Da će avgustovski val slobode koji je okupao crnogorske obale izazvati tektonska pomjeranja na crnogorskom tlu, to smo znali, međutim, da će iz Crne Gore krenuti svjetska revolucija, e to ni najveći proroci među nama nijesu mogli predskazati. Napisao bih Ulogu moje zemlje u svjetskoj revoluciji da Bora Ćosić već nije napisao nešto slično.
Kad su naši talibani počeli svoju, ispostaviće se višemjesečnu avanturu, mnogi od nas nijesu računali da će se desiti 30. avgust. A tek nijesmo ni sanjali da će po ugledu na njih i avganistanski pobunjenici osvojiti slobodu. Bili smo i naivni i zauzeti svakodnevnim rutinama, pa nam je povorka vjerskih fundamentalista izgledala kao performans unaprijed osuđen na propast. Nad prizorom svetosavskih kolona tek bismo se zamislili kad bi došlo do većeg zastoja u saobraćaju ili kad bi neki pravoslavni junoša išarao tek okrečenu fasadu zgrade. Sadržaj natpisa nije da nas je bogzna kako uznemiravao. Ratko Mladić, srBski heroj je tek nestašluk nekog mlađahnog delinkventa, nema razloga za brigu, zaključivali bi analitičari crnogorskih prilika. Isti oni koji su nakon 30. avgusta naprasno ostali bez glasa.
Oni koji nikada nijesu čitali Braninu Moć govora. Da jesu, znali bi da: Jeste moć disanja, jeste moć rasta drveća jeste moć kuće da se iznenadno nad glavom spavača sruši, ali moć govora posebna je i najveća moć! Ona moć govora koja je sada zabranjena ženama u Avganistanu. Onim istim ženama koje talibani bičuju pred publikom koja euforično tapše i navija. Ipak smo mi glede prava žena prilično odmakli od današnjeg Avganistana.
Naša nepočinstva nijesu javna, ostaju između četiri zida, uskraćena za publiku i spektakl. Valjda ne težimo egzibicionizmu. Ako se pitate zašto aktuelna crnogorska vlast ispod glasa, ili na sav glas, slavi oslobađanje Avganistana, onda ste ili dobrano naivni, ili ste prespavali potonje godine života. Svaka sličnost između njih i nas, biće da je namjerna. Avganistan je čekao slobodu kudikamo kraće od nas. Njihovi su disidenti nakon dvadeset godina patnje opet zagrlili slobodu i ušli u gradove, naši su pak morali čekati punih sedamdeset i pet. I jedni i drugi su zbog svojih uvjerenja grdno postradali i platili previsoku cijenu. Primjera radi naš se premijer iz komunističkih komiteta i s banketa prethodnog režima volšebno obreo u porti manastira, okajavajući mladalačke grijehe. Oni su iz pustinje i brda pohrlili u luna-parkove i fitnes-centre, sladostrasno uzimajući sve ono što im je decenijama bilo uskraćeno.
Budući da našim talibanima ništa nije bilo uskraćeno, oni uzimaju tek onako, jer im se može. Dok gledate snimke fanatika čiji je politički program odsijecanje udova i bičevanje grešnika, imajte na umu da ta egzotika nije nužno hiljadama kilometara daleko od nas. Ako vas mrzi da zaprtite u Kabul ne bi li nazočili nečemu takvom, zadovoljite se lite verzijom Avganistana te budite slobodni da prošetate do nekog od crnogorskih gradova. Recimo, ovih dana cirkus je u Danilovgradu. Dobro, ne očekujte previše, tek se uhodavamo. U jednoj od danilovgradskih birtija, kažu upućeni, redovan gost je i izvjesni sveštenik Ćalić, poslovično okružen pravoslavnom omladinom (što god to značilo). Istina, nećete upoznati šerijat (bar ne još uvijek), ali ako budete imali sreće i stignete u pravi čas mogli biste čuti vrhovnog bjelopavlićkog vrača kako nekom od mlađanih sljedbenika izdaje naredbu i u isti mah ukazuje čast: Čast ti je da zapališ transparent! Tako kaže otac Ćalić, kažu upućeni u lokalne prilike. Zatim mladi, izabrani vjernik ustaje od stola, odlazi kući, strpljivo čeka noć, a onda pod okriljem mraka izvršava povjereni zadatak. Dobro, ništa strašno, reći ćete, ali…
Kako zapravo sve počinje? Znate li ko je otac Gavrilo Marić? Zahvaljujući VHS kasetama danas to znamo svi. Gavrilo Marić je starješina manastira Privina Glava, nadomak Šida. To je onaj sveštenik Crkve Srbije koji na snimku tzv. liturgije svetom vodicom škropi paravojnu jedinicu Škorpioni. To je onaj jeromonah koji srpske junake blagosilja uoči egzekucije golobradih bošnjačkih mladića. Kako se postaje Gavrilo Marić? Pa, uvijek se od nečeg mora početi. A koliki je to put od plamena u kojem gore transparenti podrške prijestonom gradu, do plamena metka koji će završiti u tijelu svezanih mladića?
Nikad ne potcjenjujte moć zlih pastira. Naročito u slučaju kad i pastir i stado s Bogom nemaju ništa.
