Zapravo, magazin Variety konstatuje kako Kan postaje sve „eurocentričniji“, pri čemu podsjećaju da su ove godine u takmičarskoj selekciji bila svega dva holivudska filma.
„Samo dvije američke produkcije bile su u takmičarskom programu. „Paper Tiger“ Džejmsa Greja i „The Man I Love“ Ajre Saksa prilično su dobro prihvaćeni, ali ne i sa oduševljenjem. Nijedan nije osvojio neku nagradu“, konstatuje novinar tog magazina Gaj Lodž.
Kako on dodaje, za ozbiljne filmofile nije naročito bitno da li će Kan biti domaćin premijere filma koji će uskoro puniti bioskope širom planete.
0
„No, sa druge strane, crveni tepih u Kanu nikako nije za zanemariti“, navodi on.
Lodž konstatuje i kako razlog sve većeg odsustva holivudske produkcije iz Kana može biti loš tajming, odnosno to što mnogi filmski projekti bivaju završeni tek nakon prvog kvartala godine.
„Tako u posljednje vrijeme Venecija u sve većoj mjeri postaje 'pozornica' za predstavljanje studijskih nada za Oskare, a u septembru bi mogla potpuno preuzeti tu ulogu. Međutim, možda ima nečega i u tome što težnje Kana i američke prestižne kinematografije, zapravo, nijesu međusobno zavisne“, smatra on.
Činjenica je, dodaje Lodž, da smanjeno prisustvo Holivuda nije uticalo na umjetnički kvalitet festivala u Kanu.
„Evropski filmovi bili su jaki – od pobjedničkog „Fjorda“ (Kristijan Munđu), preko „Minotaura“ (Andrej Zvjagincev), do „Otadžbine“ (Pavel Pavlikovski). Ti filmovi sasvim su dobro održali reputaciju Kana bez bilo kakve pomoći sa druge strane okeana. Otud, ključna ovogodišnja poruka iz Francuske odnosila se na potrebu globalne koprodukcije u stvaranju vrhunskog art filma“, dodaje on.
Međutim, kako konstatuje Variety, teško je ove godine ne primijetiti „eurocentričnost festivala“.
„Ukupno je 17 od 22 filma u takmičarskoj selekciji predstavljalo u potpunosti ili djelimično evropsku produkciju. Svih osam dobitnika nagrada u takmičarskoj konkurenciji bili su iz Evrope. Ali, uostalom, to i jeste evropski festival“, naglašava Lodž.
Ipak, kako on smatra, sa manjom zastupljenošću Holivuda, Kan je propustio priliku da ima kreativniji i raznovrsniji program.
„Gdje je bila afrička, latinoamerička ili bliskoistočna kinematografija u takmičarskom programu“, pita se autor.
