Svaku priču, pa i priču o prevari i prevarantima, treba relaksirati već na samom početku. Zato, evo jedne šale o bračnim prevarama, koje su i te kako česte, ali ne sa posljedicama kakve mogu imati neke druge vrste prevara. Šala glasi ovako: Stupili u brak Fata i Mujo, i dogovore se ako dočekaju 50 godina braka da zajedno to proslave. Jedan od uslova prilikom proslave bio je da za svaku prevaru ponesu po jedno zrno riže. Godina za godinom i dočekaju oni Zlatni Pir koji su proslavljali uz predivnu večeru. Nakon večere dogovore se da izvade rižu i da pokažu šake, kako bi vidjeli ko je koga više varao. Mujo, sav u nevolji, ne može da zatvori svoju šaku punu riže i kaže: Fato, kako si ti meni fina, imaš samo par zrna riže, a ja kreten, punu šaku, ne mogu ni da je zatvorim. Na to mu Fata kaže, jeste, jeste, a da ti samo znaš koliko si sarme pojeo od moje riže...
U zavisnosti od toga šta čitamo, ili iskustva osobe koju pitamo za mišljenje, možemo dobiti širok raspon odgovora, pa i onih vezanih za prevaru i prevarante. U tom kontekstu treba posmatrati i naš odnos sa istorijom, sa kojom, uzgredno kazano, uvijek imamo mnogo nedoumica, odnosno, istorijom često ne smatramo sve ono što se oko nas dešava. Zato problemi sa razumijevanjem istorije započinju kada poželjnu predstavu prošle stvarnosti smatramo ili uzimamo za istinu o nama samima ili o vremenu u kome živimo. Svakako, ono što se dogodilo ne možemo promijeniti i jedino što možemo, jeste da se prihvatimo popravljanja prošlosti. Međutim, taj posao nije nimalo lak i on najčešće podrazumijeva i neku vrstu varanja koje zahtijeva mnogo umješnosti, koju, priznaćemo, svi ne posjedujemo. I koliko god se trudili da popravljanje bude dobro, ostaje činjenica da istorija i sa popravkama ostaje upitna i nepouzdana.
VASILIJEVA OBMANA
Prelistavajući stranice istoriografskih djela može se naići na mnogo primjera prevara kroz istoriju. Na njih nije bila imuna ni crnogorska prošlost. Među vladarima dinastije Petrović primjer za to je mitropolit Vasilije, koji se tokom boravka vladike Save u Rusiji od 1742. do 1744, svojim političkim angažmanom nametnuo za prvu ličnost u tadašnjoj Crnoj Gori. Naime, on je u ime crnogorskih glavara pregovarao sa Mlečanima o sporu koji je izbio između Crne Gore i Republike Svetog Marka, zbog toga što su mletačke vlasti zabranile ulazak Crnogorcima u Kotor.
Da bi nastali spor izgladio, arhimandrit Vasilije je polovinom aprila 1744. sa šestoricom odabranih ljudi otputovao u Veneciju snabdjeven pritom lažnim izjavama crnogorskih glavara. Bio je to put u veliku političku avanturu, koja se na kraju završila uspješno, jer je mletački Senat nakon mnogobrojnih molbi donio odluku kojom se Crnogorcima dozvoljavao ulazak u Kotor.
Iako uspješno završena po Crnu Goru, ova misija je, na drugoj strani, izazvala sukob između vladike mitropolita Save i arhimandrita Vasilija. Razobličavajući Vasilija kao falsifikatora, mitropolit Sava je tražio od Mlečana da ne primaju Vasilijeva pisma. Sukob dvije prve duhovne ličnosti za prvenstvo u zemlji podijelio je Crnu Goru u dva bezmalo neprijateljska tabora. U nastaloj podjeli, arhimandrit Vasilije Petrović se nije libio da ode i korak dalje.
Bez znanja i odobrenja mitropolita Save i crnogorskog Zbora, on se početkom 1746. godine prvi put obratio Rusiji. To obraćanje za posljedicu je imalo neprijateljstvo Mlečana, koji su nekoliko puta pokušavali da ga otruju. Ipak, znajući zakonitosti zakulisnih radnji i prevara, arhimandrit Vasilije je svaki put uspješno izbjegao mletačke zamke.
Prevare i prevaranti se najčešće doživljavaju kao negativne pojave. Vasilijeva sklonost ka političkim intrigama ipak je Crnoj Gori obezbijedila kakvu-takvu novčanu pomoć, ali samo jednokratnu. Sa mitropolitom Vasilijem (rukopoložen je avgusta 1750) u Crnu Goru je tada došao i oficir Pučkov, sa zadatkom da nadgleda trošenje dodijeljenog ruskog novca.
U izvještaju koji je podnio ruskom dvoru, Pučkov se veoma negativno odnio prema mitropolitu i Crnoj Gori što je uticalo da Rusija odustane od daljeg pružanja materijalne podrške. Znajući da je Crna Gora pred iskušenjima raznih vrsta, da je vrijeme mukotrpno i da je budućnost sasvim neizvjesna, mitropolit Vasilije nije gubio nadu. Borio se i nastavljao da traži pomoć od Rusije. Tokom boravka u Petrogradu s proljeća 1766. godine upokojio se u tom gradu. Sahranjen je u tamošnjoj Blagovješćenskoj crkvi.
LAŽNI CAR
Potrebu da stvara poželjnu sliku o sebi i svom djelovanju, imao je i Šćepan Mali, crnogorski vladar, koji je do danas ostao najveća enigma njene prošlosti u pogledu otkrivanja njegovog pravog identiteta. Za vrijeme svog upravljanja Crnom Gorom 1767-1773. godine, Šćepan Mali je radio na modernizaciji zemlje i stvaranju uslova za centralizaciju vlasti. Uspio je da suzbije krupne svađe među crnogorskim plemenima i da strogim kaznama potisnekrvnu osvetu. Uporno se borio protiv uobičajene prakse davanja utočišta ubicama van teritorije Crne Gore.
Godine1771. formirao je prvi stalni sud, sastavljen od 12 plemenskih starješina, čime je prvi put u istoriji Crne Gore počela da funkcioniše natplemenska vlast. Formirao je i prvi stalni oružani odred, jednu vrstu lične straže. Gradio je puteve i pokušavao da ostvari jednu vrstu uvida u ukupnu imovinu Crne Gore. Uveo je porez u naturi i radi toga naredio da se sprovede prvi popis u Crnoj Gori avgusta1773. godine. Nije utvrđeno da li je taj popis bio sproveden, ali sama ideja o tome bila je i te kako značajna za onovremeno občestvo Černogorsko.
Jačanje centralne vlasti u Crnoj Gori, inicirano od Šćepana Malog, bilo je protivno interesima svih velikih sila: Austrije, Rusije, Francuske, Osmanske carevine i Mletačke republike. Na njegovu pojavu u Crnoj Gori pomenute vojne i političke sile su gledale sa stanovišta svojih interesa. Na Porti su bili uvjereni da je Šćepan Mali mletački čovjek, dok su oni mislili da se radi o običnom varalici. Dok su ga Francuzi smatrali ruskim agentom, ruski dvor je držao da je on opasna ličnost za njihove interese u Crnoj Gori. U mreži izukrštanih političkih interesa, Šćepan Mali, iako smatran varalicom, uspio je da neutrališe mletački uticaj u Crnoj Gori. Njegov dolazak u Crnu Goru privukao je pažnju mnogih avanturista, među kojima je bilo i onih koji su pozitivno uticali na kulturni rad, posebno na Primorju. Takav je bio kaluđer Jelisije iz Dalmacije, koji je otvorio školu u Petrovcu.
NA DAR
Ako pođemo od pravne formulacije pojma prevara, koja naglašava da je to namjerno obmanjivanje jedne ili više osoba u cilju sticanja imovinske koristi, onda treba reći da Šćepan Mali nije bio imun na takvu vrstu grijeha i prevare. Poznato da je on lično određivao cijene kukuruza i žita i da je razlike između starih i novih cijena zadržavao za sebe. Takođe, jednom prilikom je od Crmničana pokupio porez od šest lira po kući i zadržao ga za sebe. Poznato je da je imao korist od poklona koje je dobijao od Crnogoraca na dobrovoljnoj osnovi sve do proljeća 1768. godine, nakon čega je uslijedila pomoć od Rusije, koju je donio knez Georgije Dolgorukov.
Taj momenat uticao je, makar tako tvrdi Gligor Stanojević, da od tada više nije bilo uzimanja novca od strane Šćepana Malog. Sumirajući takvo njegovo djelovanje, ostaje pitanje u kojoj mjeri su mu tako stečena materijalna dobra mogla pomoći u učvršćivanju političke moći i ugleda? Odgovor na ovo pitanje, čini se, može se i naslutiti ako se u obzir uzmu onovremeni uslovi življenja i društvene okolnosti.
Materijalna moć kao poluga vladavine nije nepoznata i zanemarljiva, ali je ona kod nekih drugih crnogorskih vladara bila mnogo izraženija nego kod Šćepana Malog. Stoga je, istorijski gledano, možda ispravno postaviti pitanje da li je varalica Šćepan Mali prevario Crnu Goru, odnosno, ako jeste, u čemu se ta prevara ogleda? Ne treba iz vida izgubiti činjenicu da je u doba vladavine Šćepana Malog Crna Gora ostala svoja na svome i da je uspjela da se odupre raznim interesima koji su vrebali iz okruženja. To što je vjerovao da ga je Bog uputio da u Crnoj Gori zavede red i mir, poklopilo se sa potrebama Crnogoraca i istorijskim trenutkom u kome su se našli. Njegovu vladavinu, koja je okončana njegovim smaknućem oktobra 1773. godine, jedan mletački providur opisao je na sljedeći način: Ne mogu ga drukčije okarakterisati nego kao čovjeka bijednog i neznalicu, isto toliko slavnog po radu, lukavstvu i prevari.
Bilo kako, reforme Šćepana Malog, iako suzbijene nakon njegove smrti, bile su osnova na kojoj je dalje mogao graditi mitropolit Petar I Petrović Njegoš.
MOGUĆNOST IZBORA
U savremenom svijetu prevara je kao kategorija i kao činjenično stanje, sve prisutnija. Zapitajmo se samo koliko puta nam se desilo da dobijemo neku ponudu koja je izgledala previše dobro da bi bila istinita. Prisjetimo se da li smo, možda, dobili telefonski poziv putem koga nam se prijeti da moramo vratiti novac koji ne dugujemo, da se u vezi sa našim osiguranjem desio neki problem i da hitno moramo uplatiti neku taksu ukoliko želimo da ostanemo mirni i sl. Svake godine razne prevare i špekulacije stanovnike raznih zemalja, biznise i ekonomije, koštaju stotine miliona dolara i dovode do emocionalnih stresova i patnji. Političari i partije varaju svoje birače namirujući svoje interese.
Mnogi za prevaru smatraju i vakcine stvorene za jačanje imuniteta u borbi protiv virusa kovid-19. Jedna od modernih prevara jeste i tzv. krađa identiteta. Prevare, kao i virusi, imaju mutantne faze i prevaranti zato dobro znaju kako da izmanipulišu da bi dobili ono što žele.
Ono što je važno jeste da znamo da svako može biti prevaren, ali da, isto tako, postoje i načini koji mogu pomoći da prevaru, odnosno namjeru da budemo prevareni, prepoznamo i tako se od te neželjene radnje zaštitimo. Zato, budimo svjesni činjenice da prevare postoje, zato, znajmo s kim imamo posla, zato, čuvajmo se od neuobičajenih načina plaćanja, zato, budimo oprezni u bilo kojoj vrsti komunikacije i trgovine, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenice da je iskrenost velika vrlina, ali možda nedovoljno cijenjena u stvarnosti, jer sv'jet je ovaj tiran tiraninu.
