Komentar

Aleksandar Saša Zeković, aktvista za ljudska prava i bivši predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije

U slučaju Cetinja, registrujemo i neku vrstu privatnog, stranačkog, izvinjenja Abazovića

Događaji na Cetinju i oni u Podgorici 2015. godine primarno su slični po gumenoj municiji i pretjeranoj upotrebi hemijskih sredstava. I tada i sada policijske vlasti to negiraju. Razlika je što sada o tome otvorenije govore političari, posebno potpredsjednik Vlade Abazović i ministar unutrašnjih poslova Sekulović koji kod upotrijebljene hemije prepoznaju i prekoračenje ovlašćenja. U slučaju Cetinja, registrujemo i neku vrstu privatnog, stranačkog, izvinjenja Abazovića, što može da bude ohrabrujuće.

U slučaju Cetinja, registrujemo i neku vrstu privatnog, stranačkog, izvinjenja Abazovića Foto: PA
Aleksandar Saša Zeković
Aleksandar Saša ZekovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Ipak da bi imalo punu institucionalnu i političku težinu, to izvinjenje treba biti određenije a posebno formalno, uz objavu na vladinom sajtu. To za sada izostaje. Dejstvo hemije na Cetinju je prilično zabrinjavajuće nego 2015. kako zbog značajno veće upotrijebljene količine tako i geografskog položaja Cetinja. To se, negativnije nego u slučaju Podgorice, odrazilo i na zdravlje i život stanovnika koji nijesu uzeli učešće u demonstracijama, pa otida i veći broj pritužbi te vrste. Vlada je upotrebu gumene municije 2015. priznala tek kasnije kroz korespodenciju sa Savjetom Evrope, ali ne i na domaćem planu. Trenutno javilo mi se četvoro građana koji medicinskom dokumentacijom potvrđuju dejstvo policije gumenim metkom. Upotreba ovog sredstva prinude 2015. je potvrđena kroz zaključke građanskog nadzora i kasnije kroz pravosnažne sudske presude.

Očekujem da sada država ima brži i pravedniji odgovor. Kao i 2015. godine, i sada je evidentan vodeći i najbrži doprinos zaštiti ljudskih prava od strane Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Očekujem da ovaj put unutrašnja kontrola policije do kraja završi svoj posao i izađe sa jasnim mišljenjem u odnosu na svaki slučaj. To je izostalo 2015. godine pa su pritužbe, u atmosferi neviđene rotivzakonite policijske solidarnosti i ćutanja, proslijeđene državnom tužilaštvu koje se, u takvim okolnostima, u istragama nije pomjerilo sa mjesta.

Za vrijeme protesta DF, bilo je ozbiljnih primjera neprofesionalnog postupanja policije prema novinarima, od namjernog ispaljivanja suzavca na njih do upotrebe fizičke snage, što se na Cetinju, ovaj put, srećom nije dogodilo. Ove godine za razliku od 2015. evidentna je nezainteresovanost civilnog društva prema žrtvama i postupanju policije na Cetinju. Izostaje proaktivni pristup. Tada su podršku pružale organizovane, iskusne i dobro etablirane NVO a sada to rade pojedinci, poput mene, iskusni u praksi ljudskih prava, neformalne građanske grupe i opozicione partije. Čini mi se i da su mediji onda bili zainteresovaniji, posebno vodeće TV kuće i javni servis. Tada smo imali konstruktivniju i intenzivniju diskusiju o kvalitetu rada policije a sada to izostaje. U Podgorici 2015. imali smo više ozbiljnih primjera mučenja i drugih oblika zlostavljanja građana i nasilja nad njima.

Srećom, to iskustvo se ne ponavlja na Cetinju pa registrujemo prekoračenja koja idu u pravcu ponižavajućih postupaka i namjernog kažnjavanja. Za razliku od 2015. ili trajanja litija, kada su blokade saobraćajnica bile česte, na Cetinju je policija djelovala mehanizacijom pa imamo nesenzibilisan odnos policije i najčešće nepotrebo uništavanje privatnih motornih vozila.

Konačno, nove vlasti sada imaju priliku do dokažu da je unaprijeđena odgovornost u policiji, uspostavljena nova kultura i da ovog puta, kod policajaca koji nijesu profesionalno postupai, neće važiti konstatacija iz 2015. godine “Do danas izvršilac nije identifikovan”.

Portal Analitika