U rješenju Višeg suda, u koje smo imali uvid, piše da se ukida presuda koju je sudija Osnovnog suda Veljko Radovanović donio 4. aprila i da se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Čović je rekao da je zadovoljan što je Viši sud uvažio argumentaciju i žalbu njegovog advokata Darka Radulovića.
"U ponovnom suđenju preostaje da Osnovni sud utvrdi da li je moja supruga funkcioner, što bi moglo da proizvede konflikt interesa i onemogući moj eventualni izbor za generalnog direktora. Ona nikad nije bila funkcioner, ali je neposredno po prijemu tužbe u septembru prošle godine profesionalno degradirana na početni novinarski nivo i pored dugogodišnjeg iskustva i profesionalnih referenci stečenih u RTCG i finansijskim institucijama", obrazložio je Čović.
Kaže da je sudu naloženo da preispita zakonitost izbora Borisa Raonića za čelnika RTCG.
"Laiku, inženjeru i studentu prve godine Pravnog fakulteta jasno je na kakav je način i pod kakvim okolnostima i procedurama izabran Boris Raonić i kome je to odgovaralo", poručuje Čović.
Sudija Osnovnog suda Veljko Radovanović u presudi 4. aprila naveo je da je Čović mogao da pobija osnovanost Raonićevog izbora samo u situaciji da sam ispunjava uslove predviđene konkursom što je, kako je istakao, izostalo.
U toj presudi Radovanović se poziva na to da Čović ni sam nije ispunio sve posebne i opšte uslove iz konkursa – jer mu supruga radi u toj kući, ali on ne pojašnjava da li je Raonić ispunio sve uslove konkursa.
Ocijenio je tada da za generalnog direktora ne može biti imenovana osoba čiji bračni drug radi u toj kući, što se odnosi i na članove Savjeta RTCG, jer bi to moglo da dovede do konflikta interesa.
"Takvu zabranu predviđa član 29, stav 1 tačka 7 Zakona o RTCG, koji se odnosi na izbor članova Savjeta, a primjenjuje se i na izbor za imenovanje generalnog direktora RTCG, osim tačke 3 tog člana, a kako je to navedeno u samom konkursu", ističe se u presudi Osnovnog suda.
Čović se na ovu presudu požalio Višem sudu.
U rješenju tog suda piše da se „pravno rezonovanje prvostepenog suda za sada ne može prihvatiti“.
"Po ocjeni ovog suda radi pravilne primjene člana 29, stav 1, račka 5 i 7 Zakona o RTCG, postojala je obaveza prvostepenog suda da na pouzdan način utvrdi koje poslove supruga tužioca (Čovića) obavlja u toj medijskoj kući i u zavisnosti od toga na pouzdan način utvrdi da li bi članstvo tužioca u Savjetu kao generalnog direktora moglo da dovede do konflikta interesa", piše u presudi Višeg suda.
Ukazuju Osnovnom sudu da shodno članu 7 Zakona o sprečavanju korupcije, mišljenje o postojanju sukoba interesa daje ASK.
"Kako je činjenično stanje od strane prvostepenog suda ostalo nepotpuno utvrđeno i prvostepena presuda ne sadrži razloge o svim činjenicama, ovaj drugostepeni sud je ukinuo provostepenu presudu i vratio je istom sudu na ponovno suđenje", zaključuje se u presudi.
Čović se požalio Osnovnom sudu kada je Raonić izabran na mjesto generalnog direktora Javnog servisa, jer smatra da nije ispunio Zakon o RTCG i član 50 kojim je predviđeno da za generalnog direktora RTCG može da bude imenovana osoba koja je državljanin naše zemlje, sa prebivalištem u Crnoj Gori, „koja ima najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje deset godina radnog iskustva“.
Po njegovom mišljenju, Raonić ne ispunjava uslove iz citiranih propisa, jer je fakultet završio 2018. godine. Čović je naveo da pojam radno iskustvo, definisan Zakonom o radu, predviđa da radno iskustvo predstavlja vrijeme provedeno u radnom odnosu i stručnom osposobljavanju u skladu sa zakonom, u kvalifikaciji nivoa obrazovanja, odnosno, u stručnoj kvalifikaciji, što, kako on ističe, nije slučaj sa Raonićem.
Raonićevi advokati, sa druge strane, pojašnjavaju da se nivo obrazovanja i radno iskustvo sagledavaju kao zasebni uslovi, pa u tom slučaju Raonić, taj uslov ispunjava.
