Predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika, publicista i analitičar crnogorskih političkih trendova Milorad Popović, odlazak Mila Đukanovića sa političke scene u Crnoj Gori ne smatra, poput nekih analitičara, faktorom koji će po automatizmu uticati na demokratizaciju crnogorskih političkih odnosa. U razgovoru za Portal Analitika Popović ocjenjuje da će odlazak tako jakog političkog igrača, barem u prvih nekoliko godina, dovesti do političke destabilizacije. Najznačajnije talasanje Popović očekuje unutar najjače crnogorske stranke, Demokratske partije socijalista.
- DPS počiva na dva stuba. To su vlast i lider. Sa odlaskom Đukanovića, jedan od ta da dva stuba se izmiče i cijela konstrukcija će se zaljuljati. S druge strane, kako Đukanović nema svoga Putina, mlađeg lidera koji je dovoljno sposoban da sve unutrašnje partijske ideološko-političke kontroverze drži pod kontrolom, vrlo se lako može očekivati kriza unutar DPS-a. To je, naravno, u sferi kalkulacija, ali se može desiti da se u sljedećih par godina DPS pocijepa, da se desi situacija slična '97. godini, i da se jedan njen dio približi SNP-u, a drugi da ostane sa SDP - ističe Popović, naglašavajući da se može očekivati da Vujanovićeva struja unutar DPS, koja ima nekoliko jakih i moćnih ljudi, nakon Đukanovićevog odlaska, približi partiju SNP-u.
- Na to bi blagonaklono gledali i unitaristički mentori iz Beograda koji su takođe mišljenja da bi srpski interes u Crnoj Gori bolje predstavljala Vujanovićeva struja iz DPS-a i SNP, nego galimatijas neočetnika, nominalnih reformista i razočaranih indipendentista, smatra Popović, koji svakako očekuje da se partijsko-politička geografija u Crnoj Gori nakon odlaska Đukanovića duboko promijeni.
Čudne kohabitacije: Analizirajući tu, kako kaže, „čudnu kohabitaciju“ budućih pretendenata na vlast, Popović podsjeća na demokratska ograničenja unutar opozicije.
- SNP se pokušava retorički transformisati u demokratsku stranku, a zaboravljamo da je ta grupacija do posljednjeg sata bila topuzina Slobodana Miloševića. Da ne govorim o stranci četničkog vojvode Andrije Mandića. Današnje njihovo demokratsko-građansko peglanje ima iskljičivo taktički rezon. Oni se sada služe istom metodom kojom se Đukanović borio protiv Miloševića od 1997. Kao što Đukanović tada nije govorio o nezavisnoj Crnoj Gori, nego o potrebi demokratizacije, tako ni oni ne govore o približavanju Srbiji. S druge strane, i oni i njihovi mentori iz Beograda, koji im daju logistiku, znaju da ne mogu napraviti polički preokret bez podrške nezadovoljnika iz indipendističkog bloka. A o motivima te moćne medijsko-finansijske grupe da sa ovima pravi kohabitaciju, ne bih spekulisao, ocjenjuje Popović, ističući da se na taj način potkopavaju vrlo krhki temelji izgradnje crnogorskog subjektiviteta.
Popović je nedavno izdao knjigu „Podijeljena nacija“, može se reći, prvu temeljitu studiju postreferendumske Crne Gore, u kojoj analizira domete Đukanovićeve posljednje, četvorogodišnje politike na spoljnjem i unutrašnjem planu. U knjizi nije zaobiđena ni kompleksna crnogorska istorija i njen uticaj na neka sadašnja politička kretanja. U ovom intrigantnom štivu - koje se čita u jednom dahu - napisanom bez političke ostrašćenosti, ali sa jasnom političkom orijentacijom autora, dat je i jedan rijetko sveobuhvatan Đukanovićev politički portret i opisan način njegove vladavine. Autor mu pripisuje mnoge zasluge na spoljnjem i unutrašnjem planu, ali navodi i ključne nedostatke koje aktuelni premijer ostavlja u nasljeđe budućim generacijama.
Osnovna Popovićeva teza jeste da osvojena državna nezavisnost nije zadata i nepromjenljiva činjenica, već samo prvi korak u osvajanju crnogorske samobitnosti koja se ne može ostvariti bez rješavanja ključnih identitetskih pitanja. Neriješenost ovih pitanja, po Popoviću, Crnu Goru karakterišu kao još uvijek pretpolitičko društvo.
Indipendističke greške: S druge strane, za takvu situaciju autor ne amnestira od krivice ni takozvani indipendistički blok.
- Treba biti realan. Ko god je '90-tih godina ozbiljno promišljao crnogorsko pitanje, nije imao nikakvih realnih parametara da će se za vrijeme ove generacije i naših života desiti preokret i Crna Gora biti nezavisna. Toliko su te naše snage bile slabe – bez podrške u inostranstvu, pritisnute brutalnom propagandnom. S aspekta onog vremena, mi iz tog bloka trebalo bi da budemo srećni. Ali, nove nužde rađaju nove sile, što bi kazao Njegoš. Indipendistički pokret nije imao sreće sa svojim liderima. Da je 1997. Liberalni savez preokret u Đukanovićevoj politici primio i kao svoju pobjedu, kao što jeste bila, dio izvornih indipendista, danas bi bili vrlo relevantni na političkoj sceni Crne Gore. Ali, kako je Perović uništio Liberalni savez, kao što je Taras Buljba ubio svog Ostava, („Ja sam te rodio, ja ću te ubiti“), tako se nešto slično događa i danas, kod jedne grupe izvornih indipendista koji su uticajni u finansijsko-medijskom sektoru - analizira Popović.
Srpski ideološki i politički centri su primili k znanju da je Crna Gora postala nezavisna država, kaže Popović, ali je mišljenja da se neće u dogledno vrijeme, osloboditi težnji da je to barem druga srpska država.
-To je u fundamentu svega. Ko to ne vidi – ili ne vidi ništa važno, ili je manipulator. A bojim se da je u ovom slučaju primarni motiv kod dijela bivših indipendista - manipulacija i pohlepa, kao i želja za vlast po svaku cijenu, ističe Popović.
Đukanovićevo nasljeđe: Sagovornik Portala Analitika smatra da Đukanović nesumnjivo ostavlja na rješavanje budućim generacijama onaj korpus pitanja zbog kojih Crnu Goru definiše pretpolitičkim društvom. Dakle, identitetsko-kulturološka pitanja oko kojih ne postoji konsenzus ni na jednom planu.
- U Crnoj Gori su politički procesi tekli brže od nacionalnog sazrijevanja - kaže Popović i dodaje:
- Raspad DPS-a nije bio toliko rezultat crnogorske nacionalne i kulturne emancipacije, već sukoba političkih koncepcija. Naravno, kod manjeg broja imao je i nacionalni prizvuk - kaže Popović.
A da li je Đukanović, svjestan važnosti prtljaga koji ostavlja, upravo zato, pred svoj odlazak, i ubrzao rješavanje nekih bitnih identitetskih pitanja?
- Đukanović je čovjek koji razumije važnost tih pitanja. Međutim, on nije uspio da ta pitanja u ovih 13 godina stabilizuje u potrebnoj mjeri. Jedan od razloga leži i u njegovom intelektualnom i obrazovnom profilu. On je čovjek koji sve sociopolitičke fenomene izvodi iz ekonomije. Nije bilo valjane kulturno-obrazovne strategije, niti je bilo snažnih ljudi koji bi to mogli formulisati i artikulisati. Napravljeno je puno grešaka, puno stvari nije dovršeno, ili su pogrešno formulisane. I sa uvođenjem crnogorskog jezika napravljeno je više grešaka, i u proceduralnom i u spoznajnom smislu - tvrdi Popović.
Unitaristički blok je uvijek, dodaje sagovornik Portala Analitika, bio svjestan značaja zvaničnih kulturnih i identitetskih obrazaca:
- Podsjećam, u svim kohabitacijama koje su liberali pravili sa njima na lokalnom nivou, unitaristi su uvijek tražili sektor kulture i informisanja.
Popis može imati presudan politički značaj: Popović kaže da je snaga DPS-a bila i u njegovoj nadnacionalnoj strukturi i – paradoksalno - u nedostatku svake koherentne ideologije.
- Crna Gora je po svim politikološkim definicijama slaba država sa jakom vladajućom strankom. Za njenu unutrašnju slabost, mogu se navesti mnogi primjeri – ni danas ne postoji konsenzus ni oko državnih simbola, koji su legitimacija jedne države i nacije. Druga činjenica koja upućuje na to jeste da danas u Crnoj Gori nemamo natpolovičnu većinsku naciju. A to je, ne samo u postkomunističkim, neizgrađenim demokratijama, već i u evropskom kontekstu, izuzev Švajcarske, limitirajući i destabilizujući faktor - ocjenjuje Popović.
Zato će rezultati popisa, dugoročno gledano, veoma uticati na budućnost Crne Gore, smatra Popović. On smatra da bi od fundamentalnog značaja za državnu i političku stabilnost Crne Gore bilo da popis pokaže natpolovičnu većinu nacionalnih Crnogoraca. I on, kao i mnogi analitičari, smatra da je pitanje o etničkom porijeklu – pogrešno, kontroverzno i kontraproduktivno.
Politički akt na politički akt: U svojoj knjizi „Podijeljena nacija“ Milorad Popović bavi se, naravno, i Crnogorskom pravoslavnom crkvom, kao jednim od fundamentalnih stubova crnogorskog identiteta, pa i državnosti. On ponavlja da crnogorska državna nezavisnost ne može biti potpuna i suštinski ostvarena dok su crkve i manastiri u vlasništu ili pod kontrolom SPC-a. Zato je mišljenja da se pravoslavni crkveni objekti nastali do 1920. trebaju vratiti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
- To je predlog za razmišljanje. Ja sam se rukovodio jednom stvari – CPC je ukinuta političkim aktom, vlastodržačkom voljom Aleksandra Karađorđevića. Crnogorska vlast bi zato trebala da omogući da se stanje vrati kako je bilo do 1918, s tim što se mora uvažavati i činjenica da Srpska crkva u Crnoj Gori postoji već 90 godina. Za ukupnu budućnost crnogorske nacije i države neophodno je redifinisati status CPC, kao što su napravili Makedonci i Ukrajinci sa svojim crkvama. Prije svega, Cetinjski manastir mora pripasti CPC-u, jer je i u simboličkom i u istorijskom smislu centar crnogorske i duhovnosti i državnosti. Zamislite paradoks - dolazi Boris Tadić u Crnu Goru, i srpski mitropolit Amfilohije, koga prati Vujanović, dočekuje ga riječima „Ja sjedim na tronu svetog Petra Cetinjskoga, a ti na tronu Karađorđevića!“ A gdje onda sjedi Vujanović? – pita Popović.
Crnogorci i liberalna ekonomija: Sagovornik Portala Analitika dodaje i da je filozofija liberalne ekonomije i surovog kapitalizma - koja je ušla na velika vrata u Crnu Goru prije dvadesetak godina - pogubna za nacionalno crnogorsko biće.
- Mali broj ljudi stekao je ogromno bogatstvo – i njihov mentalitet i svjetonazorski model danas je dominantan u Crnoj Gori. To je pogubno za malo društvo koje baštini dugu tradiciju egalitarizma, ne samo u ekonomskom, već i u dubljem kulturološko-moralnom smislu. Ideja da Crna Gora treba da bude zemlja bankara, hotela, menadžera i tako dalje, kulturno-mentalitetski i duhovno negativno utiče na mentalitet. Mi imamo na snazi najgori oblik neoliberalizma, kao u Rusiji, BiH, Srbiji - kaže Popović, ocjenjujući da će na crnogorsku političku scenu isplivati, tek za koju godinu, neka nova politička generacija, koja će svim nedovršenim pitanjima prići na pravi i konzistentan način.
- Bilo bi to prvi put da se neki politički proces u Crnoj Gori razvije prirodnim, evolutivnim putem, zaključuje Milorad Popović u razgovoru za Portal Analitika.
Gordana BOROVIĆ
