On je optužio Gašovića za najteže ratne zločine protiv civila počinjene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine.
Svjedok je opisujući tragediju svoje porodice ispričao da je Alija Kovačević, bio je civilno lice koje je 12. maja 1992. odvedeno iz objekta poznatog kao „garaža“ u Hadžićima, zajedno sa Alijom Bašićem i Hamizom Hrgićem.
- Odvedeni su pod Igmanom i najvjerovatnije likvidirani. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 1998. godine - kazao je Kovačević.
Ove informacije je, kako je rekao, dobio od svoje majke, koja je i sama bila zatvorena u garaži i svjedočila odvođenju civila.
Pored oca, Kovačević je opisao masakr deset njegovih stričeva, koji su prethodnog dana opkoljeni, odvedeni i strijeljani pred Radničkim domom u Hadžićima.
- Moja dva brata su uspjela pobjeći i to je razlog zbog kojeg je moj otac platio glavom. Ostali su likvidirani, a njihova tijela su kasnije u hladnjači, odvezena u kamenolom, spaljena i zatrpana zemljom - rekao je svjedok.
Naveo je da su tada ubijeni Adil Kovačević, Uzeir, Dženad, Avdo, Miralem, Alvir, Zijad i njegov brat Edin.
Kovačević je istakao da je optuženi Zoran Gašović bio direktno uključen u organizaciju zločina.
- Goran Šehovac je povezao stričeviće, a Gašović mu je pomagao u vezi hladnjače - rekao je svjedok, naglašavajući da se radilo o osveti za ranije ubistvo Šehovčevog brata.
Svjedok je također opisao da je njegova majka bila zatvorena oko mjesec dana u garaži i da ju je pustio Milan Buhač.
- Rekao joj je „Uzmi stvari i idi, pa šta ti Bog da.“ – ispričao je Kovačević.
Branilac Gašovića, advokat Danilo Mićović prigovorio je iskazu svjedoka i ukazao na brojne protivrječnosti.
Advokat Mićović istakao je da Kovačević nijednom ranije nije pomenuo optuženog Gašovića u svojim prethodnim iskazima datim kantonalnoj i federalnoj policiji te SIPA-i.
- Svjedok danas iznosi tvrdnje koje nikada ranije nije spominjao. Njegov današnji iskaz u potpunoj je koliziji s ranijim izjavama, razlika je kao nebo i zemlja - rekao je Mićović, podsjećajući da tvrdnje svjedoka nisu rezultat neposrednih saznanja, već pretpostavki i informacija skupljenih tokom više decenija.
Svjedok je odgovorio da je za Gašovića prvi put čuo nakon što je njegova majka izašla iz garaže i od Zekije Šehović 1992. godine.
- Prošlo je više od 30 godina od masakra u Hadžićima, a još se traži 100 nestalih civila. Osuđeni su neki, a neki nisu. Zbog toga sam se više puta odbijao davati izjave. Tek sada sam došao do saznanja koja mi omogućavaju da povežem Gašovića s tim događajima - kazao je Kovačević.
Pored opisa masakra nad porodicom, svjedok je govorio i o svom angažmanu na Igmanu tokom rata.
Na pitanje advokata Mićovića šta je radio na Igmanu, odgovorio je da je bio kuvar.
- Časno sam učestvovao u odbrani Igmana, odnosno agresije na BiH, i to je dokazano pred međunarodnim sudom u Hagu. Ironično sam rekao da sam bio kuvar -kazao je svjedok.
U nastavku suđenja tužiteljka Tanje Čolan Deretić konstatovala je da advokat Mićović 50 odsto vremena trajanja suđenja vodi monolog, sudija Simo Rašović podsjetio je da pravo odbrane da postavlja pitanja svjedoku ne može biti ograničeno, čak i ako to znači produženje trajanja suđenja.
Tužiteljka je naglasila da odbrana često koristi pitanja koja ne direktno tiču optužbe kako bi iscrpila svjedoka.
- Sud mora svima dozvoliti da postavljaju pitanja, nezavisno od trajanja suđenja - rekao je sudija.
Kovačević je takođe detaljno opisao sudbinu svojih stričevića nakon strijeljanja.
Prema njegovim riječima, tijela su stavljena u hladnjaču, odvezena u kamenolom, spaljena zoljama, a zatim zatrpana zemljom.
- Neko je za pare rekao gdje se nalazi ta zakopana hladnjača – pojasnio je svjedok.
Prema optužnici, Gašovićje od juna do decembra 1992., je bio aktivno uključen u organizovane napade, zarobljavanja civila i njihovo držanje u garaži u Hadžićima, gdje su civili mučeni, premlaćivani i prijetnjama prisiljavani na predaju informacija.
Neki su ubijeni, a veliki broj civila nestao je bez traga.
U optužnici se navodi da je Gašović učestvovao u prisilnom preseljenju stanovništva iz Hadžića u Vogošću, te u napadima u selu Musići, gdje je ubijeno deset članova jedne porodice, dok je drugom civilu „ugašena cigareta na licu“.
Od 49 lica odvedenih u kasarnu u Lukavici 48 se vodikao nestalo.
Svjedokinje o nestanku muževa: Odvedeni su i od tada im se gubi svaki trag
Svjedokinje Avdija Altoka i Senija Musić ustvrdile su da su njihovi muževi nestali tokom maja 1992. godine u Hadžićima, navodeći da su, prema informacijama koje su dobile od preživjelih logoraša, njihovi supruzi bili među zarobljenicima koji su odvedeni iz objekata u tom mjestu i nakon toga nestali.
Avdija Altoka je kazala da njen suprug Sakib od maja 1992. godine vodi kao nestala osoba. Navela je da su ga na parkingu ispred zgrade „Holidejka“ odvela dvojica naoružanih vojnika, nakon što su ga izdvojili i pitali za ime.
Prema njenim riječima, kasnije je od preživjelih logoraša saznala da je njen suprug bio zatvoren u objektu poznatom kao „garaža“, gdje je, kako su joj ispričali, bio izložen zlostavljanju, a potom prebačen na Lukavicu.
Dodala je i da joj je jedan od bivših logoraša rekao da je Sakiba posljednji put vidio na Lukavici u grupi od 48 zarobljenika, neposredno prije nego što su odvedeni.
Senija Musić govoreći o nestanku supruga Suada Musića, kazala je da, prema informacijama koje je dobila od đevera Hamida Musića, koji je bio zarobljen ali kasnije razmijenjen, da je njen muž bio među zarobljenicima koji su iz objekta „garaža“ odvedeni na Kulu, a potom na Lukavicu.
- Rečeno mi je da je moj suprug bio u grupi od 48 ljudi i da je prozvan jer je njegovo ime na spisku bilo zaokruženo crvenom olovkom - kazala je Musić.
Prema njenim riječima, zarobljenici su kamionom prevezeni na Lukavicu, a prije toga im je rečeno da skinu pertle i kaiševe jer im, kako su im rekli, „više neće trebati“.
Branilac optuženog, advokat Danilo Mićović, prigovorio je iskazima obje svjedokinje, navodeći da u ranijim izjavama koje su davale istražnim organima u Bosni i Hercegovini nijesu pominjale optuženog Zorana Gašovića niti detalje o kojima su govorile pred sudom.
On je ocijenio da su svjedokinje instruisane, te najavio da će odbrana tokom dokaznog postupka sudu predstaviti dokaze koji, kako tvrdi, opovrgavaju njihove navode.
