Zoran Đinđić bio je prvi demokratski premijer Srbije, a kabinet je sastavio od ekspertskog dijela, koji je uglavnom došao iz inostranstva, i političkog, koji su činili članovi DOS-a.
Viđali su ga ponekad i češće nego članovi porodice - ministri u vladi Zorana Đinđića imali su težak zadatak da prate brzinu premijera. Đinđićev kabinet iznjedrio je dva dugogodišnja ministra Milosavljevića. Tomica Milosavljević je bio ministar zdravlja čak do prošle godine, a sada ponovo nosi bijeli mantil. Slobodan Milosavljević je pisao pjesme, šetao između Privredne komore i vlade, a sada platu prima u Upravnom odboru Gaspromnjefta.
Više puta ministar je bio i Božidar Đelić. Staž u međunarodnim institucijama, UNDP-u ima i Kori Udovički, koja je bila guvernerka, a spekulisalo se o njoj kao premijerki. Neki su stvarali male partije: Obren Joksimović napustio je DSS, osnovao svoju stranku, pa je utopio u radikale. Branislav Lečić glumi, ali i napušta LDP, osniva Pokret moja Srbija, pa dolazi na čelo DHSS posle Vladana Batića.
Pojedini ministri su završili i pred sudom - Momčilo Perišić prvostepeno je osuđen na 27 godina pred Haškim sudom, dok se Mariji Rašeti Vukosavljević sudi za malverzacije u obnovi aerodroma. U javnosti je ostao Nebojša Čović, ali na čelu košarkaškog kluba Crvena zvezda Beograd, dok se šef policije Dušan Mihajlović vratio svojoj firmi "Lutra", ali kao jedan od više vlasnika. U biznis su se otisnula dva ministra - Goran Novaković je bio ministar energetike, a sada po Srbiji gradi vjetrenjače, dok je Goran Pitić na čelu jedne od najvećih stranih banaka kod nas. Nauci su se vratili oni koji su promijenili imidž - Dragan Veselinov pustio je kosu i vratio se redovnoj profesuri na političkim naukama, a Dragoslav Šumarac je obrijao brkove i stao na čelo inženjera Srbije.
U vrhovima stranaka sada nema Jožefa Kase, koji je isključen iz Saveza vojvođanskih Mađara iako je bio počasni član, dok Aleksandra Pravdića, koji je u međuvremenu upravljao "Galenikom", DSS uopšte ne navodi na svom sajtu među funkcionerima. A jedan od funkcionera bio je i sadašnji premijer Mirko Cvetković. On je tada bio zamjenik Aleksandru Vlahoviću u resoru privatizacije. Devet godina kasnije, evo priče nekih ljudi koji su bili dio Đinđićevog kabineta.
Đinđić je uvijek gledao naprijed
Bivši ministar nauke Dragan Domazet je na Đinđićev poziv raskinuo je ugovor u Singapuru i sa mnogo entuzijazma došao da preuzme resor nauke. Domazet je danas vlasnik i rektor svog univerziteta. "Pomoglo mi je u izgradnji komunikacije, u izgradnji povjerenja i u mene i u moje saradnike, tako da je to imalo pozitivan efekat. Mislim da je prije devet godina bilo teže - ekonomska situacija je bila gora, nestašice mnogih stvari - jedino smo imali mnogo više volje i entuzijazma za radom i ambicija", kaže on.
Političke ambicije i dalje ima tadašnji potpredsjednik Vlade Žarko Korać - čitavu deceniju na čelu je Socijaldemokratske unije.
"Bilo mi je jako interesantno da radim sa jednim tako dinamičnim čovjekom koji je imao optimizma i koji je imao jednu osobinu rijetku za političara - da gleda naprijed i tad sam prvi put bio pored čovjeka koga se nisam stidio. Nekad danas gledam političare i stidim se malo u ime građana Srbije", objašnjava Korać.
Đinđićev kabinet naslijedio je Zoran Živković, koji je uz minimalne izmjene vodio vladu još godinu dana. On najavljuje da to možda i nije kraj tog tima. "To što sam bio premijer poslije njega je nešto najgore što je moglo da mi se desi u životu zato što je njegov gubitak jedan od najvećih koji sam za ovih 50 i nešto godina uspio da osjetim. Većina tih ljudi koje će istorija obiljeležiti kao tim Zorana Đinđića su daleko od politike što ne znači da ćemo ostati daleko od politike", kaže Živković.
Daleko ili blizu politike, većina članova Đinđićeve vlade položila je vijenac u dvorištu Vlade Srbije, gdje je ubijen.
Foto: AFP
