Od prvog filma "L'ultimo combattimento" iz 1940, De Laurentis je kao producent snimio skoro 150 filmova, uključujući "Gorki pirinač" Đuzepea de Santisa i Felinijeve "Kabirijine noći" i "Ulicu". Tokom 1960-ih godina radio je, pored ostalog, na filmovima "Barbarela" i "Dijabolik".
U narednoj deceniji preselio je studio u SAD, gde je, pored ostalog, snimio filmove "Serpiko", "Tri dana kondora", "Zmijsko jaje", "Regtajm", "Konan Varvarin" i "Plavi somot".
Među njegovim filmovima su i rimejkovi "King Konga" i "Fleša Gordona", zatim "Orka, kit ubica", "Bijeli bufalo", i drugi nastavak "Noći vještica". Snimio je i velike filmske spektakle "Rat i mir" i "Biblija", kao i nekoliko filmskih adaptacija Stivena Kinga, ukljuccujuchi "Zonu mrtvih" i "Srebrni metak".
De Laurentis je bio producent svih nastavka koji su pratili likove filma "Kad jaganjci utihnu": "Hanibal", "Crveni zmaj" i "Uzdizanje Hanibala".
Dino De Laurentis je dobio samo jednog Oskara 1957, za "Ulicu", a nagradu je podijelio sa svojim čestim saradnikom Karlom Pontijem. Prije devet godina dobio je počasnu nagradu američke akademije za film "Irving G. Talberg". Zlatnog lava za životno djelo festivala u Veneciji dobio je 2003. godine.
Godine 1957. oženio se čuvenom italijanskom glumicom i ljepoticom Silvanom Mangano, od koje se razveo 1988, godinu dana prije njene smrti.
