Tunel

Malo što toliko slikovito opisuje stanje u crnogorskim institucijama kao onaj tunel okružen najznačajnijim državnim institucijama. Zapravo, više podsjeća na tunel ili rupicu koju naprave crv ili sipa kada dohvate neki predmet. Tako su se u potonje tri godine crnogorske institucije ucrvljale i izbušene minimum kao švajcarski sir.

Tunel iz Višeg suda samo je minimalni primjer stvarnog stanja. Tu se zapravo radi o stotinama metara i kilometrima „tunela“ nastalih devastacijom svega čega su se dovatili. Toliko su nam institucije uništene da se može pomisliti kako ih nikada nije ni bilo. Naravno, cilj onih koji streme uništenju Crne Gore upravo je to. Bez institucija nema ni Crne Gore i takvu je lako dovesti u podređen položaj.

Dovoljno je pogledati kako je država poklekla po pitanju Šavnika ili Andrijevice. Ne trebaju nam nikakvi podzemni tuneli pored onih nadzemnih. Na dijelu crnogorske teritorije vlada anarhija i zakon sile, a niko sa vlasti to ne pominje, niti želi da riješi.

U bušenju i uništavanju svako ima svoju ulogu. Stranama bliskim Crkvi Srbije logično pripadale su naučne, kulturne i obrazovne institucije. U tom poslu nisu nimalo omanuli. Štaviše, od nekad primjernih institucija sada su i ove postale leglo propasti. Sjetimo se samo što je bilo sa podgoričkom Bibliotekom. Nisu časa časili da počnu sa umobolnim izmjenama njenog Statuta izbacivanjem prefiksa ''crnogorski'' i pripremanjem terena za buduće ''projekte''. Ili, na primjer, sa danilovgradskim muzejem, đe je pravljena promocija knjige o četniku Blagoju Jovoviću. Prvo promocija, pa proslava Dana oslobođenja. Kakvo obesmišljavanje.

Naravno, obesmišljavanje je zapravo i cilj. Uništava se da bi se obesmislilo. Istorija je pokazala da kada nešto uništiš, ono može nekad da se i vrati. Tako su mislili i sa Crnom Gorom 1918. godine ili sa nekim drugim tvorevinama, procesima i ideologijama. Obesmišljavanje je mnogo gore.

Obesmišljavanjem stvar postaje predmet sprdnje i niko ne želi da joj se prikloni, jer jednostavno postane sramota biti dio nečega takvog. Na primjer, te snage su ogromnu energiju i sredstva utrošili da obesmisle Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Nažalost, pomognuti elementima unutar same CPC u tome su u najvećoj mjeri i uspjeli. CPC je uništila samu sebe zbog obesmišljenosti.

U bušenju i uništavanju svako ima ulogu. Stranama bliskim Crkvi Srbije logično pripadale su naučne, kulturne i obrazovne institucije

To je cilj i sa idejom o nezavisnoj Crnoj Gori. Na sve načine pokušavaju da je ogade građanima i da dovedu do situacije đe ljudi stvarno misle da ona nije moguća kao nezavisna država. A kako to najbolje uraditi i utuviti običnom građaninu u glavu? Naravno, kroz institucije sa kojima on kao pojedinac najviše dolazi u kontakt na dnevnom nivou. Jedan od načina za to je i masovno zapošljavanje neukih i nekompetentnih da obavljaju poslove za koje su zaduženi.

Presmiješno mi je da gledam koliko je mojih kolega koji su na jadite jade završili osnovne studije fakulteta zapošljeno u potonjih godinu. Ljudi koji nemaju ni znanja ni sposobnosti da obavljaju ni mnogo bezazlenije poslove danas imaju pozicije sa kojih mogu da prave enormnu štetu.

Kad se pogleda takvo stanje u cijeloj državnoj upravi uopšte ne začuđuje otkriće tunela na mjestu koje bi trebalo da je najsigurnije u državi. Postavlja se pitanje, ako Vlada ne može da zaštiti najbezbjedniju zgradu u najbezbjednijem kvartu glavnog grada, što onda da od nje očekuje običan građanin po tom pitanju? Normalno, ništa. 

Mislim, niko normalan ne može očekivati ništa dobro od Abazovića i ljudi oko njega, koliko god oni pokušavali da predstave stanje kao idelano, bezbjedno i uspješno. Situacija je drugačija – Crnu Goru nisu osnažili nego predali bušenju sa svih strana.