Jedno poslovno putovanje u daleki i egzotični Kirgistan završilo se kao dramatična odiseja Ivana Aleksića, jedinog Crnogorca koji je bio svjedok krvavih nereda u Biškeku. Dvadesetdevetogodišnji Aleksić, iako mlad, već dugo živi u inostranstvu. Otac mu je poslovno bio vezan sa Bugarskom i tinejdžerske dane Ivan Aleksić je proveo u Sofiji, gdje je završio srednju rusku školu. Potom se otisnuo u SAD, gdje je – u San Dijegu – diplomirao na Fakultetu za poslovni menadžment. Sa izvrsnim znanjem ruskog i engleskog lako je našao posao koji ga je vodio uglavnom u Aziju, u zemlje bivšeg SSSR-a.
Kao predstavnik multinacionalne kompanije redovno je, jednom u tri mjeseca, poslovno obilazio Kazahstan i Kirgistan. Putovanje u Biškek početkom aprila izgledalo je kao još jedna rutinska poslovna obaveza...
- Kirgsitan je, za razliku od Kazahstana, siromašnija zemlja. Često sam tokom svog boravka u Biškeku imao priliku da vidim i osjetim nezadovoljstvo naroda zbog poteza vlade. Bez obzira na to, moj dolazak 6. aprila nije bio ništa različitiji od bilo kojeg prethodnog. Nisam očekivao da se mogu naći u situaciji u kojoj sam se kasnije našao. Planirao sam, kao i obično, da završim svoje poslovne obaveze i da se mirno vratim na teritoriju Evrope. Revolucija koja je počela 7. aprila ujutro je, za mene, bila apsolutno neočekivana, kaže Aleksić u razgovoru za Portal Analitika.
Početak haosa: Aleksić objašnjava kako je sve krenulo iznenada, neočekivano i sa velikom silinom narodnog nezadovoljstva.
- Za proteste sam čuo već 7. aprila ujutro, kada sam telefonom iz službenog stana dogovarao poslovne sastanke za kompaniju u kojoj radim. U tom prvom momentu nisam osjetio opasnost koja vreba u vazduhu, ali nakon jednog ličnog susreta i razgovora u "četiri oka", shvatio sam da je situacija u gradu i državi jako ozbiljna i kritična. Isto jutro smo obišli grad i naše poslovne prostore i tada sam imao priliku da vidim: saobraćaj je bio u totalnom haosu i ljude u panici koji glavom bez obzira trče na sve strane. Mnoge centralne ulice su bile blokirane, čuli su se pucnji automata, gasnih bombi i vidio dim automobila koji gore u centru grada, priča Aleksić i opisuje kako su panika i haos počeli da se vide na svakom koraku, da se opasnost naprosto valjala ulicama Biškeka.
- Kako je vrijeme prolazilo, kako je panika u gradu postaja sve veća, normalno da sam i ja osjetio da moj život moze biti ugrožen. Nakon informacije da je aerodrom u Biškeku blokiran obaviješten sam i da je granica sa Kazahstanom zatvorena. Osjetio sam potrebu da potražim pomoć od nadležnih diplomatskih organa Crne Gore. Imajući u vidu da je iz sata u sat situacija bila sve kritičnija, trudio sam se da budem što dalje od mjesta gdje se zbivao najbliži kontakt demonstranata, vojske i policije Kirgistana, govori Aleksić.
Intevencija crnogorskog MIP-a: Već drugog dana nereda svjetske agencije su izvještavale da je na ulicama Biškeka, u obračunima opozicije, policije i vojske život izgubilo više od sedamdeset ljudi. Predsjednik Kurmanbek Bakijev je zbačen, ali novi lideri iz redova opozicije nijesu uspostavili kontrolu...Bezvlašće je zavladalo u Biškeku i cijelom Kirgistanu.
Aleksić je zatražio pomoć od crnogorskog Ministarstva inostranih poslova. Događaji koji su uslijedili pokazali su da se Aleksić obratio na pravu adresu.
- Crnogorski MIP me je preko crnogorske ambasade u Moskvi kontaktirao i dao veliku i značajnu podršku. Od ministra-savjetnika u ambasadi Crne Gore u Ruskoj Federaciji, Miodraga Koljevića, dobio sam kontakt telefon ruskog konzula u Kirgistanu sa kojim sam odmah stupio u kontakt i dobio informaciju da mu se mogu obratiti u slučaju da mi je potrebna bilo kakva pomoć, govori Aleksić.
Povratak u Kirgistan: Uz koordinaciju crnogorskog Ministarstva inostranih poslova, međunarodna pomoć je vrlo brzo uslijedila i Aleksić se obreo u avionu za Istanbul, u koji je doputovao 9. aprila poslije podne. Bio je to kraj trodnevnog iščekivanja, Aleksić je mogao da odahne.
- Ovim putem želim da izrazim veliku zahvalnost MIP-u Crne Gore, crnogorskoj ambasadi u Moskvi, kao i ruskoj ambasadi u Kirgisatnu. Njihova pomoć je značila puno za moj bezbjedan izlazak iz zemlje. Naravno, želim da se zahvalim i predstavništvu kompanije u Biškeku, koja je bila veoma angažovana na mom izvlačenju iz Kirgistana, te ambasadi Bugarske u Crnoj Gori koja je takođe pomogla, kaže Aleksić.
Mladog crnogorskog biznismena ipak ne napušta nada da će se uskoro vratiti u Biškek i da će ponovo redovno posjećivati Kirgistan.
- Iskreno se nadam da će se situacija u Kirgistanu smiriti u što kraćem vremenskom periodu. Sa kompanijom u Biškeku sam u svakondevnom kontaktu i čim se situacija smiri, planiraću naredni sluzbeni odlazak u tu državu. Ipak, bojim se da će biti potrebno duže vrijeme kako bi se stvari vratile u normalu, zaključuje Ivan Aleksić u razgovoru za Portal Analitika.
Draško Đuranović
