Dženkins je zbog svojih radova dobijao i pozive od policije, a slično mu se desilo kada je svoje radove predstavio prošle godine u Beogradu.
Dženkins (41) putuje širom svijeta i svoje neobične skulpture postavlja na najprometnijim ulicama i trgovima, od Japana do Velike Britanije, a put ga je u jednom trenutku nanio i u Beograd.
On kaže da je glavni cilj njegove umjetnosti da ljudima skrene pažnju sa mobilnih telefona i svakodnevne jurnjave i da ih natjera da zastanu na trnutak i razmisle o istinski važnim pitanjima u životu.
- U suštini, moja namjeranije da šokiram ljude. Ove skulpture najčešće imaju elemente nadrealizma i nemoguće iluzije, čija je svrha da razbije njihovu realističnost. Ali, pretpostavljam da je neke ljude previše lako šokirati, pa odmah zovu policiju – kaže Dženkins za „Blic“.
On je prošle godine svoje šokantne skulpture izložio i na beogradskim ulicama, uključujući i jednu lutku koju je postavio ispred Doma narodne skupštine, a sve to u okviru Belefa, koji ga je pozvao u goste.
On danas kaže da mu je u Beogradu bilo veoma zabavno, a za reakcije prolaznika je rekao da su bile „zanimljive“.
- Jedna moja skulptura je naročito naišla na proteste pješaka (skulptura osobe koja je „probodena“ saobraćajnim znakom na početku Balkanske ulice). Desetak ljudi je čak tražilo da rad bude uklonjen, iako sam imao sve potrebne dozvole.
Policija je došla na lice mjesta i objasnila im da je riječ o instalaciji koja je postavljena s dozvolom, ali oni su nastavili da protestuju i rekli su da se neće pomjeriti dok instalacija ne bude uklonjena. Na kraju, organizatori festivala su je uklonili. Dobar primjer kako ljudska moć može da pregazi slobodu izražavanja – kaže Dženkins.
On je ranije doživljavao da prolaznici zbog njegovih djela zovu policiju, jer nijesu ipak svi spremni da provokaciju shvate kao umjetnost. Od njegovih novijih radova u posljednje vrijeme je privukao pažnju serijom skulptura beba, pa je tako jedna od njih bila prislonjena uz bilbord, sa ustima priljubljenim uz ženske grudi.
Dženkins kaže za „Blic“ da ne bi volio da šok bude jedina reakcija na njegova djela, iako je sve tako krenulo. Ovaj bivši saksofonista je prve skulpture napravio dok je živeo u Rio de Žaneiru 2003, a tada još nije znao gdje će ga sve to odvesti.
- Tada sam smislio način pravljenja lutaka od samoljepljive trake za pakovanje, a nakon malo eksperimentisanja našao sam način da napravim lutku prema sopstvenom liku. Prve reakcije su bile podijeljene - mnogi ljudi su samo dugo gledali, jer im je to bilo zabavno, drugi su dugo gledali i bili zbunjeni, trećima je to bilo odbojno, a bilo je i onih koji uopšte nisu reagovali – kaže Dženkins.
Dženkins kaže da su mu sada ambicije malo porasle.
- Volio bih da pravim neke veće instalacije. Sljedećeg mjeseca ću boraviti u Rimu, gdje planiram da to uradim – otkriva Dženkins.
