Ekološke katastrofe i finansijski krize država ukazuju na nadolazeće promjene na planeti koje, nažalost, niko više ne kontroliše. Ono što je zajedničko aktuelnim krizama skopčano je sa ekonomskim poretkom koji eksploatiše ljudske i prirodne resurse, i na koncu stvara kataklizmične krize.
Samo je preostalo da dobijemo tačan datum smaka svijeta, pa da odlučimo šta nam je činiti do tada. Upravo je o tom datumu razmišljao Harold Kemping, osamdesetosmogodišnji evangelistički propovjednik iz Kalifornije koji je najavio apokalipsu za prošlu godinu. On je tvrdio da nas ona očekuje tačno 21. maja, a to bi značilo i povratak Hrista upravo na isti dan. Međutim, ubrzo je shvatio da se radi o 21. oktobru i lansiran je novi, precizniji datum putem sajta i hrišćanske radio stanice Family Radio International iz Oklenda. Mediji prenose da je nastala panika: ljudi su krenuli da daju otkaze i da poklanjaju novac spomenutoj radio stanici koja upozorava ljude na dolazeću katastrofu, itd.Proračuni po Bibliji: Harold je tvrdio da su podaci o nestanku svijeta pronađeni u Bibliji i ponovo je bio uvjerljiv kao i 1994. godine, kada je prvi put najavio smak svijeta. Međutim, po njegovim riječima, tada se radilo o “greški”u matematičkom proračunu i ovoga puta, situacija je – vrlo ozbiljna. Biblija navodi podatke da će se kraj svijeta dogoditi 7.000 godina nakon Velike poplave, i za Harolda je bilo jasno da se poplava dogodila sedamnaestog dana u drugom mjesecu, na šta ukazuje Knjiga Otkrovenja koju koristi kao smjernicu za dalji rad.
Zbog hronologije, Harold Kamping se odlučuje da pogleda jevrejski kalendar i u njemu otkriva da je u pitanju 21. maj. On izjavljuje da će 21. maja u 18 časova kataklizmički zemljotresi pogoditi planetu i da će trajati punih šest mjeseci. Predviđanje se, nažalost, pokazalo nepreciznim i Kamping se u Tajmsu opravdao stavom da se „duhovni Armagedon” već dogodio i da se pravi tek očekuje 21. oktobra iste godine. Tog dana će svijet „sigurno biti uništen” i ljudi još uvijek „nemaju svijest o tome”.
No, kada je prošao taj dan – a dogodilo se veliko ništa - razočarani vjernici su postali ljuti kritičari njegove metode. Doduše, Kampingova izjava data San Franscisku Hroniklu opravdava razloge njegovog preračunavanja i pokazuje složenost metodskog zahvata. Postavlja se pitanje da li se ovog puta možda radi o greški prilikom Kampingovog „dizanja na kvadrat”?Kvadrat na kvadrat: „Isus Hrist je razapet 1. aprila 33. godine. Od tada do 1. aprila ove godine prošlo je 1.978 godina. Kada se taj broj (1.978) pomnoži sa brojem dana u solarnoj godini, odnosno 365,2422 dobija se rezultat 722.449. Na taj rezultat dodate još 51, a toliko je dana između 1. aprila i 21. maja, i dobićete identičan rezultat kao kada brojeve pet, deset i 17 pomnožite i dignete na kvadrat“
Apokalipsa i ekonomija: U svakom slučaju, u domenu stvarnosti, ekonomska kriza u Evropi aktivira ozbiljne apokaliptične scenarije. Za one hrabre je upravo dobro što se ništa ne može uraditi kada je u pitanju prijeteći finansijski slom.
Prošlogodišnji apeli za spašavanje Evropske Unije odnosili su se na traženje dozvole od Evropske Centralne Banke (ECB) da kupuje državne obveznice država zahvaćenih krizom. Prenešen je suverenitet u cilju izlaska iz krize, ali je fiskalna strana ostala bez nadzora jer je ekonomija funkcionisala besprekorno. Političkim odlukama su države Južne Evrope učlanjivane u Evropsku monetarnu uniju (EMU) iako nisu zadovoljavale standarde.
Danas, bivši ekonomista Svjetske banke i profesor na Univerzitetu Kolumbija u New Yorku Jozef Štiglic je pokazao bojazan za Evropu uslijed opasnosti od duge recesije i briselskih mjera štednje, privatizacije i redukovanja javnog sektora koje će ubrzati kolaps. On smatra da je potrebno povećati potrošnju i podsjeća na nisku zaduženost Irske i Španije, koje su prije krize imale budžetski višak. Finansijsko tržište funkcioniše na osnovu povjerenja u kapitalizam. Međutim, povjerenje uslijed ekonomske krize se „rasulo“ i ostalo je jasno da kapitalizam „koristi uskom broju ljudi“, dodaje Štiglic.Evropa na rubu: Pesimističnu viziju Evrope lansirao je i ekonomski analitičar Grejem Samers (Zero Hedge) tvrdnjom da Španija ulazi u krizu iz koje se zbog svog prevelikog bankarskog sektora, ne može izvući. On podsjeća da „MMF i ECB znaju ovo“ i da njen bankarski sistem prouzrokuje kolaps tržišta dionicama i „potpunu krizu“. Graham na osnovu grafikona tvrdi da je preostalo svega nekoliko mjeseci do potpunog urušenja španske ekonomije, koja će efektom leptira pokrenuti raspad cijele Evropske Unije. To znači da „socijalističke mjere“ ne mogu stabilizovati poredak i da je potrebno usmjeriti snage u cilju nadzora nad histerijom, nacionalnom destrukcijom i sličnim avetima Evrope. Šta da se radi?
Slavoj Žižek u kontekstu globalne krize dodaje da „umjesto nemoćnih bijesnih ispada, moramo kontrolisati ljutnju i pretvoriti je u hladnu odlučnost da mislimo, da mislimo radikalno, i da se zapitamo u kakvom to društvu živimo u kojemu je takva ucjena moguća.“ Pritom, arhetipska predstava kolapsa i Armagedona postoji samo u ludilu, košmarima i filmovima, ali ne još uvijek i u realnosti, bez obzira koliko se opasnost od kataklizmi i finansijske kize „podigne na kvadrat”.
To znači da će formirane mjere štednje i fiskalne politike kontrolisati priliv investicija i ponašanja država za vrijeme kriza putem „evropske šok-terapije“ (Srećko Horvat). Stimulisanja straha od opasnosti „na neki način predstavlja uslov, psihološki i internokulturalni korelativ liberalizma. Bez opasnosti nema liberalizma“, smatra Mišel Fuko. Princip kojim postmoderni svijet funkicioniše je fluidniji: stimulisanje straha od apokalipse, klimatskih i ekonomskih opasnosti, a s druge strane totalna kontrola investiranja i moć nad neprekidnom eksploatacijom resursa.
Bez opasnosti, očigledno, nema neoliberalizma.
Vuksan VUKSANOVIĆ
