Održivost crnogorskog penzionog sistema dovedena u pitanje zbog trenda drastičnog pada zaposlenosti i rasta broja penzionera, kao posljedice politike socijalnog zbrinjavanja na desetine hiljada zaposlenih koji su, u dvodecenijskom tranzicionom procesu, proglašeni tehno - ekonomskim viškovima ili otišli pod stečaj. Zato ćemo od Vlade zahtijevati da održivost penzionog sistema obezbijedi otvaranjem novih radnih mjesta, ažurnijom naplatom doprinosa za obavezno penziono osiguranje, prevođenjem velikog broja radnika koji rade na crno u legalan radni odnos, rekao je u intervjuu za Portal Analitika generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković koji je na nedavno održanom Drugom redovnom Kongresu USSCG, kako jedini kandidat reizabran na funkciju Generalnog sekretara.
Na Kongresu su usvojene i tri Rezolucije za koje će se USSCG zalagati u narednih pet godina: Rezolucija o poštovanju prava zaposlenih na 40-to satnu radnu sedmicu i prava na odmor nedjeljom i praznikom, Rezolucija o zaštiti materinstva i očuvanju stope nataliteta, kao i Rezolucija o nužnosti izmjene penzionog sistema.Rezolucijom o nužnosti izmjene penzionog sistema, kako ističe Keković, USSCG je ocijenila neodrživom reformu crnogorskog penzionog sistema, koja se od 2003. godine sprovodi kontinuirano na štetu zaposlenih i penzionera. Generalni sekretar USSCG je, govoreći o problemima kojima se bave ostale rezolucije, istakao da je nepoštovanje normi o 40 – to satnom radnom vremenu jedan od ključnih razloga preglomaznog državnog aparata i sve većeg broja zaposlenih u državnom sektoru.
- Na to ukazuje i sprovedeno istraživanje UNDP-a 2011.g., po kojem bi čak 64% Crnogoraca radije da rade za 450€ mjesečno u javnom sektoru, umjesto za 750€ u privatnom sektoru. Zato je toliki pritisak na javni sektor i zato imamo preglomazan administrativni aparat. Ali, to će biti tako sve do trenutka dok stvorimo uslove za dostojan rad i dostojnu zaradu u privatnom sektoru – rekao je Keković, objašnjavajući da Rezolucija posvećena pravima žena zaštiti materinstva i očuvanju stope nataliteta treba da pomogne zapošljavanju žena koje su u trudnoći.
ANALITIKA: U jednoj od rezolucija koja je predstavljena na nedavno održanom Kongresu USSCG navodi se da je nepoštovanje četrdesetosatne radne sedmice, prekovremeni rad i rad u toku praznika postalo dio crnogorske praksa. U kom sektoru, kod kojih preduzeća, je to najviše zastupljeno i što je razlog tome?
KEKOVIĆ: U pitanju je Rezolucija o poštovanju prava zaposlenih na četrdesetosatnu radnu sedmicu i prava na odmor nedjeljom i praznikom, koja je nastala kao rezultat višegodišnje kampanje koju vodi Unija slobodnoh sindikata Crne Gore (USSCG) po tom pitanju.
Naime, pokazalo se da se u ogromnom broju STR-a, malih i srednjih preduzeća, ne poštuju navedena prava zaposlenih. Najviše je to izraženo u trgovinskoj djelatnosti, gdje je zanemarljiv broj sindikalno organizovanih zaposlenih, tako da zaposleni pojedninačno ne smiju i ne mogu da zaštite svoja prava. Krajnje je neshvatljivo da u 21. vijeku zaposleni svakodnevno radi po 10 i više sati, da nema pravo na vikend i puni godišnji odmor. Još neshvatljivija je pojava da je Država donijela Zakon o državnim praznicima, za koje smo svjedoci da ih mnogi ne poštuju, a Država ne haje?! Slikovito prikazano, to vam je isto kao kad neko ne poštuje državnu himnu, ali, za razliku od himne, ovo prvo ne uznemirava institucije koje su dužne da kontrolišu primjenu tog zakona, već poslodavcima gledaju kroz prste. Ako svemu tome dodamo da se taj rad zaposlenim ne plaća adekvatno, ili im se uopšte ne plaća, sasvim je jasno zašto smo na Kongresu jednu rezoluciju posvetili ovom pitanju.
ANALITIKA: Da li je nepoštovanje tih normi o radnom vremenu razlog što je sve veći pritisak na zapošljavanje u državnom sektoru koji inače ima previše zapošljenih?
KEKOVIĆ: Naravno da je to jedan od ključnih razloga. Na to ukazuje i sprovedeno istraživanje UNDP-a 2011.godine, po kojem bi čak 64 odsto Crnogoraca radije da rade za 450 eura mjesečno u javnom sektoru, umjesto za 750 eura u privatnom sektoru. Zato je toliki pritisak na javni sektor i zato imamo preglomazan administrativni aparat. Tako će biti sve do trenutka kada stvorimo uslove za dostojan rad i dostojnu zaradu u privatnom sektoru. Svakako da ovom prilikom treba istaći i izuzteke, jer i u realnom sektoru imamo primjere punog poštovanja prava zaposlenih i kreiranja adekvatnih uslova za njihov rad.
ANALITIKA: Na koji način mislite da bi nadležne institucije trebale da djeluju da bi se trend nepoštovanja normi o radnom vremenu i odmoru u vrijeme praznika suzbio?
KEKOVIĆ: Mislim da, u konkretnom slučaju, nije u pitanju način djelovanja državnih institucija, već - nepostojanje volje na državnom nivou da se u ovoj oblasti uspostavi red i poštovanje Zakona!
Tranzicioni period se još uvijek koristi kako bi se poslodavcima omogućilo da - na teret prava zaposlenih - ostvare ekstra profit. Krajnje je vrijeme da se tome stane na kraj i da se uspostave evropski standardi. U razvijenim evropskim zemljama nezamislivo je da vas neko tjera da radite preko svog redovnog radnog vremena mimo vaše volje, odnosno da vam uskrati pravo na dnevni, vikend, godišnji ili praznični odmor.
ANALITIKA: U drugoj Rezoluciji o zaštiti materinstva i očuvanju stope nataliteta ističe se da se ženama sa više od 15 godina radnog staža a koje imaju četvoro i više djece kao i ženama sa više od 25 godina radnog staža koje imaju troje djece dodjeli nacionalna penzija. Koliko je realno da Vlada usvoji taj zahtjev?
KEKOVIĆ: Vidite, prilikom donošenja ove Rezolucije pošli smo od prava žena na zaštitu materinstva, ali i od njihovog položaja na tržištu rada i dodatnih opterećenja koje žene, zbog svoje biloške karakteristike, imaju u odnosu na muškarce. Svakodnevno smo svjedoci da poslodavci zaziru od zapošljavanja žena koje su u trudnoći, tako da je njihovo zapošljavanje na tržištu rada sve teže, pogotovu kada je u pitanju zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Upravo iz tih razloga žene će sve teže moći da ostvare puni penzijski staž u svojoj radnoj karijeri.Naravno, ovom rezolucijom ne želimo da razvijamo stereotip o ženi kao domaćici, već da uvažimo dodatne napore kojima se žena izlaže kroz materinstvo. Otuda, pravo na nacionalnu penziju bilo bi njeno fakultativno pravo. Mi smatramo da je rezolucija realno postavljena i već nam se javljaju iz NVO sektora sa željom da nas podrže u kampanji i borbi za njenu realizaciju.
ANALITIKA: Što kaže sindikalno iskustvo, da li poslodavci ponekad izbjegavaju da zaposle mlađe žene upravo zbog mogućnosti materinstva?
KEKOVIĆ: Da, kao što sam već pomenuo - materinstvo predstavlja jednu od ključnih barijera u zapošljavanju mladih žena. Na žalost, tačno je to da poslodavci zaziru od zapošljavanja žena koje su u trudnoći, jer nakon porođaja slijedi period jednogodišnjeg porodiljskog odsustva, kojeg oni doživljavaju neproduktivnim za svoj posao, a nakon toga i period posebne majčinske brige i obaveza prema malom djetetu. Tu ne pomaže ni činjenica da centri za socijalno staranje uredno refundiraju poslodavcima zaradu koju isplaćuju po osnovu naknade za porodiljsko odsustvo.
ANALITIKA: Da li će USS zbog toga ispostaviti neke zahtjeve nadležnim institucijama?
KEKOVIĆ: USSCG se bavila tim pitanjem uglavnom po individualnim dojavama koleginica koje su po tom osnovu bile diskrimnisane. Zakon propisuje zaštitu žena od takvog vida diskrimnacije, ali je u praksi komplikovan proces dokazivanja i zaštite prava po tom osnovu. Do nedavno, Zakon o radu ostavljao je mogućnost neograničenog zapošljavanja na određeno vrijeme, što su poslodavci koristili, između ostalog, i za takav vid diskriminacije. Moram da pohvalim novinu u izmjenama Zakona o radu, kojom je utvrđeno da poslodavac ne može raskinuti ugovor o radu na određeno vrijeme sa ženom koja je, za vrijeme trajanja toga ugovora, započela porodiljsko odsustvo, do okončanja tog odsustva.
Poruka nadležnim institucijama je da, u tom dijelu, moramo da stimulišemo primjere pozitivnog ponašanja pojedinih poslodavaca i tako među poslodavcima razvijamo kulturu poštovanja prava žene na zaštitu materinstva.
ANALITIKA: Reforma Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 2003. godine, kako navodite u jednoj od rezolucija, krajnje je nepovoljna i za zaposlene i penzinere. Da li će USSCG u daljem djelovanju insistirati na izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kojima bi se zaposlenima i penzionerima vratila prava iz 2003. godine? U čemu se sastoji razlika između sadašnjeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i onoga koji je važio 2003. godine?
KEKOVIĆ: Mi smo, prije svega, svjesni činjenice da je održivost crnogorskog penzionog sistema dovedena u pitanje zbog trenda drastičnog
pada zaposlenosti i rasta broja penzionera, kao posledice politike socijalnog zbrinjavanja na desetine hiljada zaposlenih koji su, u dvodecenijskom tranzicionom procesu, proglašeni tehno-ekonomskim viškovima ili otišli pod stečaj. Zato ćemo od Vlade zahtijevati da održivost penzionog sistema obezbijedi otvaranjem novih radnih mjesta, ažurnijom naplatom doprinosa za obavezno penziono osiguranje, prevođenjem velikog broja radnika koji se nalaze u faktičkom radnom odnosu (rad na crno) u formalan (legalan) radni odnos, kao i drugim kreativnim mjerama ekonomske politike u korist penzionog fonda.Rezolucijom o nužnosti izmjene penzionog sistema, USSCG je ocijenila krajnje restriktivnom i neodrživom reformu crnogorskog penzionog sistema, koja se od 2003. godine sprovodi kontinuirano na štetu zaposlenih i penzionera.
ANALITIKA: U kom smislu?
KEKOVIĆ: Pa, suština svih dosadašnjih „reformskih“ mjera ogledala se u pooštravanju uslova zaposlenima za odlazak u penziju i smanjenju prava aktuelnih penzionera i invalida rada, kako bi se penzioni sistem učinio održivim. Na taj način penzioni sistem je obesmišljen, jer većina crnogorskih penzionera od svoje penzije ne mogu sebi osigurati dostojnu starost, a na drugoj strani većina zaposlenih, nakon povećanja starosne granice na 67 godina za žene i muškarce (izmjene Zakona PIO iz 2011.g.), neće dočekati penziju.
Ovom rezolucijom USSCG se obavezala da će, prije 1. januara 2014.g., pokrenuti kampanju za donošenje izmjena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojim bi se zaposlenima i penzionerima vratila prava utvrđena penzionim zakonima iz 2003.g. i prije. Tu, taksativno, mislimo na pravo na starosnu penziju sa navršenih 65 (muškarac), odnosno 60 (žena) godina života i najmanje 15 godina penzionog staža. Osim toga, zahtijevaćemo pravo na starosnu penziju sa navršenih 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina staža osiguranja i najmanje 55 godina života. Takođe, USS insistira da se starosna penzija utvrđuje od prosjeka zarada, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih u 20 najpovoljnijih uzastopnih godina za osiguranika i da najniža penzija ne može biti niža od minimalne zarade. Na kraju, vaćno je da puna starosna penzija ne može biti niža od 70 odsto prosječne zarade zaposlenog u Crnoj Gori ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava. Ostvarivanje ovih prava je uslov za stvaranje pravednijeg, humanijeg društva.
Balša KNEŽEVIĆ
