Jes da su izbori, jes da mnogim političarima budući životi zavise od ishoda 30. avgusta, ali ovo je kao da živimo neku – nadrealnu realnost.
Eto, koliko preksinoć. Jedan odbjegli biznismen, Di Kej, kojeg sumnjiče da je pokrao nekih 300-400 miliona, izigrava instant istraživačkog novinara i intervjuiše odbjeglog političara, Sveta, koji je potpisao priznanje krivice da je na čelu kriminalne grupe koja je otela, brat-bratu, 200-300 miliona, a koji se uživio u ulogu svetog mučenika više od (H)Rista, pa mirno daje lekcije o moralu i principima.
Obojica bi – jedan zato što hoće da ga ne izruče, drugi zato što mora da ga ne bi Vučić izručio – nekako da pomognu da se svrgne Milo, a njima oproste svi grijesi.
Nije baš išlo sjajno, voditelj-naturščik se uzvrpoljio; vidi da ovaj ekskluzivni intervju nikom ne valja, da Mila ne dodiruje. Da pomogne, valjda bistrinom, prvo u priču se, mejlom, umiješa jedna samoprozvana nezavisna novinarka – nekad gotivna spram Mila, a sad mrziteljka Mila – koja glumata policajca, tužioca i vrhovnog sudiju pa moli Duška da on pita Sveta zna li što loše o Milu?! Sveto, onako lakonsko-jezuitski, sve to iskulira.
Pa se potom nadoveže novinar ovdašnjeg lista, kojeg je osnovao srpski KOS pred kraj one krnje Jugoslavije, tražeći odgovor na ono sveto pitanje od Sveta: đe su Milove pare? No, Sveto, opet o iskušenjima, grjehovima, porodičnom usudu, putu do pakla koji je popločan dobrim namjerama... Te se brže-bolje novinar jednog portala – koji je nekad radio za isti list KOS-a a danas bljuje vatru po listu za koji je radio – pa onda i on krene da Duška moli da Sveto nešto ipak kaže...
I tako tri sata. Umjesto čuvene ,,plave torbe pune para“, preznojeni Di Kej dostavio je javnosti – Sveta sa plavom kapom.
Sad se više ne da li su bjegunci i opozicioni novinari svjesni što rade. Ili su, toliko ograničeni mržnjom, nesvjesni da – tako kako rade – neće oboriti vlast. Ili ih, što je najvjerovatnije, vodi samo lični interes.
Sva ta šarolika konfuzija, pretvaranje i lažljivost radi ostvarenja sopstvenog interesa, neodoljivo podsjeća na jednu realnu situaciju s kraja vijeka, u ono doba kada je plamtio sukob Mila i Momirau vrhu jedinstvenog DPS-a.
Elem, jedan podgorički lokalni ugostitelj iz, što bi se reklo, ugledne velikosrpske porodice, inače žovijalan tip sklon da pozajmljuje a ne vraća pare, uhvaćen je – iako je javno bio za Momira – kako unosi gajbe kisjele i sokova za bife u staroj zgradi Vlade, đe je i sjedište DPS-a. Gajba po gajba, euro po euro...
– Alo, brate, kome nosiš to jadan ne bio, jesi li za Momira ili Mila? – povikao je njegov dobar pajtos koji je, sav u čudu, zaustavio kola kada je vidio prizor kako njegov prika nosi gajbe pića omrznutom Milu.
– Viđi, ako znam, meni se sve nešto pomutilo! – odgovori mu razotkriveni ugostitelj, posrćući pod teretom gajbi.
Reklo bi se da se i danas nešto mnogo pomutilo mnogima. Ili se, ipak, samo prave neznaveni, dok ćeraju za svojim ličnim interesom.
Kako god, ovo što vidimo tokom izborne groznice liči na halucinacije: pješačke protestne litije (čuš: protestna litija); pa kučke, beranske, brdske i udolinske auto-litije; zatim budvanske, novljanske barka-litije... Pa onda još se uvrzao i justinijanac Amfy koji, osim što se ubi od propovijedanja lažljive istorije, sada najavljuje da će, prvi put od kako je punoljetan, izaći na birališta da glasa – za partije koje on direktno kontroliše.
Crkva se, svuda u svijetu, određuje i politički u državi u kojoj stoluje. Ali, niđe drugo no baš u Crnoj Gori, popovi ne bi mogli, bez ozbiljnih kritika i društvenih posljedica, da izigravaju partijske lidere i da pozivaju na blokadu biračkih mjesta na dan izbora, kao što je to uradio onaj nesrećnik u crnoj mantiji iz Herceg Novog. Samo još fali da onaj padobranac-sveštenik iz 63-će niške sleti na biračko mjesto.
Jeste nadrealna realnost. Eto, prije koju noć, kod Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici divotna slika: Zdravko Krivokapić, nosilac liste ,,Za budućnost Crne Gore“ – onaj profesor sa Mašinskog što mu je politički uzor Ahmadinedžad i što uz dubok naklon rukoljubi svakog popa koji mu poremeti distancu od dva metra – umjesto političkog programa koalicije deklamuje Očenaš, okružen popovima koji ćute i krste se! Što je ovo, spremaju se za pravoslavnu džamahiriju? Hoće li Risto podnijeti ostavku ako izgubi izbore?
Tu je, naravno, i vlast koja, kako vele, dosljedno vodi istu procrnogorsku politiku evo trideset godina, volšebno zaboravljajući da su prve decenije, kad su ono Milo, Momo i Sveto bili ,,mladi, lijepi i pametni“, tu procrnogorsku politiku zatirali sve sa Slobom,Šešeljem i Ristom zajedno.
Pa onda veliki bilbordi Socijaldemokrata đe piše velikim slovima ,,MI odlučujemo“, a oni dišu iznad cenzusa; pa ,,multietnička“ Ura i Dritan spremaju vladu sa multičetničkim Frontom...Nama se stvarno sve nešto pomutilo.
I možda je u pravu Vesna III Vrhovna, treba zaboravit ovu izbornu groznicu: osedlaš konja, propneš ga na zadnje noge i đir na planinu Bjelasicu; điha-điha i bog-te-veselio, razbistriš glavu...Wild beauty, vaistinu.
