Jagošev portret, fotografije iz predstava, kao i arhivski snimci starih intervuja u kojima je Marković govorio o svojim počecima, rodnom gradu i teatru, dočekali su publiku juče u KIC-u „Budo Tomović“.
RADOST
Uz zagrljaj i poljubac okrenut portretu, od reditelja se prvo oprostila Vanja Popović, nekadašnja direktorica Gradskog pozorišta, kod koje je režirao prvu predstavu, sa 12 godina.
- Svaki tvoj dolazak u Podgoricu značio je radost. Čini mi se da su se zidovi radovali. A, danas ti nama priređuješ tugu. Zar je pravedno, Jagoše, da ja tebi govorim, da se ja tebi u ovim godinama obraćam ovim povodom. Zar nije trebalo suprotno? – kazala je Popović.
Nije mu se, kako je rekla, Podgorica dovoljno odužila za sve ono što joj je pružio.
- Kako da se prihvati da je neko ko je ostavio takav trag, koji nije samo Podgorici značio nego regionu i šire, otišao. Nijema je tvoja Njegoševa ulica. Teško da će ovaj grad za dugo vremena imati nekog kao što si ti bio – kazala je Popović.
Sekretarka za kulturu Ana Medigović zahvalila je Markoviću „za svu magiju, za sve što smo o pozorištu naučili od njega“.
- Što je bio prijatelj svima. Nadam se da će Podgorica znati da mu se oduži za svu ljubav koju je osjećao prema njoj i Gradskom pozorištu – poručila je Medigović.
Nekadašnja direktorica CK Tivat Milena Radojević kazala je da je čast Centru za kulturu i Tivtu da je jedan takav rediteljski mag, velikan, pronašao način da iskaže svoje rediteljsko umijeće.
- Sjećam se koliko se radovao sceni Buća. Nakon premijere predstave „Filomena Marturano“ rekao mi je da do kraja života mora da režira jednom godišnje predstavu u Tivtu i to na sceni Buća. Ostvarila se njegova, nažalost teška želja, režirao je posljednju predstavu u Tivtu, ali ne na toj sceni – rekla je Radojević.
SUZE
Uz Šekspirov „Sonet 66“, od Markovića se oprostila glumica i prijateljica Dubravka Drakić.
- Novi svijet Jagoševog pozorišta mogao je bez svega, sem bez katarze. To je bila njegova životna mislija. Uvijek je znao, tome težio, a i mi smo znali da kada on radi nema ničeg do pola. Mi smo učili uz njega zašto treba biti punog srca, a samo jedan cilj postoji – da svi budemo bolji – kazala je Drakić.
Zajednički oproštaj Udruženja glumaca Crne Gore pročitale su glumice Kristina Obradović i Jelena Simić. A onda su se, uz neposredne dijaloge u kojima su evocirale sjećanja, nadimke, lične pošalice, odnose koji je imao sa njima, te svim glumcima, smijehom i suzama oprostile od reditelja.
Više puta tokom komemoracije išla je pjesma „Šta će biti ko to zna“, iz predstave „Čarobnjak iz Oza“, uz koju je Marković i sahranjen. A, onda, za kraj i izvedba Ksenije Cicvarić „Sejdefu majka buđaše“.
O Markoviću su govorili i direktor Centra za kulturu iz Tivta Goran Božović i glumica Varja Đukić, a sa posebnnim emocijama od reditelja se oprostio njegov prijatelj, direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica.
- Još uvijek ne mogu, a i neću da pričam o Jagošu u prošlom vremenu. Siguran sam da je ovdje negdje – sa majstorima svijetla, toncima i da im govori: „Ajde sad da malo režiramo moju smrt“. Očekujem to od njegovog dječačkog mangupluka, podgoričkog ironijskog duha i njegove životne i pozorišne i životne poetike da sve radi u slavu života – rekao je Koprivica.
