Ona je podsjetila da pomenuti član Ustava glasi: "Jemči se pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja, kao i pravo napuštanja Crne Gore. Sloboda kretanja, nastanjivanja i napuštanja Crne Gore može se ograničiti ako je to potrebno za vođenje krivičnog postupka, sprječavanja širenja zaraznih bolesti ili iz razloga bezbjednosti Crne Gore."
“Međutim, 4. septembra ujutro doživjela sam da mi je kuća, koja se nalazi u ulici Novice Cerovića, bila potpuno ograđena sa svih strana. Kuća u kojoj živim nalazi se preko puta Vladinog doma i ispred nje se nalazila ograda, kao i kordon policije. Kada sam krenula kroz Dečansku ulicu da popijem kafu, takođe me sačekala ograda i kordon policije. Kada sam progovorila da su nas zatvorili kao u tor, jedan od policajaca je prokomentarisao da imam dovoljno prostora ispod skele koja se nalazi na jednoj staroj kući. Dakle, ostavili su nam toliko prostora koliko je možda nekom mišu dovoljno da se provuče, da ne pričam koliko je ovo rizično za moje starije komšije i djecu, što možete utvrditi prilikom izlaska na pomenutu lokaciju” kazala je Tomašević Savjetu za građansku kontrolu rada policije.
Osim toga, dodaje da su ograda i kordon čekali i komšije u ulici koja pored državnog arhiva vodi do Dvorskog trga, kao i one koji žive u Medovini.
„Dakle, u reonu od nekih 200 metara, ograde i kordoni su bili raspoređeni na 4 mjesta. Za 35 godina koliko živim u centru grada, ovo nikada u životu nijesam doživjela. Osim toga, kada sam dolazila kući da se presvlačim, policajci su me pitali gdje idem, gdje tačno živim i slično. Da bih ovo izbjegla, izlazila sam dvorištem kroz drugu kuću, jer je naša kuća u ulici Novice Cerovića dvorištem u dužini Dečanske ulice povezana sa kućom u Njegoševoj 45, pa je ovo bio jedini način da komunikaciju sa policijom svedem na minimum”, požalila se Tomašević.
U istoj pritužbi uputila je i protest zbog prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava koja demonstrirana na ulicama u gradu, za suzavce bačene ispred otvorenih vrata kuća na korzu.
Postupanje policije na trgu prilikom uklanjanja ograde takođe je, smatra ona, prekoračenje ovlašćenja, jer su, navodi, policajci gurali starije ljude i žene koji su mirno protestvovali.
„Polazim od toga da ne bih voljela da gledam da se neko tako ponaša prema mom đedu, majci, sestri. Ako je planirana intenzivnija intervencija u gradu, sa masovnijom, upotrebom sredstava prinude trebalo je da nas obavijeste o tome, kako bi žene i djeca ostali zatvoreni u kućama. O količini suzavca koja je korišćena prosudite sami, kako su se isti dan nakon osjećali na ulicama, koliko su kancerogenih elemenata udisala djeca, mladi i stari Prijestonice i da li su to zaslužili nakon pružene ruke djevojčice na trgu, nakon posluženja koje su im građani u svim djelovima grada ponudili, a to su uradili iz čistog gostoprimstva i razumijevanja da su i ti policajci nečiji sinovi, očevi i braća” kazala je Tomaševića i zaključila “Da li se ona stara "ko tebe kamenom, ti njega hlebom", pretvara u “ko tebe cvijećem, ti njega suzavcem”.
Savjet je sa pritužbom upoznao direktora Uprava policije i pozvao ga da se izjasni na navode koje je iznijela Tomašević.
