Predio pod šumom u ataru sela Mala Crna Gora obuhvaćen je režimom treće zone zaštite u Nacionalnom parku Durmitor u okviru koje su sječa i pošumljavanje svedeni na neophodne potrebe za lokalno stanovništvo i to isključivo pod nadzorom šumara, dok sječu za potrebe infrastrukture treba da odobrava uprava Parka ili nadležni državni organ.
To je Pobjedi kazao stručni saradnik za oblast šumarstva u Nacionalnim parkovima Crne Gore Slobodan Stijepović koji je potvrdio da je u toj zoni ova vrsta doznačavanja za potrebe stanovništva obustavljena prije dvije godine, zbog problema u definisanju linije razgraničenja šume u privatnoj i državnoj svojini na terenu.
Prema njegovim riječima, primjeri nelegalne sječe, adresiraju se uz odgovarajuće prijave i obavezu saniranja i uvođenja šumskog reda.
Na primjedbu da su slike sa terena koje je tokom marta zatekla ekipa Pobjede u ovoj zoni potvrdile da šumski red nije sproveden kako nalaže važeća regulativa, Stijepović je kazao da se pravila znaju.
Dodao je da se u praksi događa da se zbog postupaka koji se nekada zbog procedura predugo vode, dokazni materijal ne smije uklanjati prije nego nadležni organi procesuiraju konkretne slučajeve. To može da dovede do situacije da šumski red ne bude zaveden, a tako ostavljena šuma onda dovodi do problema na terenu.
Izostala kontrola
Pobjeda je prije nekoliko dana objavila da oborena stabla sa kojih nije uklonjena kora, kao i panjevi sakriveni nabacanim granama i okruženi suvim smrčama punim potkornjaka, svjedoče da šumski red koji je trebalo da bude uspostavljen nakon doznačene sječe u trećoj zoni zaštite Nacionalnog parka „Durmitor“, u ataru sela Mala Crna Gora, nikada zapravo nije sproveden kako treba.
To pokazuje stanje na lokacijama Stublinska i Jezička gora, za koje je prije nekoliko dana iz Uprave Nacionalnih parkova saopšteno da je davno bilo predviđeno da bude sanirano, budući da je posljednji put sječa stabala doznačena 2021. godine, makar prema podacima parkova.
Zavođenje reda podrazumijeva da se sa mjesta gdje su stabla posječena uklone sve grane, a sa zaostalih panjeva ukloni kora, kako takvi reslovi ne bi bili pogodni za razvoj potkornjaka.
Sječa u ovoj zoni Nacionalnoj parka „Durmitor“, uporedo je predmet pažnje tužilaštva od decembra prošle godine, koje utvrđuje kako je i pod kojim okolnostima bilo moguće da se iznad sela Mala Crna Gora, godinama zvanično doznačavaju za sječu stabla smrče, uprkos činjenici da nema jasno definisanih granica na temelju kojih bi sa sigurnošću mogli odrediti gdje počinje državna svojina, a gdje privatna šuma na tom području.
Sporna situacija sa granicama, sječom, ali i zavođenjem šumskog reda u dijelu NP „Durmitor“, odnosno da li je primjena službenih ovlašćenja bila adekvatna u ataru sela Mala Crna Gora pod lupom je Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.
Toj tužilačkoj instanci predmet je u rad proslijeđen iz Specijalnog državnog tužilaštva kojem se prošle godine obratio mještanin Male Crne Gore nakon što od zvaničnih državnih institucija nije dobio reakciju niti povratnu informaciju na upozorenja da se na terenu Stublinske i Jezičke gore, naročito zone „Ograde“, odvija nezakonita sječa i zloupotreba u koju su, prema njegovim navodima, bila otvoreno umiješana i službena lica.
Podnosilac prijave naveo je da je paravan za takvo pustošenje područja bio upravo regularni godišnji plan Nacionalnih parkova na osnovu kojeg je, po zahtjevu lokalnog stanovništva, odobravana sječa do 50 metara kubnih na privatnoj, odnosno 10 kubika u državnoj šumi ako je namijenjena potrebama stanovništva, odnosno ogrijevu.
Prema navodima prijave, razrađena šema zloupotrebe je išla tako da su vlasnici imanja uglavnom u zahtjevu za odobrenje sječe kandidovali parcele tik uz državnu zemlju. Na terenu, doznačena je šuma u sklopu državnog zemljišta, a izvlačena je preko privatnih imanja, čak i pomoću „skidera“, iako bi u nacionalnom parku svaka intervencija trebalo da počiva na animalnoj vuči, odnosno upotrebi konja ili volova.
Iz Nacionalnih parkova su na upit Pobjede naveli da je praksa označavanja šume za sječu obustavljena 2021. godine po nalogu šumarske inspekcije zbog neregulisanih granica parcela, a da su u međuvremenu traženi od Uprave za državnu imovinu i katastar podaci o razgraničenju.
Podsjetili su da je doznačavanje određene kubikaže za sječu bilo dio regularne procedure prema kojoj je, u skladu sa planom i programom upravljanja i Zakonom o šumama, Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore utvrđivalo godišnji plan gazdovanja šumama u privatnoj svojini.
Pravila o sječi
Na upit pod kojim se uslovima praktikuje sječa u zonama zaštite, Stijepović je Pobjedi kazao da se ona sprovodi u državnoj i u šumama u privatnoj svojini u skladu sa prethodno usvojenom zakonskom i prostorno-planskom dokumentacijom.
"Prema tim dokumentima, mora se ispoštovati da sječa u državnim šumama bude isključivo sanitarna koja podrazumijeva uklanjanje suvih, oboljelih, zaraženih i drugih stabala koja mogu narušiti zdravstveno stanje šuma ili koja ugrožavaju nesmetano ostvarivanje drugih funkcija nacionalnog parka", naveo je Stijepović.
Sa druge strane, doznaka u šumi koja je na privatnoj svojini se sprovodi shodno Planu i Programu upravljanja, na osnovu koga se izrađuje Plan gazdovanja šumama u privatnoj svojini na godišnjem nivou. Zavisno od zone zaštite, tako se i planiraju određene zone za sprovođenje sječe u šumama u nacionalnom parku.
"Dobrima u nacionalnim parkovima, kao što su: zemljište, šume, vode, biljni i životinjski svijet i drugi prirodni resursi, kao i radom stvorene vrijednosti u nacionalnim parkovima, mogu se koristiti u skladu sa zakonom, prostornim planom posebne namjene i planom upravljanja, vodeći računa o očuvanju biološke i predione raznovrsnosti", naveo je Stijepović.
Prostorni plan posebne namjene u zonama sa dozvoljenim aktivnostima, u vezi sa šumskim ekosistemima, definiše da će šumarstvo biti prilagođeno režimu Nacionalnog parka.
Prema tom dokumentu, u 1. stepenu zaštite samo je programirana njega, u 2. stepenu režim zaštićene šume posebne namjene sa prednošću nad pašnjacima do gornje granice šuma i u 3. stepenu šume posebne namjene, u kojima se uređivanje sprovodi na tipološkim osnovama pod uslovom očuvanja, unapređenja i zaštite kompletnih šumskih ekosistema za opšte korisne namjene u Nacionalnom parku, uz ravnopravan odnos sa pašnjacima i livadama, dok se posebna pažnja posvećuje kvalitetu šume kao i mjerama ozdravljenja oboljelih šuma.
Upravo je ovaj posljednji navedeni segment bio predmet polemike u javnosti i oklijevanja nadležnih da praktikuju mjere u 3. zoni zaštite u Prokletijama, što je na kraju dovelo do ekspanzije potkornjaka i pripreme i sprovođenja akcionog plana mjera koje bi trebalo da definišu na koji način i kojim tempom će biti sukcesivno uklanjana suva i oboljela stabla u sastojinama smrče.
Zone zaštite
Prostornim planom posebne namjene na području Nacionalnog parka Durmitor definisane su tri zone zaštite.
Prema riječima Stijepovića, u zone sa strogom (apsolutnom) zaštitom (1. stepen) uključeni su predjeli sa izuzetnim i univerzalnim značenjem, sačuvanog prirodnog stanja i izvanrednim ambijentalnim vrijednostima i pejzažnim izgledom.
U ovu kategoriju spadaju specijalni prirodni rezervati: prašuma jele i smrče u slivu Mlinskog potoka (oko 10 ha); šuma crnog bora - Crna Poda (oko 60 ha), Barno jezero sa okolinom (oko 35 ha), Zabojsko jezero sa najužom okolinom (oko 40 ha), sliv Škrčkih jezera sa užom dolinom Sušice od Sušičkog jezera do kanjona Tare (oko 2.360 ha) i speleološki rezervat Surutka-Vjetrena brda (850 ha).
Druga zona zaštite obuhvata, pored navedenih rezervata i područja svih spomenika prirode, kao i masiv Durmitora u užem smislu, sa prostranim travnatim površinama, gdje se srijeće veliki broj rijetkih i endemičnih florističkih elemenata, šume bora krivulja, zatim šumske komplekse i na prelazu iz kanjona Tare u Durmitor, veliki broj ledničkih cirkova i valova te veliki broj vrhova preko 2000 m i geomorfoloških tvorevina.
U treću zonu zaštite spadaju cijeli atari seoskih naselja: Mala Crna Gora, Bosača, Tepca, Lever i Đurđevića Tara, Gornja i Donja Dobrilovina u kanjonu Tare. Tu se, takođe, nalaze i djelovi seoskih atara: Rasova, Bogomolja, Šljivansko, Brajkovača, Premćani i Rudanci.
Što je zabranjeno, a što dozvoljeno
Prostornim planom posebne namjene za durmitorsko područje je, u zavisnosti od zone zaštite, detaljnije definisano i pitanje sječe šume na području NP.
U I zoni zaštite je zabranjeno korišćenje prirodnih resursa i izgradnja objekata. Naučna istraživanja i praćenje prirodnih procesa (monitoring) sprovode se u ograničenom obimu. Predviđeo je sprovođenje zaštitne, sanacione i druge neophodne mjere u slučaju požara, elementarnih nepogoda i udesa, pojave biljnih i životinjskih bolesti i prenamnožavanja štetočina i sl.
U zoni sa II stepenom zaštite je definisano da sječa šume nije dozvoljena osim u posebnim uslovima, u neposrednoj okolini stalnih naselja, za po-trebe lokalnog življa. Ovu aktivnost mora pratiti čuvarska služba NP uz kontrolisano izdavanje dozvola.
U zoni sa III stepenom zaštite sječa šuma i pošumljavanje je svedena na neophodne potrebe za lokalno stanovništvo, a pod nadzorom šumara; njihovu sječu za potrebe infrastrukture treba da odobrava uprava Parka ili nadležni državni organ.
