Centar za građansko obrazovanje i njemačka fondacija Fridrich Ebert (FES) organizovali su danas skup pod nazivom „Crna Gora 2027: Godinu prije odluke.
Otvarajući događaj, izvršna direktorka CGO-a, Daliborka Uljarević, ocijenila je da se Crna Gora nalazi u jednom od politički najvažnijih perioda od obnove nezavisnosti.
„Parlamentarni izbori 2027. su prvi izbori nakon 2006. na kojima evropske integracije neće biti samo deklarativni spoljnopolitički cilj, već pitanje neposredne političke odgovornosti i sposobnosti da se ispune završni uslovi za članstvo u Evropskoj uniji, ali i da se demonstrira privrženost demokratskim vrijednostima. Oni će pokazati da li je Crna Gora uspjela da izgradi stabilniji i sadržajniji demokratski sistem ili ostaje zarobljena u ciklusima institucionalne slabosti, polarizacije, kratkoročnih političkih kalkulacija i snažnih štetnih uticaja. Zbog toga će izbori 2027. godine biti svojevrsni referendum o tome kakvu državu Crnu Goru želimo, ali i test političke zrelosti svih društvenih aktera“, navela je Uljarević.
Ona je istakla i da su optimističke poruke o evropskoj budućnosti Crne Gore dobre, ali da optimizam sam po sebi nije politika, niti je zamjena za reforme.
Politikološkinja i politička konsultantkinja iz Srbije dr Ana Stojiljković je potencirala raskorak između tema koje građani u istraživanjima označavaju kao najvažnije i onih koje ih zaista politički mobilizuju.
„Moje prvo iskustvo sa kampanjama bilo je obilježeno pitanjem: zašto ono što je ljudima najvažnije ne postaje i centralna tema kampanja? Prema svim istraživanjima, ekonomija je gotovo uvijek na prvom mjestu interesovanja građana, ali socio-ekonomske teme u regionalnom kontekstu, same po sebi, najčešće nisu dovoljne da odlučuju izbore. U našem kontekstu, snažnu mobilizacionu moć imaju kolektivni identiteti i kolektivna sjećanja, uključujući ona iz Drugog svjetskog rata i devedesetih godina. Kada ovo kažem, ne aboliram političke partije koje ta osjećanja koriste u političke svrhe, već više želim da ukažem na realnost“, naglasila je Stojiljković. Ona je, takođe, ocijenila i da akteri na ljevici propuštaju da daju veći značaj ovim temama, navodeći da je, na primjer, Demokratska partija socijalista (DPS) regionalno više prepoznata po identitetskim temama, dok manji akteri, zbog ograničenih resursa, svoju šansu mogu tražiti kroz specifične grupe koje mogu mobilisati.
2Stojiljković je istakla i da mladi uglavnom nijesu okrenuti tradicionalnim medijima, što, kako je navela, nije nužno dobra okolnost.
„Na društvenim mrežama su izloženi svemu i svačemu, a tu nema kontrole. I to ima svoje posljedice na politiku, a svakako nije povoljno po društvenu koheziju“, kazala je ona.
Na interesovanje iz publike, osvrnula i na odnos mladih u Srbiji prema Crnoj Gori, ukazujući da istraživanja pokazuju različite stavove i unutar studentske populacije.
„I među mladima u Srbiji ima svega. Istraživanja na studentskom korpusu pokazuju da čak i oni koji su konzervativniji ili nacionalističkije orijentisani do kraja fakulteta često postaju umjereniji. Ali, ne zaboravimo, oni su, naprosto, proizvod društva u kojem su rasli“, objasnila je Stojiljković, dodajući da među njima postoje i ekstremnije desne orijentacije, ali i građanski orijentisani mladi ljudi, kao što je to slučaj i na političkoj sceni.
Kao najoptimističniji okvir za buduće odnose Crne Gore i Srbije izdvojila je proces evropskih integracija, ocjenjujući da bi uspješno priveden kraju mogao značajno doprinijeti relaksaciji odnosa dvije zemlje.
Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore dr Nemanja Batrićević je mišljenja da članstvo u EU ne smije biti shvaćeno kao posljedica međunarodnih okolnosti.
„Meni je bitno da se mi reformišemo iznutra i da članstvo dođe kao kruna toga, a ne da zavisi od geopolitike i od ruske agresije na Ukrajinu. Mi strijepimo od rezultata izbora za godinu dana, a to tako ne bi trebalo da bude. Ono što nećemo da kažemo naglas jeste da smo medijska kolonija Srbije. Činjenica da živimo u strahu je nešto što treba da prepoznamo kao zajednica “, kazao je on, dodajući da društvo mora otvoreno govoriti i o spoljnim uticajima.
On je ocijenio da političke elite koje zagovaraju evropske integracije nisu građanima dovoljno objasnile šta taj proces suštinski znači. „Mislim da građanin ne razumije šta EU donosi, osim možda očekivanja da će mu plata biti veća. Evropska unija nije samo ekonomija, već mnogo složeniji skup vrijednosti i obaveza koje građanima treba približiti“, naveo je Batrićević.„Odbijam da budem emotivno ucijenjen kao pojedinac. Ne smijemo ništa kritički reći o procesu evropskih integracija, a da nas ne optuže da smo euroskeptici. Bili smo proevropski i prozapadni i onda kada je to bilo mnogo ‘zabranjenije’ nego danas“, naglasio je Batrićević.
Govoreći o uticaju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Batrićević je ocijenio da je crnogorska državnost i dalje osporena, a njeni institucionalni i identitetski stubovi nedovoljno stabilni.
“Crna Gora mora sarađivati sa međunarodnim partnerima, jer se sama ne može izboriti sa svim izazovima ukoliko Vučić odluči da 2027. godine značajne kapacitete usmjeri ka Crnoj Gori. Ne želim da crnogorske evropske integracije budu nuspojava Vučićeve slabosti u Srbiji, iako se nadam da će on biti dovoljno slab da ne može da nam pričini štetu“, poručio je Batrićević.
„Mladi više konzumiraju sadržaje na društvenim mrežama, ali kada govorimo o temama, oni razumiju sve ove probleme“, ukazao je on, uz opasku da društvene mreže nisu nacionalno ograničen prostor i da ih to čini posebno složenim terenom, naročito u kontekstu hibridnih uticaja na Crnu Goru.
Batrićević je ocijenio i da crnogorska opozicija ima komunikacioni problem, jer je riječ o kadru koji je dugo bio naviknut na vlast, pa često zadržava distancu, bira medije u kojima nastupa i ne prilagođava dovoljno komunikaciju novim generacijama. „Vlast je u tom smislu fleksibilnija i to bolje koristi, a ima i više medija“, zaključio je Batrićević.
Profesorka Humanističkih studija (UDG) u Crnoj Gori dr Nikoleta Đukanović podsjetila je na važnost slobode mišljenja i kritičkog sagledavanja evropskih integracija.
„U javnom prostoru je prisutna percepcija prema kojoj nijeste patriota ako kažete da ovaj proces ne teče kako treba. U posljednje vrijeme takvi stavovi se ne posmatraju kao legitimna kritika, već gotovo kao euroskepticizam i neprijateljski odnos prema državi, iako je istina upravo suprotna“, kazala je Đukanović, ističući da Crna Gora nije imala uslove da stvori konkretne reforme i promjene koje bi bile u punoj funkciji građana.
„Uspjeh evropskih integracija prečesto se posmatra kroz ekonomsku prizmu, dok se u drugi plan stavljaju pitanja demokratije i vladavine prava, koja bi trebalo da budu suština reformskog procesa“, dodala je ona.
Govoreći o izbornoj reformi, Đukanović je ukazala na niz neriješenih pitanja, uključujući zastupljenost žena na izbornim listama, transparentnost biračkog spiska, registre prebivališta i državljanstva, individualne kandidature, zloupotrebu državnih resursa tokom kampanja, kao i položaj romske zajednice.
„Često se može čuti da opozicija opstruira proces, što je velika neistina. Zapravo je Odbor za izbornu reformu bio neefikasan, a jedino oko čega je postignut dogovor bilo je povećanje finansiranja političkih partija. Kada posmatramo svaki izborni proces, vidimo da ne postoji politička volja za suštinsku reformu izbornog zakonodavstva, jer bi ona ugrozila postojeće monopole moći. Moramo imati drugačija pravila igre i drugačije aktere“, poručila je Đukanović.
Ona je ocijenila da je izborni proces moguće smatrati fer, ali da ga je teško nazvati u potpunosti demokratskim, imajući u sve neadresirane probleme. „Reforma je do sada sprovođena parcijalno, dok ukupno stanje i dalje ostaje nezadovoljavajuće. Zatvaranje pregovaračkih poglavlja često se kapitalizuje radi prikupljanja političkih poena, predstavljajući se kao partijski, a ne zajednički uspjeh. U mnogim partijama postoji ozbiljan nedostatak znanja, pa se često ni ne pravi jasna razlika između partije i države, a kod jednog broja je, naravno, to svjesni i manipulativni pristup“, navela je Đukanović, zaključujući da nedostatak demokratske kulture unutar samih partija predstavlja jedan od ključnih problema političkog sistema.
