Smatraju da je zaštita prirodne i kulturne baštine legitimna borba za javni interes i budućnost svih nas. Međutim, upozoravaju na izostanak, kako kažu, jednog ključnog pitanja iz cijele ove borbe – a to je pitanje podstanarskih porodica.
“Dok se govori o "betonizaciji", "devastaciji prostora", "tržišnoj gradnji" i "divljoj urbanizaciji", niko – pa ni građanski aktivisti – ne pominje da će većina onih za koje se navodno brani grad i dalje ostati podstanari. Stanovi koji se grade neće pripasti njima. Njihove potrebe nisu planirane, a njihov glas nije pozvan”, navode u saopštenju.
U Crnoj Gori, poručuju, danas živi preko 30.000 podstanarskih domaćinstava, koja svakodnevno iznose najveći teret stambene krize, bez ikakve sistemske zaštite.
“Oni su takođe žrtve istih politika protiv kojih se građanski aktivizam podiže – ali ih niko ne pominje. Ako želimo da ovaj trenutak bude zaista korak ka razvoju građanske svijesti i otpora, onda se i podstanari moraju prepoznati u toj borbi. Oni mogu biti još snažniji temelj građanskog bunta – ali samo ako ih društvo konačno vidi i uključi. Bez toga, borba ostaje elitizovana i nedovoljno inkluzivna. Grad nije pravedan ako ne pripada i onima koji u njemu žive bez prava na svoj dom”, navode podstanari.
Iz ovog udruženja pozivaju na ujedinjenu borbu za grad i državu koja je održiva, ali i socijalno pravedna.
“Za grad i državu u kojoj svi imaju mjesto – a ne samo oni sa vlasničkim listom", dodaju iz Udruženja podstanara.
Kako kažu, već tri decenije Crna Gora se formalno poziva na izgradnju pravednog društva, građanske države i evropskih vrijednosti.
“Paralelno s tim, hiljade porodica žive bez svog doma, bez pravne sigurnosti, bez socijalne zaštite – potpuno nevidljive za sistem, vlast, institucije, ali, što je još poraznije, i za one koji se predstavljaju kao borci za pravdu i građanska prava. Država koja trideset godina gradi sistem u kojem se ne rješava pitanje stanovanja nije država za sve – već država za investitore, vlasnike i privilegovane. Dok se grade luksuzni kvadrati za tržište i strane kupce, preko 100.000 građana – uključujući 30.000 podstanarskih porodica – ostaje prepušteno samovolji tržišta, divljem iznajmljivanju, prevarama, izbacivanjima i svakodnevnom životu u strahu”, stoji u saopštenju.
To nisu, kažu, samo ekonomski problemi. To su, prema njihovim riječima, kršenja osnovnih ljudskih prava – prava na dom, sigurnost, dostojanstvo.
“To je i kršenje ustavnog principa socijalne pravednosti koje je ova država formalno prihvatila, ali ga uporno gazi u praksi. Ali ono što još više zabrinjava jeste tišina i ignorisanje od strane građanskih aktivista, ekoloških pokreta i svih onih koji govore u ime “javnog interesa”, “zelene budućnosti” i “pravednog društva”. Gdje su u toj borbi podstanari? Zašto ih niko ne pominje? Zašto se ne prepoznaju kao dio iste borbe? Nije li krajnje licemjerno boriti se protiv betonizacije, a ne postaviti pitanje: za koga se gradi? Kome to ide u korist? I zašto će svi ti novi stanovi opet ostati van domašaja ljudi koji ovdje žive? Nije li selektivno boriti se za životnu sredinu, a ignorisati egzistencijalni život desetina hiljada porodica koje nemaju sigurnost krova nad glavom?”, navode u saopštenju.
Ako građanski aktivizam želi da bude vjerodostojan i istinski društveno odgovoran, onda mora uključiti i one koji su najobespravljeniji, ističu u Udruženju.
“U suprotnom, postaje elitistički, površan i zatvoren – borba privilegovanih za očuvanje okoline u kojoj samo oni imaju pravo da žive dostojanstveno. Ne može postojati zelena Crna Gora, ako nije i socijalno pravedna Crna Gora. Ne može postojati građanska država, ako stotine hiljada građana nemaju ni osnovno ljudsko pravo – dom. Zato ova kritika ide ne samo ka institucijama, već i ka onima koji se predstavljaju kao glas naroda. Ako zaista želite pravednu budućnost – pođite od onih koji danas žive najnepravednije”, zaključili su iz Udruženja podstanara.
