U presudi sudija Jelene Ružičić, Tatjane Krpović i Muzafera Hadžajlića, kojom je poništeno rješenje Vlade od 7. oktobra 2021, kojim je Tomanović smijenjen, navedeno je da su nerazumljivi i nejasni razlozi zbog kojih je došlo do razrješenja.
Tomanović je razriješen prije isteka mandata, a u predlogu za razrješenje koje je Bratić podnijela vladi tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića navedeno je da sprovođenjem nadzora od strane ministarstva utvrđeno da nije rađena revizija fondova i zbirki, da nijesu obezbijeđeni adekvatni uslovi u arhivskim prostorijama (zaštita od uticaja vlage, temperature, svjetlosti, ulatravioletnih i drugih zračenja, mikroorganizama, prašine, insekata, glodara…), da revizija zbirki i fondova za vrijeme trajanja njegovog mandata nikada nije izvršena, da je došlo do zloupotrebe arhivske građe nekontrolisanim kopiranjem...
Tomanović je u tužbi naveo da je Vlada nepravilno primijenila Zakon o državnim službenicima i namještenicima, te da se Zakonom o kulturi ne propisuju posebni razlozi za razrješenje direktora Državnog arhiva. Istakao je da Državni arhiv, kao organ uprave, nije javna ustanova, pa se time nisu mogle primijeniti odredbe člana 25, stav 1, tačka 5 i 6 Zakona o kulturi, kao posebnog zakona koji predstavlja osnov za razrješenje tužioca. Tomanović je ukazao i da osporeno rješenje nije donijeto u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, cijeneći da su navodi iz obrazloženja, kao i predloga za razrješenje netačni i paušalni, s obzirom na to da je nejasno na osnovu čega je podnijet predlog za njegovo razrješenje. Vlada je u pisanom odgovoru na tužbu ostala pri razlozima iz spornog rješenja i predložila da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Kao pravni osnov za razrješenje Tomanovića navedene su odredbe Zakona o kulturi, prema kojoj se direktor ustanove razrješava dužnosti prije isteka mandata ukoliko postupa suprotno zakonu, statutu i opštim aktima ustanove ili ukoliko ne obezbjeđuje zakonit rad ustanove.
Sudije su istakle da je osporeno rješenje donijeto isključivo na osnovu navoda koji su iznijeti u predlogu za razrješenje tužioca od 7. oktobra 2021. godine, uz koji nije dostavljen bilo kakav materijalni dokaz.
"Tako se u tom pravcu nije mogla ni ocjenjivati njegova zakonitost a ovo tim prije što se navodima tužbe i dokazima koji su priloženi uz istu osporava u cjelosti podnijeti predlog za razrješenje", navedeno je u presudi.
U rješenju se pozvali na pogrešan zakon
Sud je, ocjenjujući zakonitost rješenja o razrješenju, utvrdio da je Vlada počinila povredu pravila upravnog postupka jer razlozi iz obrazloženja ne upućuju na odluku kakva je data u dispozitivu.
"Po nalaženju suda, nerazumljivi su i nejasni razlozi iz obrazloženja osporenog rješenja, kojima se tužena rukovodila kada je našla da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke da se tužilac razriješi dužnosti direktora Državnog arhiva prije isteka mandata. Ovo iz razloga što Državni arhiv nije ustanova kulture, već organ uprave, tako da nema mjesta primjeni odredbe člana 25, stav 1, tačka 5 i 6 Zakona o kulturi, na kojoj odredbi se i zasniva pobijani akt", ocijenjeno je u presudi.
