U bivšoj Jugoslaviji, kao i u čitavoj Evropi, 1972. godine proglašena je epidemija velikih boginja zvana variola vera, koja je tada odnijela 35 ljudskih života u Srbiji, dok je 175 osoba bilo zaraženo. U vrijeme izbijanja epidemije, Beograd je bio ugrožen grad i njegovim ulicama vladao je strah i panika. Sada, 48 godina kasnije, svijet je zadesila pandemija koronavirusa.
Glumica Svetlana Ceca Bojković svjedok je te katastrofe. Ona je za vrijeme epidemije variola vere bila u trećem mjesecu trudnoće, zbog čega je provela mjesec dana u karantinu, koliko je i trajala epidemija. Svetlana je, govoreći za portal Nova.rs, napravila paralelu između korone i variole vere, a prisjetila se i toga kako je tada provodila vrijeme u izolaciji, a kako sada, kako se informisala o dešavanjima vezanim za epidemiju, da li se plašila…
“To je bila 1972. godina, tada sam bila u trećem mjesecu trudnoće i morala sam mjesec dana da ostanem u kućnom karantinu, kao i sada što sam, samo što će ovo sigurno i duže da traje. Jako mi je bilo neprijatno, svi moji ukućani su normalno izlazili, dolazili, ali niko drugi nije dolazio u kuću. Za razliku od sada, nije bilo problema ni sa alkoholom, ni sa asepsolom. Nije bilo problema, a sada ima, iako je to 48 godina kasnije. Tada sam isto pratila televiziju, pratila situaciju i naravno kad ste mladi, još i trudni, onda zaista nije prijatno, ali dobro, to se preživi, hvala Bogu. Kada je to prošlo za mjesec dana, onda sam normalno nastavila da živim, da izlazim. Skoro sam slušala doktorku Gligić na N1, koja je virusolog, i ona je tada baš učestvovala u glavnom timu, štabu oko variole vere i rekla je da smo tada imali 35 smrtnih slučajeva u Srbiji. To je krenulo sa Kosova, opet je neko to unio, i onda je buknulo. Zaboravila sam koliko je tu trajala inkubacija i kakvi su simptomi. Međutim, da je opasno – opasno je. Haralo je svijetom”, priča Svetlana i dodaje kako je tada provodila vrijeme u karantinu:
“Bilo je televizije, bilo je radija, knjiga… Čitala sam, i to mi je bilo mnogo prijatnije nego ovo sada. Postoji, to je sada oblik druženja kad ne možemo da se viđamo, ali nekako u toj samoizolaciji, to vam i razbije koncentraciju da napravite sopstveni raspored unutar svog stana. Upravo zbog tih komunikacija, koje nisu loše, ali su nekako i pretjerane. Tri do četiri sata dnevno čovjek provede na tome, to su sve prijatelji naravno, ali ranije je bilo mnogo mirnije i onda ste imali mogućnost da se koncentrišete na sebe samoga, da napravite raspored, da čitate, da učite nešto ako treba, recimo strane jezike. Ja sam to radila. Uopšte cio život je bio mirniji i ljepši. Prije smo se sa prijateljima čuli telefonom, ali nije bio toliko ludilo kao sada.”
Glumica se osvrnula i na današnji način izvještavanja povodom pandemije koronavirusa.
“Bilo je stalno u vijestima obaviještenja kako napreduje bolest, koliko je još zaraženih, gdje su smješteni, ali nije bila ova opšta histerija kao sada.”
Ono što je sigurno, Svetlana je u to vrijeme imala konstantan osjećaj straha koji je bio znatno prisutniji nego sada, s obzirom na to da je bila u drugom stanju.
“Imala sam taj neki strah, strah do kad će to trajati i kada će to proći. Lično ja nisam imala strah, s obzirom na to da sam bila u kući, pa sam bila zaštićena. Nisam imala neki strah za sebe, ali strah za mog muža koji je morao da izlazi u to vrijeme. Vjerovatno sam se tada više plašila jer sam bila mlada, i kao i svaka trudnica malo osjetljivija na situaciju. Ali strah za opšte stanje stvari, ne baš za sebe lično. Ne mogu da se sjetim da li smo sve što je ušlo u kuću dezinfikovali.”
Pitali smo je kako se borila sa tim osjećajem straha i kako ga je prebrodila u tom periodu.
“U to vrijeme, kada je vladala variola vera, na televiziji je emotivana serija “Elizabeta od Engleske”, koja je preležala velike boginje, što je za mene u tom trenutku bila velika utjeha. A onda se sjećam da sam čitala Mocartovu biografiju, i on je preležao velike boginje, tako da me je to tješilo”, priča glumica kroz smijeh.
Na pitanje da li je tada postojao neki karantin za zaražene, kao što je sada beogradski Sajam planiran da bude kao “bolnica” u kojoj će biti smješteni zaraženi od koronavirusa, ona je odgovorila:
“Mislim da ne. Ono sada izgleda zaista zastrašujuće, ali ja se nadam da se to neće popuniti. To je bukvalno kao u ratu, kao ratna bolnica.”
Na samom kraju ispričala je kako sada provodi vrijeme u kućnom karantinu s obzirom da ima više od 65 godina i da joj je potpuno zabranjeno da izlazi iz svoje kuće.
“Radim kućne poslove koje nisam dugo radila, čistim, kuvam, perem, peglam… Najmanje mi ostaje vremena za čitanje, a to je upravo zbog ovih društvenih komunikacija”, zaključila je Bojkovićeva.
