Prvo glasanje po završetku rata održano je 11. novembra, a na ovaj datum bili su poznati rezultati.
Pritom, u pitanju su bili prvi izbori na ovim prostorima na kojima su pravo glasa imale i žene, što im je i zvanično dodijeljeno u avgustu 1945.
Naravno, kako su u pitanju bili počeci jednopartizma, birači su glasali za kandidate liste Narodnog fronta Jugoslavije, koju je predvodio Josip Broz Tito. Na području Jugoslavije birana su ukupno 354 poslanika u Saveznoj Skupštini, te 175 u Skupštini naroda.
“Ćorave kutije” i kuglice
Treba pomenuti i to da je opozicija prije izbora sastavila zajedničku izjavu prema kojoj je odustala od nastupa na izborima. Sa druge strane, Narodni front Jugoslavije nastupio je pod sloganom “Potvrdite našu pobjedu”, kojim se nadovezivao na ishod Drugog svjetskog rata.
Na svim biralištima bile su dvije kutije – jedna u koju su glasači ubacivali kuglice podrške Narodnom frontu i druga, takozvana “kutija bez liste”, u kojoj su završavali ‘glasovi’ onih koji nijesu podržavali kandidate jedine opcije na izborima. Istorija će ih pamtiti i kao – “ćorave kutije”.
Zašto kuglice? Iz razloga što je u to doba u Jugoslaviji i dalje bilo mnogo nepismenog stanovništva, a što će narednih godina biti gotovo u potpunosti iskorijenjeno.
Crna Gora gotovo prednjačila po izlaznosti
Što se čitave države tiče, na izbore je izašlo oko 7,4 miliona glasača. Pritom, u biračkom spisku bilo je ukupno 8,4 miliona birača, što će reći da je izlaznost bila u ravni od 88 odsto.
Kada je u pitanju Crna Gora – ona je tog dana bila među republikama sa najvećom izlaznošću. Na biralištima se pojavilo 96,1 odsto upisanih glasača, te je veći odziv jedino bio u Makedoniji (96,8).
Govorimo li o konkretnim brojkama, onda treba naglasiti kako je u Crnoj Gori bilo 193.959 glasača, da je na izborima za Saveznu Skupštinu učestvovalo njih 186.447, a za Skupštinu naroda 186.522.
U cetinjskom srezu glasalo najviše birača, u barskom najmanje
U Crnoj Gori se glasalo u okviru devet izbornih srezova – cetinjskog, podgoričkog, nikšićkog, kotorskog, beranskog, šavničkog, barskog, andrijevičkog i bjelopoljskog.
Najveća izlaznost bila je u cetinjskom srezu – 21.599 birača, odnosno 99,9 odsto. U podgoričkom srezu izlaznost je bila u ravni od 98,1 odsto, u šavničkom 97,3, u beranskom i andrijevičkom po 97, a u bjelopoljskom 96,2.
U kotorskom srezu izlaznost je bila u ravni od 95,5 procenata, a u nikšićkom 92.
Najniža izlaznost bila je u barskom srezu – 87,9 procenata.
Naravno – kao i u ostalim djelovima Jugoslavije, gotovo svi izašli birači ubacivali su kuglice u kutiju Narodnog fronta. No, bilo je i onih koji su se opredjeljivali za “kutiju bez liste”.
Takvih je najviše bilo u kotorskom srezu (6,9 odsto), a najmanje u bjelopoljskom (0,4 odsto).
Sve više podsjećalo na praznik nego na politički proces
I dok je demokratičnost tih izbora ostala upitna, sam ishod nije. Jer, građani Jugoslavije zaista su dominantno podržavali Narodni front, što je bilo i očekivano – jer, riječ je o pokretu koji je stajao iza oslobođenja države i pobjeda nad okupatorima i njihovim lokalnim saradnicima.
Sam izborni dan, kako je ostalo zapisano u istoriji, od samog je jutra u svim djelovima države više podsjećao na svečanost i proslavu, nego na politički proces. Da je tako, možda i najbolje govori činjenica kako je pored brojnih birališta bilo organizovano druženje građana uz gradsku muziku i druge orkestre.
