Sa trideset godina već je - zvijezda džeza. Nastupa sa vremešnim kolegama koje su žive legende džeza, predaje u muzičkim centrima širom svijeta, ali mu je Crna Gora iz više razloga posebna. Nakon što je u junu prošle godine svirao u ansamblu koji je u Podgorici izveo “Montenegro Jazz Suite” američkog kompozitora Patrika O’Lirija i imao predavanje za studente muzičke akademije, džez pijanista Ehud Ašeri je protekle dvije sedmice drugi put boravio u Crnoj Gori. Sa starijim kolegom, trubačem Stjepkom Gutom, držao je radionicu za studente akademija sa Cetinja i iz Graca, kojima su se pridružili i podgorički srednjoškolci.
- Upoznao sam Crnu Goru i njenu muzičku tradiciju svirajući „Montenegro Suite“ O'Lirija. Svidjela mi se i tada, kad sam prvi put u nju došao, ali mi se sada sviđa još više. Vjerovatno zato što sam je bolje upoznao kroz radionicu koju sam držao, odnosno one kojima sam predavao. Prošle godine sam imao predavanje za veliku grupu studenata, ali ove godine je grupa bila mala, pa sam imao priliku da svakog od njih bolje upoznam – priča Ašeri i kaže da je tu lijepu prisnost iz pojedinačnih odnosa sa studentima sada prenio i na svoj odnos prema Crnoj Gori.
Crnogorci željni znanja: Iako je dvije sedmice svakodnevno radio sa studentima, a uveče imao - manje i više zahtjevne - nastupe, Ehud se ne osjeća umornim već ispunjenim, jer su crnogorski studenti lako usvajali nova znanja. To je i njemu, kao umjetniku koji već 15 godina nastupa na najpoznatijim svjetskim scenama, otvorilo nove vidike i omogućilo da - spozna sebe.
- Predavao sam i ranije, ali nikada na ovakavim radionicama. Bilo je to novo, veoma interesantno iskustvo za mene i zaista mi se svidjelo. Studenti iz Crne Gore su jedva čekali da im tako nešto bude dato. Kada učenici žele da uče, onda je lako i njihovim učiteljima. A uz učenje drugih, ja sam još više učio o sebi, jer postaješ dio razmjene znanja i ideja. Počinješ i sam sebe da disciplinuješ kako bi znanje prenio na pravi način.
Kao specifičnost rada sa crnogorskim studentima, Ašeri ističe to što su „više željni prihvatanja novih stvari“. Ne krije zadovoljstvo u radu sa takvim učenicima i pun je riječi hvale za one sa kojima je radio.
- Oni su, tako reći, čistiji od onih kojima je džez u obrazovanju duži niz godina, i imaju više želje da probaju nove stvari. Nemaju predrasuda i ograničavajućih stavova, poput onih koji su, možda, nekada probali takve stvari i one su im predstavljale problem. Ovdje su studenti bili vrlo otvoreni za sve što im se kaže. Čak i oni veoma mladi, koji su u srednjoj školi, pažljivo slušaju, posmatraju i usvajaju. Svu tu karakterističnu tradicionalnu muziku i studenti i srednjoškolci ovdje veoma dobro izvode – kaže Ehud, smatrajući to velikim korakom za svakog mladog muzičara koji želi da bude uspješan prvo u učenju, a zatim i u izvođenju.
Džez je moja svakodnevica: Ehud očito uživa u podučavanju novih džez naraštaja i pokušava kod studenata da ugradi znanje „internacionalnog jezika“.
- Ovog puta sam imao priliku da dvije sedmice radim sa crnogorskim studentima i bolje ih upoznam. Bilo je divno raditi sa njima svakog dana, kao i sa onima koji studiraju na akademiji u Gracu, a dolaze sa svih strana: od Finske, preko Ukrajine i Jermenije do Mađarske. Džez je neka vrsta internacionalnog jezika - svi ga govore, bez obzira odakle su. A sada su i ovi studenti „progovorili“ tim jezikom – oduševljen je Ehud, nakon završnog koncerta na kome su učesnici radionice pokazali samo mali dio onoga što su na njoj savladali.
Ašeri dodaje da je za njega oduvijek bilo lako da „govori“ jezikom džeza. Već 22 godine živi u Njujorku, gdje je, praktično, odrastao i stekao afirmaciju u umjetničkom svijetu. Kaže da mu je „džez oduvijek dio svakodnevice“, jer ga stalno sluša. Svjestan je da u Crnoj Gori to nije slučaj i da „muzičku svakodnevicu“ čini nešto sasvim drugo.
- Ovdje je drugačije, jer postoje svi ti specifični ritmovi i muzička tradicija. Zato mislim da su i sami studenti mnogo napredovali usvajanjem onoga što smo im Stjepko Gut i ja pokazivali. Trudili smo se da ne radimo po notama, već da studenti zapamte muziku onako kako su je čuli. I zaista treba da budu ponosni na sebe, jer su mnogo napredovali.
Iskrenost publike: Ipak, kao najveću spoznaju svog dvosedmičnog rada u Crnoj Gori, Ehud ističe novi odnos koji ima prema svom pozivu. Sama pomisao da pomaže drugima u njihovom razvoju, za njega je uzvišena i sada mu se nalazi visoko na listi prioriteta.
- Mislim da svi muzičari imaju obavezu da uče druge i to treba da postane dio njih. Ranije nisam imao prilike da na ovaj način prenosim znanje, a sada shvatam da treba to mnogo više da radim. Istina, ovo je za mene bilo donekle zahtjevno, jer nikada ranije nisam radio. Naprotiv, najviše sam svirao. Ali, jedno je svirati svakog dana u Njujorku u nekom klubu ili koncertnoj sali, a potpuno je druga stvar sviranje u Crnoj Gori. Zato što se ne čuju često ovakve stvari, ovdje je publika više okrenuta samoj muzici, njenoj suštini. Žele da čuju dobru, a ne bilo kakvu muziku – kaže Ehud.
Pijanista je ispričao da je sa Gutom nastupao u Kotoru na otvorenom po prilično hladnom vremenu. Na to su se odlučili zato što je nekolicina ljudi već sjedjela napolju kada su došli, čekajući ih da počnu koncet. I – ostali su da sjede napolju skoro tri sata, dok duet nije završio svoj nastup. Upravo ta želja i iskrenost u namjeri da čuju dobru muziku je ono po čemu se publika ovdje razlikuje od one na mjestima gdje se džez čuje svakog dana, objašnjava Ašeri.
Iz Crne Gore odlazi sa najljepšim uspomenama i par želja:
- Želio bih ovdje da dođem i naredne godine. Došao bih i dva puta, ako je moguće – poručuje Ehud Ašeri.
Kristina Jerkov
