“Obzirom na poznate činjenice, da je u Crnoj Gori svaki četvrti odrasli i svako treće dijete u zoni siromaštva, postavlja se pitanje kako je moguće da se država, ne inicira strategiju smanjenje bacanja hrane što bi za posledicu imalo smanjenje broja ljudi u potrebi za hranom , doprinijela ekonomičnijem poslovanju i zaštiti životne sredine”, kazali su oni.
Problema bacanja hrane se, kako kažu, ne smije ignorisati , mora se podići svijest građana o problemu stvaranja prekomjernog otpada kao ipotrebu razvijanja odgovornosti proizvođača, trgovačkih lanaca, uvoznika hrane i ugostiteljskih i hotelskih objekata.
“Moramo organizovano, sistemski djelovati na državnom nivou kako bi se olakšalodoniranje i distribuciju hrane.Pored toga što bi se na taj način smanjiootpad,zaštitilaživotna sredina, osiguravaju se obroci onima kojima je to neophodno.Osim toga, promjena obrasca potrošnje koja intenzivno troši resurse,zahtijeva motivaciju ljudi da preispitaju svoje svakodnevne navike, kao i znanja i vještine za to”, rekli su oni.
Dodaju da su potrebne mjere podsticanja smanjenja nastajanja otpada od hrane, podsticanje društvene odgovornosti prehrambenog sektora, podizanje svijesti i informisanosti potrošača o planiranju i smanjenju nastajanja otpada od hrane kao ipraćenje količine otpada od hrane.
“Mali proizvođači dio su rješenja. Kupovina lokalnih proizvoda omogućuje potrošačima da pomognu u borbi protiv smanjenja bacanja hrane”, kazali su
Rasipanje hrane ostaje jedan od najhitnijih izazova našeg vremena, zaključuju oni u saopštenju.
