Rođen u Splitu, Stavros je od malih nogu bio izložen muzici. Doslovno svi članovi njegove porodice bavili su se muzikom, i djed, i majka i otac i brat. Stoga, ne iznenađuje posebno da je još kao dijete odlazio na sate pjevanja, da od 12. godine svira bubnjeve i da je već s 15 svoj hobi i strast pretvorio u posao, profesionalno svirajući s tada popularnim splitskim bendovima kao što su Delfini, More i Mladi batali koji su se kasnije preimenovali u Magazin, prenosi Index.hr.
Iako mu je u jednoj fazi života fudbal bio ogromna strast pa je čak i igrao u Hajduku i s obzirom na odlične reakcije trenera vjerovao da će postati jedan od najboljihfudbalerasvijeta, njegov otac nije se s tim mogao pomiriti. Tvrdio je da su svi fudbaleri probisvijeti i natjerao Stavrosa da nauči da svira klavir koji je, kako je tvrdio, mrzio. U jednoj fazi morali su odlučiti fudbal ili muzika i otac je tu odluku donio umjesto njega.
Iako je najveći dio karijere bio poznat kao zabavnjak, ranih sedamdesetih počeo je otkrivati jazz i ubrzo postaje studijski svirač u Jugotonu i jedan od najtraženijih bubnjara na prostoru bivše Jugoslavije, a lista njegovih saradnika duga je i impresivna. Od Arsena Dedića i Josipe Lisac, preko Miša Kovača i Ivice Šerfezija, pa sve do Nede Ukraden i Ljupke Dimitrovske.
Tokom osamdesetih je na dvije godine otišao u SAD gdje je završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector. Iako su ga kao najboljeg evropskog studenta željeli zadržati i dali mu zelenu kartu kako bi karijeru nastavio u Americi, Stavros je odlučio da se vrati u Hrvatsku i okuša se kao solo izvođač.
