Govoreći o vremenu Ivana Crnojevića i njegovoj vladarskoj, ali i prosvetiteljskoj ulozi u duhu tadašnje renesanse, crnogorski premijer je kazao:
- Bilo je to doba uporne i neustrašive odbrane identiteta, države, crkve i lične slobode. Vrijeme bolnog prestanka jedne i začetka nove državotvorne i državnopravne tradicije, tokom tegobne druge polovine XV stoljeća. Nju najpotpunije izražavaju neustrašivi duh Crnojevića, državotvorstvo i kulturno pregnuće Ivanovo, a potom i Đurđevo. Vještom diplomatijom, pregovorima, ali i pobunama i političkom taktikom primirja, kao i dinastičkim vezama, a kad je trebalo i krvareći za hljeb i so narodni i za primorske gradove jednako, Ivan Crnojević je kroz borbu neprestanu, sa vizijom samopouzdanog državnika, jednom za dovijek, udario temelje državi imena Crna Gora.
- Državnička pojava Ivana Crnojevića uvjerljivo razobličava tadašnje stereotipe i predrasude o balkanskim vladarima – kazao je Đukanović. U svom večerašnjem govoru, on je, između ostalog, rekao:
- U burnom vremenu, na razmeđi Istoka i Zapada, hrišćanstva i islama, katoličanstava i pravoslavlja, vladarsko ustrojstvo dvora Crnojevića potvrđuje samobitnost Crne Gore koju je Gospodar brižljivo temeljio, učvršćujući kako nacionalnu svijest, tako i spoznaju o političkoj i kulturnoj individualnosti.
Država Ivana Crnojevića je nakon osmanskog perioda postala obrazac u borbi za opstanak – uređivanjem plemenskog života, djelovanjem Zbora i ulogom i uticajem Cetinjske mitropolije, institucija koje su tokom vremena opstajale i iznova doprinosile jačanju duha slobode i samobitnosti Crne Gore.
Crnogorska su plemena svoja vlasništva, pa i ona izgubljena u vrijeme osmanske vlasti, dugo vezivala za vrijeme Ivana Crnojevića, tražeći da se poštuju dogovori koje je upravo on sa predstavnicima svih oblasti svoje države imao kao Gospodar koji je imenovao i mitropolite.
I imovina Cetinjske mitropolije, utvrđena poveljama, bila je utoliko sigurnija što je bila pod zaštitom vladara. Baš zahvaljujući tome, Cetinjska mitropolija je u uslovima osmanske prevlasti nad Srbijom 1459, ukidanjem Pećke patrijaršije, postala nezavisna crkvena institucija u državi Crnojevića.
Kasnije, početkom XVIII vijeka, kada je Cetinjska mitropolija postala političko središte Crne Gore, a njeni mitropoliti iz porodice Petrović-Njegoš nasljedni vladari, svi su svoje vladarske prerogative vezali za posljednje Crnojeviće. Stoga su Petar I i Petar II Petrović Njegoš, kao i knjaz Danilo i kralj Nikola državnu tradiciju Ivana Crnojevića koristili kao istorijsko pravo na teritoriju Crne Gore, pozivajući se u brojnim proklamacijama na ”ivanbegovinu”.
Upravo, to je bio osnov za utemeljenje istorijskog prava Crne Gore kada su širene njene granice – pozivanjem na teritorijalna dosezanja Duklje, Zete u vrijeme Balšića i Crne Gore u doba Crnojevića.
Oslanjanjem na ostavštinu i tradiciju ove dinastije, i Cetinjska mitropolija i Crna Gora, održavaju svijest o vlastitoj državi. Savremena Crna Gora je čitav jedan poseban svjetonazor, artikulisan zahvaljujući biografijama ličnosti poput Ivanove, koje je pouzdano uznosio duh zapadne civilizacije, a koje su danas inspiracija za naš ideal evropskog humanizma. Primjeri uzleta neporobljenog i nezarobljenog crnogorskog duha, očigledni su primjeri pripadnosti Crne Gore Crnojevića civilizacijskom pokretu nepresušnih duhovnih mogućnosti – kulturnom vrelu Renesanse.
Ideali i ostavština ovakvih ”vjernih sinova slobodnog otačastva – koji su bili spremni živote prinijeti na oltar slobode i uvijek i drugim narodima u pomoć priteći” – Crnojevića, ali i znamenitih crnogorskih dinastija Vojislavljevića, Balšića i Petrovića, svjedočanstva su autentičnog crnogorskog trajanja.
Od Ivanovog pečata do danas, Cetinje u tom trajanju stoji kao poprište svakog velikog crnogorskog iskušenja i ogledalo svakog crnogorskog istorijskog trijumfa.
Sa Cetinja smo krenuli i na Cetinje se vratili da objavimo istorijsku pobjedu, obnovu crnogorske nezavisnosti 21. maja 2006. godine. U slavu Gospodara Ivana Crnojevića, osnivača Cetinja, koji je danas konačno našao spokoj u zavjetnoj crkvi na Ćipuru, u ime vječne Crne Gore, njenoga imena i slobode, kazao je premojer Đukanović.
