Možda se radi o nedostaku etike, ili drugačijem tumačenju morala kroz obavezna istraživanja smisla i ciljeva za svrhu i naum u političke svrhe, đe nije važno imati obraz niti se na ljudskost pozivati? To je posebno stanje svijesti u kome vlada besvijest i praznina i mračna URA sadašnjosti kao vodilja moralnog polutanstva osvještane zbilje. Tamjanski preporod svijesti u nestajanju, one bez savjesti koju oblikuje mržnja i pretakanje iz ništa u ništa, pokazuje se iz dana u dan. Kao da se mržnja međusobno utrkuje sa sobom samom, željna stalnog rastakanja smisla i potrebe afirmacije mraka i propasti. Otuda dominantno politikanstvo prepoznato u pojedinim likovima obdarenim besmislenom retorikom u koju se nastanilo svekoliko društveno i ljudsko zlo. Namjere su jasne. Ciljevi takođe. Treba satrijeti vrijednosti, okrenuti ljudski mozak naopačke i postaviti premisu da je brlog i ljudska ništica potreba organizma koju u naramcima donose odabrani. Na to su se nalijepili oni skloni ničemu, a nije ih mali broj. Zato ovi skloni svačemu mešetare uzduž i poprijeko i čine svašta svakome. Pa i sebi samimima. A to zlo koje čine danas, doći će i njima na naplatu. Strpljenja i vremena malo da se stvari poslože, jer kad počne nemoć da pišti i nedostatak svega da vapi, biće jasno da sila boga ne moli.
Na Cetinju Vlada izviždana. Ne zna se ko je predložio Krivokapiću i Abazoviću da se onako u kompletu prošetaju centrom grada, ili su to jedan drugoga hrabrili da su gazde ove podlovćenske svetinje, ali je sigurno da će poruke građana dugo pamtiti. Kada svojoj vladi kažete da su izdajnici, onda im ništa drugo i ne treba pominjati. A bilo je i toga drugoga popriliočno. Premijer je priznao tvrdnju jednog Cetinjanina da Crne Gore ne bi bilo da se on pitao. Sad se pita. Prije izbora tvdio je da su Srbija i Crna Gora dvije srpske države, da će dosta toga promijeniti i osloboditi državu koja je živjela u ropstvu 30 godina. Kako to čini sa apostolskim ekspertima vidljivo je svima. Zaduženje u prva tri dana vlade od skoro milijarde, gašenje domaće aviokompanije i najava dvije brodarske, predaja dijela crnogorske imovine Srbiji, zapošljavanja familija uzduž i poprijeko, samo je dio oslobodilačke misije Krivokapića, koju sprovodi u sadejstvu sa liderom URE Abazovićem i popovima Srpske pravoslavne crkve.
Izviždana nesposobna kolona u crnim automobilima, koji su im oslačali, a najavili su u startu vladavine da će ih ih rasprodati jer oni i pješke mogu zarad interesa građana, ispraćena je iz prijestonog grada riječima koje su zahtijevale samo da se gas stisne i brže napusti teritorija koju su željeli da označe, oiviče ili narodski zapišaju, svetom vodicom iz svog apostolskog arsenala.
Lideru URE, potpredsjedniku Vlade i koordinatoru bezbjednosnih službi se nešto slično dogodilo i u Rožajama. Poruku koju mu šalju građani moraće sam da rastumači.
Neće mu u tome pomoći premijerKrivokapić koji ipak nije Abazović, što god to značilo, a u suštini ne znači ništa!
Kad bi htio, a neće, lice za sve bogom danom, obezbijedilo bi građanima Crne Gore vakcinu da prežive ovo zlo od korone ali i ovo zlo koje je došlo dolaskom ministarke zdravlje i svih drugih 11 apostola. Na čelu sa vrhovnim guruom.
Pomoz Bog junaci, odzvanja cetinjskom kaldrmom. Opušteno samo, čuje se nekome iza leđa.
Ha, ha, ha, ha.
Opušteno, nego što!
Slavko Mandić
