Uganda je pokrenula hitnu podjelu pomoći u vidu hrane nakon što je u istočnom dijelu zemlje, pogođenom dugotrajnom sušom, od gladi preminulo najmanje 19 ljudi.
Iz Gardijana navode da kriza u regiji Karamoja traje već mjesecima. Zbog izostanka sezonskih kiša usjevi su propali, a oko 1,5 miliona stanovnika suočava se s ozbiljnim nestašicama hrane i sve većim brojem slučajeva pothranjenosti.
Globalna mreža za praćenje sigurnosti hrane “Famine Early Warning Systems Network” (FEWS NET) upozorila je da se situacija u Karamoji dodatno pogoršala i da je cijela regija ušla u fazu ozbiljne prehrambene krize.
"Vlada Ugande sada je pokrenula prvu veliku akciju podjele pomoći u hrani nakon što su smanjenja međunarodne pomoći ostavila značajan finansijski jaz. Gardijan saopštava da je u naredna dva mjeseca planirana distribucija oko 9.400 tona hrane, kupljene zahvaljujući hitnom fondu vrijednom 45 milijardi ugandskih šilinga (oko deset miliona eura), koji je odobrio parlament", saopštava Gardijan.
Ministar za upravljanje katastrofama i pitanja izbjeglica Sam Engola zvanično je pokrenuo akciju u jednoj osnovnoj školi u podokrugu Lodiko, u okrugu Kabong.
„Predsjednik ne želi da više iko u Karamoji umre od gladi. Ovdje sam da nadgledam podjelu pomoći i pobrinem se da hrana stigne do svih. Niko neće biti izostavljen“, poručio je Engola.
Karamoja prolazi kroz najteži sušni period u posljednjih nekoliko godina. Posljednje značajnije padavine zabilježene su u aprilu, na samom početku sezone sjetve, nakon čega su usjevi gotovo potpuno propali.
Dvadesetjednogodišnja Angelina Nakiru, majka dvoje djece iz mjesta Rupa, nedaleko od grada Morota, kaže da više nema čime da prehrani porodicu jer je izgubila sav rod. Svakog jutra odlazi na improvizovano nalazište zlata, gdje zajedno s drugim ženama usitnjava kamen kako bi izdvojile rudu. Zarada je, kaže, gotovo simbolična.
„Posao je težak, prašnjav i iscrpljujući, ali je to jedini način da zaradim dovoljno novca za malo kukuruza i pasulja kako bih nahranila djecu“, ispričala je.
Dodaje da, kada tog dana ne uspije ništa da zaradi, cijela porodica odlazi na spavanje gladna.
„Situacija je katastrofalna. Ljudi gladuju i umiru. Država mora pomoći svom narodu“, poručila je.
Zdravstvene ustanove prijavljuju da svakodnevno liječe stotine djece s teškom pothranjenošću. Izvještaj objavljen u junu pokazuje da je gotovo polovina stanovništva u okruzima Kabong i Kotido suočena s ozbiljnom krizom u snabdijevanju hranom.
Stručnjaci smatraju da su uzroci hronične nesigurnosti u snabdijevanju hranom brojni – od posljedica klimatskih promjena, krčenja šuma i prekomjerne ispaše, do siromaštva i niske poljoprivredne proizvodnje.
Tokom velike gladi 2022. godine u Karamoji je, prema podacima Komisije za ljudska prava Ugande, umrlo više od 2.200 ljudi.
Iako će hitna pomoć privremeno ublažiti posljedice krize, vlada ističe da planira i dugoročnije mjere kroz novi razvojni plan za Karamoju, čiji je cilj jačanje otpornosti lokalnih zajednica na suše i klimatske promjene.
Ministar za Karamoju Džon Baptist Loki najavio je da će poljoprivrednicima prije naredne sezone sjetve biti podijeljeno sjeme otpornije na sušu, bolesti i nepovoljne vremenske uslove.
Direktorica organizacije “Food Rights Alliance” (FRA) Agnes Kirabo ocijenila je da je odluka vlade da preuzme vodeću ulogu u distribuciji pomoći bila neizbježna, ali i očekivana, jer se međunarodni sistem humanitarne pomoći posljednjih godina značajno promijenio.
Nakon velikih rezova u finansiranju, posebno u američkoj agenciji USAID, brojne međunarodne organizacije, uključujući Svjetski program za hranu (SPH), bile su primorane da drastično smanje obim pomoći.
U Ugandi je SPH obustavio pomoć za oko 63 odsto izbjeglica, zbog čega je više od milion ljudi ostalo bez prehrambene podrške, dok je za oko 663.000 korisnika količina pomoći znatno smanjena.
Kirabo smatra da ovaj zaokret ne treba posmatrati isključivo kao posljedicu smanjenja donacija, već i kao priliku da država razvije održiviji sistem koji će se manje oslanjati na međunarodnu pomoć.
„Hitna podjela hrane spašava živote, ali ne može biti trajno rješenje. Ako želimo prekinuti ovaj začarani krug, moramo ukloniti uzroke nesigurnosti u snabdijevanju hranom kroz ozbiljne i dugoročne reforme“, rekla je.
Iz organizacije FRA poručuju da bi pravo na hranu trebalo zakonski priznati kao jedno od osnovnih ljudskih prava, a da država mora više ulagati u vodnu infrastrukturu i mjere prilagođavanja klimatskim promjenama.
„Karamoja ima dovoljno padavina i hidro resursa da dugoročno može postati prehrambeno samoodrživa, ali za to su potrebna strateška ulaganja i politička volja“, istakla je Kirabo.
Ona zaključuje da je glad u Karamoji mnogo više od humanitarne katastrofe.
„Ovo je prije svega kriza upravljanja. Dobro je što je država preuzela odgovornost u ovoj vanrednoj situaciji, ali bez sistemskih promjena i jasne političke volje stanovnici Karamoje i cijele Ugande neće biti trajno zaštićeni od gladi koja se može spriječiti“, smatra ona.
