UPCG je u svom zahtjevu predložila da se početak primjene Zakona odloži na period ne kraći od 6 do 9 mjeseci, pri čemu treba razmotriti i mogućnost fazne primjene po kojoj bi prva faza otpočela najranije od 01.06.2021. godine, a druga najranije od 01.10.2021. godine.
Iako se radi o jednom od najznačajnijih projekata za evidenciju i naplatu poreskih prihoda, predmetni zakon ne treba uvesti po svaku cijenu, već privredi (ali i državi) treba omogućiti period neophodan za konsolidaciju poslovanja i kvalitetnu pripremu. Da takvi uslovi još uvijek nisu stvoreni, govori i činjenica da je primjena Zakona već bila odložena, ali to vrijeme nije iskorišteno na način da se blagovremeno sprovedu tehničke i regulatorne pripreme koje bi garantovale njegovu kvalitetnu primjenu.
Kao poseban problem izdvajaju se i troškovi koji se privredi nameću po osnovu realizacije ovog projekta, i to u vrijeme kada veliki broj subjekata bilježi pad poslovnih aktivnosti, a za mnoge još uvijek nije ni počeo oporavak od obustave rada početkom epidemije.
Takođe, UPCG iskazuje i skeptičnost da će primjena ovog Zakona bitnije uticati na smanjenje sive ekonomije, iako je to zvanično bio i jedan od osnovnih motiva predlagača zakona u fazi njegovog donošenja. Da svi oni koji posluju u sivoj zoni i dalje ostaju van domašaja (ne samo ovog) zakona je činjenica na koju je UPCG ukazivala i tada, a i danas to čini. Zakon ne nudi način da se obuhvati promet proizvoda i usluga kod subjekata koji rade van legalnih tokova, tako da će se primjenjivati samo na one koji obavljaju registrovanu djelatnost.
U cilju pronalaženja rješenja koja će u najvećoj mjeri olakšati implementaciju predmetnog Zakona i projekta fiskalizacije, UPCG je imala stalnu komunikaciju sa Ministarstvom finansija i Poreskom upravom, a na zahtjev UPCG i Savjet za konkurentnost je na više sjednica raspravljao o ovoj temi. Tako je upravo na inicijativu i uz obrazloženje UPCG, a što je podržano i od strane ostalih privrednih udruženja, nakon jedne od sjednica Savjeta za konkurentnost primjena Zakona odložena za 1. januar 2021. godine.
Očekivanja od primjene novog Zakona su velika i zato je UPCG proteklih mjeseci intezivirala komunikaciju sa članstvom i ukupnim realnim sektorom, analizirala dileme i praktične probleme vezano za početak implementacije Zakona, te ocijenila opravdanim razmatranje mogućnosti da se njegova primjena odloži.
Kao prilog tome, u nastavku slijede neki od najznačajnijih, opštih razloga za inicijativu UPCG: I) Ovaj se postupak ne može posmatrati pojednostavljeno i svesti samo na kupovinu i instalaciju softvera i opreme, već zahtijeva da su svi upoznati i obučeni za budući način funkcionisanja sistema fiskalizacije, što u trenutnim okolnostima (ograničen protok roba, usluga i ljudi – uslovljeno epidemijom Covid-19) nije moguće izvršiti na način koji vodi do pune i kvalitetne implementacije ovog projekta; II) U kontekstu projekta fiskalizacije veoma je važna povećana prisutnost nelojalne konkurencije, posebnojer predloženo rješenje neće obuhvatiti nelegalne ekonomske aktivnosti. Zato UPCG poziva nadležne da se uzdrže od aktivnosti koje finansijski ili na neki drugi način opterećuju privredu, a implementacija Zakona to svakako donosi.
Primjena Zakona predviđa značajne troškove za privredne subjekte (zamjena 80% kasa), a naročito za preduzetnike, mikro i mala preduzeća koji očekuju podršku države kroz subvenciju troškova za implementaciju novih rješenja (nabavka opreme i prateći troškovi). Za pojedine privredne djelatnosti postoji i realna potreba odložene primjene Zakona na period koji je duži (minimum 3 godine) u odnosu na druge, a što je i praksa zemalja iz okruženja i šire; III) Prisutno je kašnjenje u kreiranju osnovnih pretpostavki za implementaciju Zakona (predviđeni rok za donošenje pravilnika je 60 dana od dana stupanja Zakona na snagu, a isti su donešeni 6 mjeseci nakon tog roka), kao i u dijelu objavljivanja funkcionalnih i tehničkih specifikacija (najavljenih u martu, a zvanično objavljenih u draft verziji u avgustu-septembru) i samog testnog sistema CIS Poreske uprave (treba je biti dostupan privredi najmanje 3 mjeseca prije primjene, a to postao 20. oktobra). Takođe, nije realno očekivati da poreski obveznici testiraju SW rješenja u ograničenom periodu dostupnosti testnog sistema od 20. oktobra do 17. decembra 2020.godine; IV) Po opšte dostupnim saznanjima, CIS Poreske uprave je još uvijek u fazi razvoja, te smatramo da ga je nemoguće ispitati na kvalitetan način do roka predviđenog za punu primjenu Zakona; V) Procedura defiskalizacije printera nije precizno definisana, ni kako taj postupak sprovesti istovremeno na svim printerima; VI) Nerealno je očekivati da se u predviđenom roku kompletiraju sve poslovne specifikacije, jer je u poslednjih par sedmica dodat čitav niz tehničkih funkcionalnosti koje nisu definisane Zakonom, već naknadno pravilnicima ili specifikacijama koje nisu bile predmet javnih konsultacija prilikom donošenja regulative.
Ovom prilikom, UPCG ukazuje i na najvažnije razloge koji su karakteristični za određene sektore privrede i djelatnosti, a koji otežavaju ili čine nemogućim fiskalizaciju pod uslovima koje predviđa Zakon i podzakonski akti te, kao takvi, dodatno opravdavaju i potkrepljuju inicijativu UPCG da se primjena Zakona odloži:
1. Sektor telekomunikacija – Iako ih nije predviđao u fazi Nacrta i javnih konsultacija, Zakon za ovaj sektor donosi neopravdano velika tehnička i finansijska opterećenja – naročito u dijelu prometa proizvoda i usluga čija se isporuka vrši preko mjernih instrumenata. Operateri elektronskih komunikacija će u značajnoj mjeri morati da mijenjaju već uspostavljene procedure rada, dok je u određenim segmentima upitna mogućnost da ih upodobe sa rješenjima Zakona. U regionu, a ni šire, ne postoji predviđeni model poreske fiskalizacije za operatere elektronskih komunikacija, naročito u dijelu masovnih mjesečnih računa, te je teško predvidjeti da li je i na koji način moguće implementirati usvojena rješenja u ovom sektoru. Stoga operateri predlažu odlaganje datuma primjene Zakona, ili da se pristupi faznoj primjeni tako da najranije 1. aprila 2021.g. otpočne fiskalizacija u maloprodajnim objektima, a u narednim fazama (ne prije 1. oktobra 2021.g.) u dijelu masovnih/bezgotovinskih računa, računa za veleprodaju i ostalog.
2. Sektor energetike – Do roka određenog Zakonom (01.01.2021.g.) poslovanje privrednika nemoguće je prilagoditi Zakonu, a posebno podzakonskim aktima i datim specifikacijama (primjena iziskuje postizanje velikog broja tehničkih funkcionalnosti). Ni obezbjeđenje kompatibilnosti softverskih rješenja sa internim informacionim sistemima kompanija nije moguće obaviti u tako kratkom roku, te privrednici predlažu da se primjena Zakona o fiskalizaciji odloži na najmanje 6 mjeseci.
3. Djelatnost prodaje roba iz samouslužnih samonaplativih automata (vending operateri) – Primjena zakona bi rezultirala teškim posljedicama po poslovanje i dovela do ukidanja određemih prodajnih mjesta (neodrživost). Funkcionisanje značajnog broja prodajnih automata bi bilo neodrživo zbog finansijskog opterećenja po svakom prodajnom mjestu (instalacija opreme za fiskalizaciju), te fiksnih troškova održavanja automata i obezbjeđivanja internet konekcije (troškovi pojedinačne instalacije uređaja bili bi 130 – 150€ po automatu, a mjesečnog održavanja oko 10€), što je neodrživo za preduzeća koja imaju i preko 500 aparata. Stoga je jedan od predloga izuzimanje vending operatera iz obaveze fiskalizacije (izmjena člana 5 Zakona) ili ostavljanje razumnog roka (minimum 3 godine) da se privrednici tehnički i finansijski prilagode na zahtjeve Zakona. Treba razmotriti i mogućnost državne subvencije (100%) prilikom nabavke opreme potrebne za fiskalizaciju kao i pratećih troškova.
4. Djelatnost taksi prevoza u drumskom saobraćaju – Zbog specifičnosti djelatnosti, adekvatno rješenje za fiskalizaciju taksi vozila još uvijek nije pronađeno (od 2003. godine). Glavni problem je nesređenost tržišta zbog koje fiskalizacija predstavlja veliko opterećenje za taksi prevoznike koji posluju po zakonu, dok nelojalnu konkurenciju stavlja u još povoljniji položaj. Navedeno prate i tehničke prepreke (uređaj putem kojeg bi se taksi vozila fiskalizovala) i dodatni troškovi (uvođenje interneta u svako vozilo, cijena samog uređaja i sl.).
5. Djelatnost samouslužnih autoperionica – Visoki finansijski zahtjevi tehničke adaptacije na fiskalizaciju dodatno će opteretiti poslovanje ovih privrednika, budući da posjeduju veliki broj automata. Takođe, specifični uslovi (velika vlažnost i izloženosti automata vodi) ukazuju da će se često javljati kvarovi na dijelu automata koji bi odgovarao zahtjevima fiskalizacije i na internet konekciji, dok svakodnevna praksa provjere osiguranja ispravnosti automata i održavanja higijene (ubacivanjem kovanica u automat) stvara poseban problem jer bi implementacijom fiskalizacije ista bila prepoznata kao promet koji treba biti predmet oporezivanja. Stoga privrednici predlažu da se ova djelatnost izuzme iz obaveze fiskalizacije (dopuna člana 5 Zakona) ili da im se, po uzoru na Hrvatsku, omogući razuman rok (minimum 3 godine) za njihovu pripremu. Uz subvencionisanje države za nabavku opreme za fiskalizaciju, oni predlažu i da se posredstvom jedne fiskalne kase jednom dnevno evidentira promet.
Cijeneći da su gore navedene primjedbe i ocjene osnovane i opravdane, Unija poslodavaca Crne Gore predlaže odlaganje primjene Zakona o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga. U UPCG smatramo da bi uvažavanje navedenog omogućilo i kvalitetnu pripremu svih učesnika u ovom zahtjevnom procesu i garanciju za uspješnu realizaciju samog projekta, a što je jedinstven, zajednički interes i privrede i države u odnosu na ovaj posebno važan projekat fiskalizacije.
