(Specijalno za Portal Analitika iz Zagreba)
Policija ne istražuje Ivu Sanadera ali ime bivšeg hrvatskog premijera provlači se kroz niz kriminalističkih istraživanja koja su trenutačno u toku, posebno kada je riječ o aferi Hipo banka, slučaju koji sedmicama potresa hrvatsku scenu.
„Karavani prolaze a psi laju“, tako je sam Sanader, boraveći krajem prošle sedmice na seminaru u austrijskom Alpahu, odgovorio na novinarski upit o njegovoj umiješanosti u neke od sumnjivih poslovnih pothvata u Hrvatskoj.
Od kako je naprasno izašao iz politike, ime Iva Sanadera nije bilo toliko pominjano kao u slučaju Hipo banke, nakon pritvaranja austrijskog direktora te banke. Što se iza kulisa činilo i što se može očekivati od najnovije afere koju i Vlada Jadranke Kosor pomno posmatra?
Lom imperije: Hipo Alpe Adria banka u Hrvatskoj ostvarila je i u prvoj polovini ove godine pouzdan rast svoje aktive, dok se po ukupnom poslovanju opet svrstala u sam vrh bankarskih adresa na ovom području. Zadugo je ta austrijska kuća u Hrvatskoj bila čak najmoćnijom bankom - iako milijarde kuna profita nije izvukla preko granice zahvaljujući svojoj kvaliteti. Na razini njezine krovne grupacije prije desetak godina moć Hipo banke se materijalizirala u vidu goleme nove poslovne zgrade u neposrednoj blizini središnjeg zdanja Hrvatske televizije i popularne "Kockice", tj. nekadašnjeg Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.
Preraspodjela moći tako se mogla pratiti i golim okom, sve dok banke zbog već neracionalne pohlepe u stvaranju fiktivnih vrijednosti nisu krahirale na globalnoj razini, pa je za sanaciju Hipo banke i, naročito, njenih prikrivenih gubitaka utrošeno oko milijardu i pol eura austrijskog javnog novca!
To je umnogome potaknulo interes tamošnje javnosti za neprovidne poslove te banke, a prve konkretne i dalekosežne posljedice raspetljavanja bujajuće afere zabilježene su tamo gdje se nekadašnja slabo poznata koruška firma najvećim dijelom i razvila do mjere kontinentalnog bankarskoga giganta - u Hrvatskoj.
Enigma Sanaderovog naprasnog odlaska: Naravno, riječ je o lanjskoj naprasnoj i neopozivoj ostavci, bez ikakvog suvislog objašnjenja, hrvatskog premijera Ive Sanadera.
Njegov odlazak, a čemu se za povod odnedavno pripisuje i navodni tajni pritisak njemačke kancelarke Angele Merkel na hrvatskog premijera, također u vezi s Hipo bankom, naime, tek je kasnije doveden podrobnije u kontekst gornjih događaja...
U međuvremenu je popis sumnjivaca za nezakonske odnose s Hypo-m proširen za desetke poznatih imena u Hrvatskoj i šire, sve do nekolikih hapšenja pojedinih čelnih ljudi te banke u Austriji, u novije doba. No, da bismo toj mučnoj priči o pljačkanju jedne balkanske kolonije – u smislu financijskog suvereniteta, zatim i privrednog – ocrtali nešto jasniji okvir, bez obzira što se tek sklapaju djelići iole potpunije slagalice, moramo se vratiti malo unatrag.
Teško nasljeđe HDZ-a: Zapravo, nužno je da se osvrnemo prema sredini devedesetih godina prošlog stoljeća, dok je u Hrvatskoj završavao rat, a ona se stala nuditi prodoru stranog kapitala. Tokovi novca bili su tada pod apsolutnom političkom kontrolom HDZ-a, kao vladajuće stranke, a njegovom je vrhu trebao siguran vanjski izvor za povlačenje kredita što će se ulagati u poslove sa svrhom daljnjeg stranačkog i privatnog bogaćenja, kao što mu je trebala i tajna inozemna destinacija za gomilanje potonjih vrijednosti i prometovanje istima.
Već tada, Sanader je kao zamjenik ministra vanjskih poslova, a s dugogodišnjim predratnim iskustvom života i rada u Austriji, ušao u biznis koji će ga desetljeće i pol kasnije koštati svih državničkih i partijskih funkcija. Vidjećemo da li i - slobode. U ovom trenutku Sanader nije u domovini, već putuje po svijetu i tvrdi da uzrok tomu nije strah od moguće optužnice.
Nedavno uhapšeni bivši predsjednik uprave dotične banke Wolfgang Kulterer tako je već odavno izjavio da je upravo "Sanader otvorio vrata Hipou u Hrvatskoj".U praksi, to je značilo da se preko njega dogovaraju ogromni kreditni iznosi – s proporcionalno obilatim provizijama - za npr. Miroslava Kutlu, tadašnjega najvažnijeg režimskog tajkuna s tucetima poduzeća prepuštenih mu u vlasništvo; o tome je svojevremeno zvanično svjedočila i Kutlina tajnica, navodeći 800 hiljada njemačkih maraka provizije za Ivu Sanadera.
Premijerovi mogući grjehovi: Naredni veliki Sanaderov grijeh u kombinaciji s Hipom tiče se politički poticanih mahinacija oko zemljišta od milijun kvadratnih metara u Istri, gdje je pod nazivom Barbariga-Dragonera imalo niknuti luksuzno turističko naselje. Austrijska banka je pod mutnim okolnostima višekratno kreditirala pojedine hrvatske firme što su trebale ponijeti taj projekt, do ukupnih 30 milijuna eura. Ali, nikad potom nije tamo izgrađeno baš ništa.
Konačno, premijer Ivo Sanader udružio se 2007. s bavarskim premijerom Edmundom Stojberom i koruškim premijerom Jergom Hajderom da bi austrijsku banku otkupila njemačka Bajeriš Landesbank (Bayerische Landesbank), a potom i da bi hrvatska komponenta Hipoa zasebno prešla u iste ruke. Glavni dio posla obavljen je uz velike gubitke po njemački, odnosno bavarski javni budžet, a s velikim tajnim profitima – kako tumače novinari u Njemačkoj – za razne najviše političare u Koruškoj i drugdje; kasnije će se banka, inače, ponovno vratiti Austrijancima, uz navedeni gubitak.Trebalo im je i Sanaderovo lobiranje, jer je drugu transakciju ometao guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, koji Bayerische Landesbanci nije lako dopustio ulazak na bankarsku scenu u Hrvatskoj, zbog nekih ranijih šteta koje je ta kuća ovdje prouzročila.
Razmjere mahinacija: Već sam uži izbor poznatih osoba koje se i u Austriji i u Hrvatskoj, računajući tijela vlasti i ostalo, sumnjiče za kriminal oko Hipoa, zorno pokazuje razmjere mahinacija i splet najintenzivnijih mogućih utjecaja koji su upregnuti za potrebe njezine provedbe.
Primjerice, glavni pouzdanik - neke vrste oficir za vezu – između Austrije i Hrvatske, tj. bankovnih te političkih krugova, bio je poznati riječki tajkun i Sanaderov intimus Robert Ježić. Štoviše, on se enormno obogatio upravo kroz posredovanje u toj i još nekim sličnim situacijama, postavši vlasnik hrvatske petrokemijske industrije Dioki, zatim i riječkih dnevnih novina "Novi list", a naposljetku i titule počasnog konzula SR Njemačke u Rijeci. Baš posljednja je činjenica u novije vrijeme jako podigla interes njemačkih krim-istražitelja za aferu Hipo.
Istraga u trokutu između austrijskih, njemačkih i, htjeli-ne htjeli, hrvatskih državnih odvjetnika, izbacila je na površinu i ime drugog ovdašnjeg medijskog tajkuna, zapravo najvećeg, Ninoslava Pavića - vlasnika "Jutarnjeg lista", "Slobodne Dalmacije", "Globusa", "Glorije", "Sportskih novosti" itd.
Sumnjivi transferi novca: Zahtijevalo bi kudikamo više prostora da bar u osnovnim crtama navedemo sve dosad poznate glavne rukavce prelijevanja novca, od posredničkih provizija do kredita za kupovinu velikih tvrtki, no dužni smo uz gore spomenute osobe makar taksativno naznačiti ostatak prvog ešalona odgovornih za štetu: general Hrvatske vojske Vladimir Zagorec, istarski župan Ivan Jakovčić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, bivši ministar vanjskih poslova RH Mate Granić, bivši savjetnik predsjednika RH Ivić Pašalić...
Ali, kako procjenjuju domaći i strani novinski kroničari, pripadajuća imena i cifre tek se imaju nadopuniti kako bismo uvidjeli total njihove monumentalnosti. Rolf Holub, predsjednik koruškog parlamentarnog istražnog povjerenstva za Hipo, nedavno je rekao da zasad može s većom sigurnošću izdvojiti desetak obimnijih dubioznih poslova s ukupnim novčanim iznosom od oko 300 milijuna eura štete, mada ih nije želio pojedinačno navoditi prije zaključenja krivičnih prijava.
Niti okvirna slutnja, međutim, ne može se zadržati samo na direktno realiziranim uplatama te isplatama, jer je Hipo u Hrvatskoj rastao na epohalnim tranzicijskim pogodovanjima čija vrijednost nikad neće ući u bilancu, a tu je već riječ o prisvojenim milijardama njemačkih maraka.
Proračun posljedica: Ima stoga pravo aktualna hrvatska premijerka Jadranka Kosor kada veli, kao prošlog mjeseca: "Afera Hipo je gnojni čir kojeg konačno treba otvoriti". Uz jednu napomenu, dakle, kako bi u tom slučaju zacijelo palo i nekoliko ministara u njezinoj vladi, naslijeđenih od njezina prethodnika te priznatog uzora Ive Sanadera.
Krug sumnje proširio bi se i na dobar dio stranke za čije je ekstra troškove Sanader osnivao tajne inozemne fondove, a da ne govorimo o već standardnom meštru istražne opstrukcije Mladenu Bajiću, glavnom državnom odvjetniku.
Ako ćemo pravo, gledano iz domaćeg kuta – a Hipo se tiče još nekih balkanskih zemalja - sretna je okolnost samo to što su nešto ozbiljniji pravni sustavi od hrvatskog zapeli oko rasvjetljavanja čitavoga ovog predmeta.
Kad je u pitanju Hrvatska, jedina motivacija vrha HDZ-a u žrtvovanju dojučerašnjih šefova i suradnika jest spašavanje vlastite kože od utemeljenog sudskog progona. A taj im prijeti na većem broju fronti, nipošto samo zbog Hipo banke. Ta je institucija ionako bila tek jedan od prikladnih medija za glavni posao i smisao osamostaljivanja Hrvatske, pa i drugih republika iz bivše Jugoslavije: crpljenje akumuliranih vrijednosti u društvenom vlasništvu, prema računima privatnih lica s političkom aurom.
Igor LASIĆ
