Dokumentarni film „Plastic Planet“ (Planeta plastike) austrijskog autora Vernera Botea izazvao je burne reakcije u Austriji, koje prenosi njemački „Dojče Vele“. Slične reakcije očekuju se i u ostalim evropskim zemljama gdje će se prikazivati. Dovoljno je da vidite samo insert, pada više nikada u životu ne dotakne plastiku, a još manje popijete iz plastične flaše! Međutim, na ovoj planeti, skoro da ne postoji materijal kog je toliko teško izbjeći kao što je to slučaj sa plastikom.
Praktična i opasna: „Plastika je praktična, laka i potpuno bezopasna“. Ovo je decenijama bio reklamni slogan lobija industrije plastike. Posljedice uspjeha te reklame danas su svuda vidljive, a Bote ih u svom filmu „plastično“ prikazuje. Slike govore same za sebe: brda igračaka, kućnih aparata, odjeće, kompjutera i televizora koje su porodice u Americi, Evropi i Aziji iznijele ispred vrata svojih kuća, pokazujući šta je sve u njihovom domu napravljeno od plastike.
Plastike ima i u sklepanoj kolibi u siromašnom, zabačenom kraju svijeta, a da ne govorimo o domaćinstvima širom SAD ili Evrope, koja su je prepuna. Zbog toga naučnici dugi niz godina upozoravaju na brojne opasne materije u plastici - doduše, do sada samo sporadično. Međutim, niko nije mogao ni da sanja da se mi, njeni korisnici, zapravo lagano trujemo. To je šokiralo i režisera filma „Planeta plastike“.
Samo za jednokratnu upotrebu: - Kada sam pisao prvi koncept za film, na stolu mi je stajala plastična flaša koju sam bezbrižno, uvijek iznova punio vodom iz česme. Ta flaša je vremenom nestala sa mog stola, bacio sam je. Jer te PET flaše, na primjer, mogu da se koriste samo jednom. Niko to ne zna, na njima ni ne piše da su za jednokratnu upotrebu. Nisam ja kao Majkl Mur, koji radi po principu „imam tezu i sad ću da je dokažem“. Ja sam krenuo da se raspitujem kao potrošač. I ovaj film prikazuje to moje putovanje, istraživačku avanturu na kojoj sam bio posljednjih 10 godina.
Naravno da Verner Bote podsjeća na Majkla Mura, kada „velikim ribama“ u industriji prijeti debelim koferom punim naučnih studija o štetnim materijama, kada hoće da ih suoči sa onim što bi industrija najradije ignorisala. Ali, na žalsot, to ne znači da će i uspjeti.
„Ta divna plastika“, koju je režiser obožavao još od malena, sadrži supstance koje oštećuju naše gene, izazivaju rak i koje već dugo, polako uništavaju našu okolinu. Jer, čak ni, navodno, ekološki pogodna, „biorazgradiva“ plastika ne prestaje da pričinjava štetu.
Uginule ribe kao opomena: U filmu snimanom na lokacijama od planinskih vrhova do morskih dubina, Bote se nalazi na brodu usred Pacifika. U dvije plastične stolice na palubi sjede on i Čarls Mur, naučnik koji mu objašnjava kako sićušni, zloćudni djelići plastike, preciznije - naš plastični otpad, neprimjetno zagađuju mora i okeane.
- Ribe jedu plastiku čiji djelići plutaju po površini, zalijepljeni za planktone. Kao i sve životinje, i ribe jedu dok se ne najedu. A to je - do smrti. On vrlo brzo uginu, jer im je stomak prepun sitne plastike i više ne može da funkconiše.
Uginule ribe ili ribe čiji su geni mutirali od posljedica uzumanja hrane koja ima plastiku, nisu najveći problem. Radi se o zdravlju ljudi na planeti, i to pri svakom kontaktu sa plastikom. Nema bezopasne plastike, jer industrija precizno ne deklariše od čega se ta jedinjenja sastoje. To znači da bilo koja štetna materija koja se nalazi plastici može da dopre u naše tijelo dok je mirišemo ili dodirujemo nešto od plastike, jedemo ili pijemo hranu zapakovano u plastici.
Sastav - nepoznat: Režiser je filmom „Planeta plastike“ htio dobro da uzdrma gledaoce upravo ovim saznanjima. I, može se reći da mu je to djelimično pošlo za rukom. U Austriji, gdje je ovaj dokumentarni film prošle godine počeo da se prikazuje po bioskopima, reakcije su sljedeće: sve partije, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, postavljale su pitanja na ovu temu u parlamentu. Jer, potrošači su postali bijesni.
- Ova problematika pogađa sve segmente života, jer plastike ima svuda. S druge strane, nema plastike za koju se zna od čega je tačno napravljena. E, tu je početak kraja. Industrija ni sama ne zna, jer su putevi proizvodnje dugi. Tu pomaže samo jedno – detaljna ispitivanja. Nerijetko isti proizvod iste firme može da sadrži sasvim različite sastojke.
Boteovo dokumentarno ostvarenje je upravo to učinilo, objedinivši brojne testove za proizvode od plastike. Tako su uvjerljivije predstavljeni i potvrđeni rezultati ranije sprovedenih istraživanja.Konačno, ono što svima donosi najviše nespokoja. Jedinjenje bisfenol A, koje prouzrokuje neplodnost i rak, pronađeno je i u cuclama za bebe. To jem, neosporno, dovoljan razlog da se, sljedeći put kad budemo uzimali, barem, hranu iz neke plastične posude, zapitamo šta se sve dešava u nama i oko nas.
(Priredila K.J.)
