Skupom na spomeniku u groblju na Varoši u Pljevljima, svečano je obilježena godišnjica pogibije partizanskog borca, bombaša i narodnog heroja Boška Buhe, saopštio je predsjednik SOBNOR-a Crne Gore Radojica Radojević.
Kako se navodi u saopštenju, brojne delegacije boračkih organizacija iz Podgorice, Bijelog Polja, Kotora, Pljevalja, Andrijevice i susjednog Prijepolja, građani, kao i učenici i nastavnici pljevaljske Osnovne škole koja s ponosom nosi ime ovog heroja, položili su svježe cvijeće i vijence na mjesto njegovog vječnog počivališta.
Skupu su prisustvovale i brojne delegacije boračkih organizacija iz Srbije.
Skup je zvanično otvorio predsjednik OBNOR-a 1941–1945 Pljevlja Milenko Jović, poželivši dobrodošlicu prisutnim delegacijama i naglasivši važnost očuvanja antifašističkih vrijednosti i tradicije u pljevaljskom kraju.
Kako se dodaje, nakon uvodnog pozdrava domaćina, prisutnima se obratio Radojević, predsjednik, koji je detaljno osvijetlio lik, djelo i herojski put mladog partizanskog borca.
Radojević je podsjetio prisutne na biografiju najčuvenijeg bombaša Drugog svjetskog rata, ističući da je Boško Buha rođen 1926. godine u slavonskom selu Nova Gradina kod Virovitice, u porodici siromašnih seljaka koji su nakon Prvog svjetskog rata kolonizovani u Podravini.
“Nakon uspostavljanja zloglasne Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine i progona srpskog stanovništva, Boškova porodica izbjegla je u Mačvu. Tamo, sa svega 15 godina, Boško stupa u Mačvanski partizanski odred. Poslije povlačenja partizanskih snaga iz Srbije, ulazi u sastav četvrtog bataljona legendarne Druge proleterske udarne brigade”, ukazao je.
Predsjednik SOBNOR-a je naglasio Boškovu neustrašivost, istakavši da je ovaj dječak-ratnik prošao sito i rešeto najkrvavijih partizanskih bitaka na Gatu, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu i Livnu, gdje je postao vođa odjeljenja bombaša.
“Istorija pamti njegov nastup na Prvom kongresu Antifašističke omladine Jugoslavije u Bihaću 1942. godine. Iako malog rasta, sjeo je za govornicu i pred vrhovnim komandantom Titom uzviknuo: ‘Ja ću da vam kažem, drugovi, kako mi idemo na bunkere…’ Njegova priča o bacanju bombi kroz odžake na ustaška utvrđenja izazvala je opšte oduševljenje, a sam Tito mu je tom prilikom javno čestitao i uručio poklone za pokazanu hrabrost”, naveo je Radojević.
Opisujući tragični 27. septembar 1943. godine, Radojević je, kako se navodi, iznio detalje pogibije.
“Boško se vraćao sa omladinske konferencije kada je kamion u kom se nalazio, nedaleko od sela Jabuka između Pljevalja i Prijepolja, upao u četničku zasjedu. Boško je pružio otpor i ubio nekoliko neprijateljskih vojnika prije nego što je podlegao ranama u svojoj sedamnaestoj godini. Na licu mjesta poginuo je i politički komesar bolnice Bogdan Radan, dok je ljekarka Saša Božović ranjena i zarobljena”, pojasnio je.
Kako je kazao, krajem septembra te godine, uz počasnu stražu svojih drugova bombaša i pred cjelokupnim stanovništvom Pljevalja, Boško Buha je sahranjen na groblju na Varoši.
Za narodnog heroja proglašen je 20. decembra 1951. godine.
“Naša je dužnost da oštro ustanemo protiv revizionizma, mijenjanja istorije i pokušaja veličanja poraženih snaga. Lik Boška Buhe nas obavezuje da branimo tekovine antifašizma, slobodu i zajedništvo”, zaključio je Radojević.
Na kraju skupa poslata je zajednička poruka da će spomenik na Varoši ostati mjesto vječnog poštovanja i ponosa za sve generacije koje baštine slobodarske tradicije našeg naroda.
