Osnivanje virtuelnog muzeja, u kojem bi trebalo biti najmanje 600 od gotovo 52.000 predmeta iz Interpolove baze ukradenih umjetnina, najavljeno je na konferenciji o kulturnim politikama i održivom razvoju u Meksiku, kada je 150 država usvojilo istorijsku Deklaraciju o priznavanju kulture kao globalnog javnog dobra i jačanju predanosti borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, javlja Hina.
Glavna direktorica UNESCO-a Odri Azoulaj izjavila je kako se iza svakog ukradenog djela ili fragmenta krije dio istorije, identiteta i čovječanstva koji je istrgnut svojim čuvarima, nedostupan za istraživanje, a sada mu prijeti rizik da padne u zaborav.
„Iako neće nadoknaditi fizički nedostatak nestalih umjetničkih djela, virtualni muzej barem će im ponovo omogućiti osnovni pristup i pomoći u jačanju zagovaranja njihovog povratka“, rekla je Azoulaj.
Njen pomoćnik, zadužen za područje kulture, Ernesto Otone Ramirez objasnio je za The Guardian da je krajnji cilj ovog virtuelnog muzeja „njegovo zatvaranje“, izrazivši nadu da će se njegova zbirka smanjiti kako će se predmeti vraćati.
Za arhitekta virtuelnog muzeja odabran je nagrađivani Francis Kere, čiji je dizajn inspiriran stablom baobaba kao simbolom korijena i pripadanja, te rotondom Muzeja Guggenheim arhitekta Franka Lojda Rajta.
Posjetioci će moći da se kretati spiralnom rampom koja povezuje niz galerijskih prostora sa detaljnim 3D slikama predmeta, u mnogim slučajevima rekonstruiranih na temelju crno-bijelih fotografija ili ilustracija.
Postavka će ukazati na neke od najznačajnijih ukradenih artefakata. Prema podacima Koalicije za starine, to su natpis na alabasternom kamenu (iz trećeg vijeka) koji je između 2009. i 2011. otuđen iz hrama Awwam u Jemenu, bjelokosni reljef s prikazom lava koji napada Nubijca ukraden iz Bagdadskog muzeja 2003. godine, zelena kamena maska opljačkana 1970-ih s majanskog nalazišta Rio Azul u Gvatemali i figurica Varahe uzeta iz hrama u Rajasthanu u Indiji 1988.
Digitalni surogati predmeta biće popraćeni opisima koji objašnjavaju njihovu kulturnu vrijednost i svjedočanstvima iz zajednica iz koje su potekli kao podsjetnik na ljudske veze koje ti predmeti predstavljaju.
