponižene u ovome procesu ne toliko upodobljenim mišljenjem Siniše Bjekovića koliko bezuslovnim prihvatanjem toga mišljenja, kao jedan od autora osporavanoga udžbenika dužan sam reći da je udžbenik prošao svu neophodnu proceduru - i u ZUNS-u (urednici, recenzenti) i u Nacionalnome savjetu za obrazovanje, a s obzirom na očekivanu negativnu kampanju angažovani su čak i konsultanti, što nije bila obaveza izdavača. Prošavši svu tu proceduru taj je udžbenik objavljen u nekoliko izdanja u potonjih 15 godina i - koliko je poznato - nijesu dokumentovane posljedice njegova negativnoga djelovanja osim na predstavnike srbujušće misli u Crnoj Gori. Nikakva procedura ne podrazumijeva da ombudsman, štiteći bajagi interese od udžbenika ugrožene policije, procjenjuje ispunjenost pedagoških ciljeva u njemu, a još manje da ZUNS kao jedini državni izdavač udžbenika pristaje na poniženje ljudi koje je ta ustanova svojevremeno uključila u taj proces, prije svega na urednike koji i danas obavljaju urednički posao u toj kući.
Što se mene kao autora tiče, sekretar ZUNS-a Rabrenović može mišljenje Siniše Bjekovića smatrati obavezujućim, može ga ako oće uokviriti i zakačiti više kreveta, ali ne može naćerati autore da u udžbeniku koji je legitimno usvojen mijenja sadržaj pod prisilom čovjeka koji se lažno predstavlja kao zaštitnik ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori.
Ako vam ovakav udžbenik ne valja, angažujte Sinišu Bjekovića da vam napiše novi. Budući da je izrada udžbeničkoga posla uvijek koautorski posao, može Bjeković za koautora uzeti ZUNS-ova pravnoga eksperta Rabrenovića.
Što se pak stava ZUNS-a tiče, podśećam ih da su uoči kontrarevolucionarnoga litijaškog pokreta silom, bez autorske saglasnosti, pokušali da udžbenike za gimnaziju preimenuju tako da se više ne zovu "Crnogorski jezik" nego "Moj jezik". Istina, taj im je naum prošao kod dostine autora, ali ne i kod ovih od kojih Bjeković štiti policiju. Pokuša li ZUNS i sad, kao onda, silom i bez naše saglasnosti mijenjati sadržaj udžbenika, vidimo se na sudu.
Zaludu laži sekretara ZUNS-a da je mišljenje ombudsmana obavezujuće. Obavezujuće je samo izjašnjenje na njegovo mišljenje. A ZUNS se ovakvim odnosom izjasnio negativno o sebi, o svojim izdanjima, o svojim recenzentima i o svojim urednicima s izuzetnim i respektabilnim iskustvom koji su pomno pratili cio proces.
