Ulica nosi ime no pjesniku koji je napisao jednu od najljepših elegija u srpskoj književnosti, „Kad mlidijah umreti”, a i izgledom budi sjetna raspoloženja sa raznim nijansama od čežnje do žaljenja. Brojne su njene nedaće, a stanovnici smatraju da bi pod hitno trebalo da se stave usporivači brzine radi bezbjednosti svih, a naročito djece, jer se u neposrednoj blizini nalazi škola.
Stanovnik ulice Mirsad Čekić, navodi da su mještani prije desetak dana potpisali peticiju kako bi se postavili „ležeći policajci”.
“Ležeći policajci”” su neophodni zbog bezbjednosti pješaka koji prolaze ovom ulicom. Ovdje je prilaz školi, kao i dječije igralište, mnogo djece prolazi ovuda, a nerijetko se vozači velikom brzinom kreću. Naravno valjalo bi i proširitiulicu, odraditi trotoare kako se ne bi hodalo uz ulicu. Još čekamo odgovore, a nadamo se da će nam nadležni izaću u susret”, kazao je Čekić.
I njegov komšija Mojsije Joković ističe da su usporivači brzine neophodni, te da bi trebalo presvući ulicu zbog rupa koje se stalno krpe.
“Peticiju smo predali, a u tome nam je pomogao i predsjednik mjesne zajednice. Ulica je prava, na se brzo vozi, a blizu je škola i to bi moralo hitno da se riješi. Mora se povesti računa o bezbjednosti pješaka, naročito učenika na tako i uraditi trotoar, kako bi se moglo u večernjim satima šetati bezbjedno, obzirom da je ulica osvijetljena”, istakao je Joković.
Radivoje Vujičić navodi da bi trotoar trebao da bude urađen makar sa jedne strane, a navodi i da bi se moralo povesti računa i čistoći ulice.
“Mnogo ljudi uveče ovdje šeta i moraju da i du kal drmom pored ulice jer nema trotoara. Problema ima i kad su u pitanju kontejneri, jer nisu ograđeni na se često premještaju s mjesta na mjesto, a znaju i da budu nedostupni radnicima koji ih prazne. Trebalo bi napraviti niše kako se ne bi pomjerali s mjesta na mjesto, a često se dešava i da kad ih pomjere ne mogu da priđem garaži, jer mi zatvori prilaz”, zaključio je Vujičić.
