U srijedu su izgrednici upali u američki Kapitol nakon što ih je predsjednik Donald Tramp ohrabrio da se uključe u „divlje“ proteste dok je Kongres brojao izborne glasove elektora potvrđujući da je Džo Bajden probijedio na predsjedničkim izborima. Republikanski zastupnik Adam Kincinger nazvao je njihove akcije, koje su uključivale razbijanje prozora, uništavanje podova Predstavničkog doma i Senata i druga nasilna ponašanja „pokušajem državnog udara“.
Osim samog predsjednika Trampa, dio odgovornosti za ovaj napad na našu demokratiju također stoji na ramenima Džeka Dorsija, izvršnog direktora Twittera, a u manjoj mjeri i na Facebookovom Marku Zakerbergu i drugim direktorima u tehnološkom sektoru, čije su platforme dopustile Trampu i njegovim pristalicama da šire zlonamjerne neistine o izborima održanim 2020. godine.
S obzirom na to da zastrašujuće slike Kapitola pod opsadom i dalje blistaju na većini naših ekrana i usred pritiska grupa poput NAACP, Lige protiv klevete i Free Pressa, malo je iznenađenje da su u srijedu Twitter, Facebook i YouTube svi preduzeli aktivnosti usmjerene na Trampove objave.
Facebook i YouTube uklonili su Trampov video obraćanja pristalicama ranije u srijedu, u kojem ih je pozvao da odu kući, ali ponovio njegove razotkrivene tvrdnje o izbornoj prevari. Twitter je u početku ograničavao proslijeđivanje tweetova i onemogućio lajkovanje i odgovore na videozapis, ali ga je kasnije uklonio s nekoliko drugih tweetova. Tada je Twitter prvi put zaključao Trampov nalog na 12 sati i rekao da bi mogao da bude potpuno zabranjen, što je prestalo nakon poziva predsjednika NAACP, upućenog preko portparola, da mu u potpunosti zabrani nalog.
Sve ove akcije dolaze prekasno. Jedan od razloga što su stvari uopšte izmakle kontroli je taj što Twitter nije prije isključio Trampov nalog. Upozorila sam i prije nego što je Tramp stupio na dužnost da je način na koji je pobijedio na predsjedničkim izborima 2016. uglavnom dijeljenjem informacija koje su neistinite na Twitteru. Platforma je, naravno, omogućavala Trampu da zaobiđe tradicionalne medije, koji bi ga stvarno provjerili, i iznosi tvrdnje koje su očigledno lažne. Tramp je to nastavio da radi tokom svog predsjedništva. I budući da niko nije bio voljan da ga isključiti (@jack, gledam te), on je samo postao ohrabreniji.
Društvene mreže morale su da od početka na Trampa primjenjuju jednake standarde kao i na druge korisnike. Prvih nekoliko puta kada je dijelio netačne navode ili koristio uvredljive izraze, trebalo je odmah da njegove objave budu uklonjene kao upozorenje. Ako bi zatim nastavio da na isti način dijeli dezinformacije ili mržnju, trebalo je da njegovi nalozi budu trajno suspendovani. Da se to dogodilo, naš Kapitol možda nikada ne bi bio pod opsadom.
No, budući da nije pozvan na odgovornost, Trampove su tvrdnje vremenom postajale sve opasnije. Prema istraživačima činjenica Washington Posta, Tramp je u početku iznosio u prosjeku 12 lažnih tvrdnji dnevno, pa mu je trebalo 827 dana da bi stigao do 10.000 lažnih tvrdnji. Ali trebalo mu je samo 440 dana više da dosegne 20.000 lažnih tvrdnji – u prosjeku 23 dnevno.
Društvene mreže morale su da od početka na Trampa primjenjuju jednake standarde kao i na druge korisnike. Prvih nekoliko puta kada je dijelio netačne navode ili koristio uvredljive izraze, trebalo je odmah da njegove objave budu uklonjene kao upozorenje. Ako bi zatim nastavio da na isti način dijeli dezinformacije ili mržnju, trebalo je da njegovi nalozi budu trajno suspendovani. Da se to dogodilo, naš Kapitol možda nikada ne bi bio pod opsadom.
Osim što je više lagao kad je shvatio da se može izvući, počeo je da koristi i uvredljiviji jezik. Kao što je Helio Fred Garsija napisao u svojoj knjizi „Riječi u plamenu: Snaga zapaljivog jezika i kako se suprotstaviti“ za 2020. godinu „vremenom, učestalošću i intenzitetom Trampov jezik (na društvenim mrežama, kao i u govorima i medijima ) se promijenio. Bez ikoga i bilo čega da to zaustavi... postao je agresivniji i njegov jezik direktniji i zapaljiviji kad diskredituje svoje političke rivale“. I, što je i bilo predvidivo, primijetio je Garsija, nakon što je Tramp uvrijedio članove različitih grupa, zločini iz mržnje nad njima porasli su. Dakle, budimo jasni: ovo nije prvi put da podstiče na nasilje.
Naravno, mnogi Trampovi tweetovi kršili su pravila koja Twitter primjenjuje na druge korisnike. Ali na pitanje Twittera zašto je dopuštao Trampu da tweetuje, na primjer, prikrivajući prijetnje smrću protiv sjevernokorejskog čelnika i ministra vanjskih poslova 2017. godine, platforma je rekla da uživa izuzeće jer je „vrijedno vijesti“. Kao što sam tada tvrdila, nikome ne smije biti dozvoljeno da zloupotrebljava Twitter platformu, bez obzira na to koliko je moćan.
Ipak, budući da je uživao u toj nekažnjivosti, Tramp je na Twitteru mogao da stvori bazu koja zapravo vjeruje u njegovu neistinu. Sada je problem što imamo ogroman broj građana koji lažno misle da su izbori pokradeni, zbog čega su upali u Kapitol.
„S obzirom na trenutnu situaciju u Vašingtonu, proaktivno radimo na zaštiti zdravlja javnog dijaloga koji se odvija na usluzi i preduzećemo mjere na bilo kojem sadržaju koji krši Twitter pravila“, saopšteno je u Twitteru u srijedu. Ako nam događaji u srijedu nešto pokazuju, to je da je takav pristup u najboljem slučaju zastario, a u najgorem je opasno naivan. Premalo, prekasno.
Iako bi gašenje Trampovog Twitter naloga sada postalo prekasno da promijeni današnju uznemirujuću prijetnju demokratiji, još treba da spriječimo da se to ponovi bilo gdje. Biti svjetski lider ne bi trebalo nikoga da izuzme od zahtjeva da slijedi standarde zajednice koji vrijede za ostale korisnike Twittera. Niko ne bi trebalo da koristi platformu za širenje mržnje i dezinformacija. Džek Dorsi trebalo bi danas da promijeni ovu politiku.
Facebook je sa svoje strane pobunu nazvao „sramotom“, ali je takođe u utorak odbio da ugasi Trampov nalog. To je takođe greška.
U televizijskom obraćanju, novoizabrani predsjednik Bajden pozvao je Trampa da ide na televiziju i kaže demonstrantima da se raziđu – što je stav koji su ponovili i mnogi drugi na Twitteru, uključujući Alisu Farah, njegovu bivšu direktoricu komunikacija. Problem je u tome što su ovi pozivi, koliko god dobronamjerni bili, iznova dodali Trampu previše snage, signalizujući da bi jedna njegova izjava mogla da okonča pobunu.
Tačno je da je Tramp vjerovatno imao moć da ovo završi brže i bez krvi jednim tweetom ili adresom nego što je to bilo moguće putem bilo kojeg drugog kanala. Ali naša demokratija ne može da se oslanja na tvrdnje jedne osobe koja laže i podstiče na nasilje. Moramo da budemo jači od ovoga. Potrebne su nam institucije koje nas čuvaju i osiguravaju miran prenos moći – uključujući Kongres, kojem je očigledno potrebna bolja bezbjednosna zaštita. I trebaju nam društvene mreže koje ne šire mržnju i laži.
Iako su danas popodne sve oči uprte u Trampa, trebalo bi se okrenuti i Džeku Dorsiju, koji ima nesvakidašnju moć da pomogne u sprečavanju budućih napada na našu demokratiju. Dugoročno gledano, platforme društvenih medija su te koje treba da povuku sljedeći potez.
