„Svrha čovjekovog postojanja je da bude čovjek“, kazala je docentkinja na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Marica Rajković-Perović, prenoseći riječi pokojnog istaknutog profesora i filozofa Milenka Perovića s prvog časa antičke filozofije koji je predavao njenoj generaciji 2002. godine, na večerašnjoj promociji zbornika „Milenko A. Perović – život i djelo“ na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) na Cetinju, piše Portal TVE.
Na promociji su, osim Rajković-Perović, govorili i profesorica na Filološkom fakultetu u Nikšiću Jasmina Nikčević, sociolog Miloš Perović, dok je moderator bio profesor na FCJK-u Novica Vujović.
"Filozofija koju je živio"
Marica Rajković-Perović kazala je da je, nakon konferencije održane prije dvije godine, posebno značajno što je sada pred publikom i zbornik posvećen Milenku Peroviću. Govoreći o njegovom djelu, istakla je da je gotovo nemoguće razdvojiti njegov naučni, filozofski i akademski angažman od političkog, društvenog i, u najširem smislu, ljudskog angažmana.
"Evidentno je da je to veoma težak zadatak, zbog toga što profesor Perović filozofiju koju je pisao i koju je stvarao istovremeno je i živio. I to je živio u punom i konkretnom smislu", istakla je ona.
Kako je naglasila, pojmovi koji se provlače kroz naučni rad ovog zbornika za Perovića nijesu bili samo teorijske kategorije, već nešto što je duboko proživljavao i što je često bilo praćeno velikim rizicima i žrtvama.
Posebno je govorila o značaju profesora Perovića za razvoj filozofije u Novom Sadu, upoređujući osnivanje tamošnje katedre za filozofiju sa osnivanjem potpuno nove naučne oblasti.
"Njegovo osnivanje katedre za filozofiju u Novom Sadu je nalik osnivanju katedre za neizmjeničnu struju ili domenu elektronike. Dakle, nije sporno da postoji jednosmjerna struja i grane koje se bave izučavanjem takvog oblika struje ali on je bio filozof koji je uvidio da filozofija može i treba da bude zasnovana na nečemu mnogo širem, kompleksnijem, dubljem i zbog toga je ta katedra jedna od rijetkih, ne samo u regionu nego i u svijetu - zasnovana na dva fundamenta - antičkoj i njemačkoj klasičnoj filozofiji", istakla je Rajković-Perović.
Rajković-Perović osvrnula se i na tekstove u zborniku koji obrađuju različite aspekte Perovićevog stvaralaštva - od njegove doktorske disertacije i marksističke orijentacije, preko filozofije politike i uticaja praksis-filozofije, do njegovog odnosa prema jeziku i pojmu savjesti.
Posebno je naglasila da su za Perovića filozofski pojmovi bili neraskidivo povezani sa životom i djelovanjem.
"On nije bio osoba koja bi prije podne predavala etiku, a po podne bila neutralna ili iznad situacije nego bi i te kako imao stav, bio određen i bio u veoma teškim situacijama, upravo jer svi ti pojmovi nijesu bile samo prazne riječi, nego principi i stavovi po kojima se on vodio i kojima nas je učio", navela je Rajković-Perović.
„Svrha čovjekovog postojanja je da bude čovjek“
Na kraju svog izlaganja Marica Rajković-Perović ispričala je anegdotu iz vremena kada je, zajedno sa svojom generacijom, 2002. godine upisala filozofiju. Prvi čas antičke filozofije predavao im je upravo Milenko Perović.
"Kada smo 2002. upisali filozofiju, moja generacija, prvi čas antičke filozofije koji nam je predavao profesor Perović, on je započeo pitanjem da li ima neko ko je došao da studira da bi saznao koji je smisao čovjeka, koji je smisao ljudskog postojanja, koja je svrha čovjekovog postojanja", kazala je Rajković-Perović.
A onda im je, kako je pojasnila, profesor ponudio odgovor zbog kojeg bi mogli da preskoče četiri godine studiranja.
"Svrha čovjekovog postojanja je da bude čovjek", Perovićeve su riječi upučene njenoj generaciji.
Rajković-Perović kazala je da je ta „vrlo jednostavna i vrlo kompleksna, istovremeno i vrlo teška odrednica“ nešto što predstavlja njegovu zaostavštinu i ono čemu ih je učio.
"A to kakav je profesor bio najbolje govori činjenica što iako više nije sa nama od njega i dalje učimo i mi a i buduće generacije", zaključila je Rajković-Perović.
U okviru promocije zbornika, profesorici crnogorskog jezika i književnosti Edoni Bakalović večeras je dodijeljena Nagrada „Milenko A. Perović“ za najbolji studentski esej.
Nagradu je dodijelila supruga pokojnog profesora, Bosiljka Perović.
„Blistavi evropski intelektualac“
U vremenu brzih promjena, sklonom još bržem zaboravu, zanemarivanju pravih autoriteta i istinskih vrijednosti, ovaj zbornik donosi nešto dragocjeno i danas ne tako često prisutno - autentičan izraz poštovanja i zahvalnosti mladih generacija prema svom profesoru, kazala je večeras na promociji zbornika "Milenko A. Perović – život i djelo" profesorica na Filološkom fakultetu u Nikšiću Jasmina Nikčević.
Posebnu težinu, prema njenim riječima, ima činjenica da su projekat pokrenuli i realizovali upravo bivši studenti, mlade kolege i saradnici profesora Perovića.
"On je svjedočanstvo o jednoj od najljepših, a danas nažalost zanemarenih vrlina akademskog života - o intelektualnoj zahvalnosti i poštovanju mladih generacija prema svom učitelju", naglasila je Nikčević, dodajući da takav gest govori i o „dubokom i neizbrisivom tragu“ koji je profesor ostavio iza sebe.
Govoreći o Perovićevom intelektualnom i akademskom putu, Nikčević ga je nazvala „blistavim evropskim intelektualcem“.
"Ovaj blistavi evropski intelektualac bio je cijenjen i prepoznat kao značajan mislilac, kako u Zagrebu, gdje je doktorirao, tako i na brojnim inostranim skupovima, ali i u njegovoj Vojvodini austrougarskog duha i nasljeđa - svuda više i prije nego u Crnoj Gori", poručila je Nikčević.
Posebno je govorila o njegovom antifašističkom angažmanu, koji je, kako je naglasila, imao svoju cijenu.
"Skupo je koštao profesora Perovića takav antifašistički angažman", kazala je, podsjećajući da je u Srbiji bio meta napada šovinista, dok je istovremeno ostao dosljedan svojim uvjerenjima.
Jedan od ključnih segmenata Perovićevog rada, prema riječima Nikčević, bilo je njegovo nastojanje da filozofiju ne zadrži samo u akademskim okvirima, već da je poveže sa društvom i konkretnim problemima vremena u kojem je živio. Govoreći o njegovom radu u Novom Sadu, istakla je njegovu izuzetnu sposobnost da stvara institucije i otvara prostor za razvoj filozofske misli.
"Bez njega, bez ikakvog prećerivanja, ne bi bilo studija filozofije u Novom Sadu, pa dakle ni u Vojvodini. Posjedovao je veoma rijetku sposobnost izgrađivanja institucija koje prethodno nijesu postojale", kazala je Nikčević.
Nikčević je podsjetila i na Perovićevu snažnu vezanost za Crnu Goru i ideju crnogorstva, ali i na njegovo insistiranje na građanskom konceptu društva. Navela je njegove riječi da je Vojvodinu doživljavao kao jedan, a Crnu Goru kao drugi zavičaj, dok je u svom javnom djelovanju insistirao na tome da nacionalno organizovanje ne smije voditi ka etničkom zatvaranju.
"Dakle, ne kao jedno nacionalno udruženje koje bi proizvelo neko etničko zatvaranje, neku getoizaciju Crnogoraca u Vojvodini", podsjetila je Nikčević na Perovićeve riječi.
Govoreći o njegovom antifašizmu, profesorica Nikčević istakla je da on za Perovića nije bio samo politički stav, već moralni princip.
"Antifašizam je moralna dužnost - govorio je Perović kroz svoje radove i djelovanje. A upravo je takav odnos prema društvu jedna od ključnih karakteristika njegovog intelektualnog nasljeđa", navela je Nikčević.
Profesorica je naglasila da značaj zbornika ne leži samo u tekstovima koji su u njemu sabrani, već i u činjenici da on predstavlja svojevrsni dug generacije koja je stasavala uz Perovića.
"Ova knjiga nije samo skup naučnih radova, ona je materijalizacija profesionalnog i nadasve ljudskog duga i priznanja koje mlade kolege, saradnici i prijatelji vraćaju velikom čovjeku Milenku Peroviću. On se neće prepoznavati samo po „vanredno bogatoj i raznorodnoj bibliografiji“, već i po ljudima koje je ostavio iza sebe - po generaciji koja je sposobna da nastavi njegovim putem", zaključila je Nikčević.
"Čovjek koji je uvijek bio protiv struje i glavnog toka"
Sociolog Miloš Perović kazao je da mu na promocijama zbornika i konferencijama posvećenim njegovom ocu pripada „nezahvalna uloga“ da govori objektivno o čovjeku koji je najviše uticao na to kakva je osoba danas i na sistem vrijednosti koji je usvojio kao moralni i praktički orijentir u životu.
Govoreći o Milenku Peroviću, podsjetio je na citat Fihtea koji je njegov otac često isticao: „Svako bira filozofiju prema tome kakav je čovjek.“
Prema njegovim riječima, kod Milenka su ljudska i naučno-filozofska dimenzija bile u potpunom jedinstvu. Primarno polje njegovog filozofskog interesovanja bila je praktička filozofija, posebno etika, ali etiku nije shvatao kao puko zauzimanje određene moralne pozicije i opstajanje u dimenziji trebanja.
"Naprotiv, dosljedno najboljoj tradiciji njemačke klasične filozofije, te Marksa kao njenog izdanka koji ujedno transcendirа, odnosno prekoračuje tu misaonu tradiciju, Milenko je prije svega bio djelatno biće, odnosno čovjek praksa", dodao je on.
Miloš Perović istakao je i trajnu vrijednost očevog intelektualnog nasljeđa - udžbenika iz istorije filozofije, etike, praktičke filozofije i filozofije politike, koji su postali temelj studija filozofije u Novom Sadu.
Posebno je izdvojio njegov rad na utemeljenju studija filozofije, ali i ono što smatra svojevrsnom žrtvom koju je Perović podnio zarad izgradnje institucije.
"U intelektualnom angažmanu je svakako jedna od najznačajnijih stvari rad u komisiji za standardizaciju crnogorskog jezika i rad na utemeljenju, prvo Instituta, pa potom i Fakulteta za crnogorski jezik, zajedno sa ljudima koji čine ovaj fakultet", istakao je Perović.
Govoreći o njegovom društveno-političkom angažmanu, Miloš Perović kazao je da je njegov otac uvijek bio „protiv struje i glavnog toka“ i da svoj stav nije mijenjao u skladu sa onim što je u određenom trenutku bilo politički aktuelno.
"Nije bio čovjek koji je mijenjao svoje stavove u skladu sa onim što je u tom trenutku bilo aktuelno", naveo je Perović.
Podsjetio je i na Perovićev odnos prema nacionalizmu, tranziciji, crnogorskoj nacionalnoj samobitnosti i istorijskom revizionizmu, naglašavajući da je zbog svojih stavova trpio brojne negativne posljedice.
„Po svaku cijenu i u svakoj situaciji biti čovjek“
Jedna od najvažnijih osobina Milenka Perovića, prema riječima njegovog sina, bila je dosljednost - i u filozofiji i u životu.
"Malo je reći da je zbog toga trpio brojne negativne konsekvence u sredini u kojoj je živio i radio, ali to ga nikad nije pokolebalo u svom osnovnom životnom i intelektualnom opredjeljenju, da se po svaku cijenu i u svakoj situaciji bude čovjek. Dosljednost je, dakle, bila jedna od glavnih karakteristika njegovog kako intelektualnog, tako i ljudskog opredjeljenja", istakao je Perović.
Sociolog je podsjetio da je njegov otac bio veliki protivnik istorijskog revizionizma i rehabilitacije kolaboracije sa okupatorom u Drugom svjetskom ratu, uvjeren da bi se takvim pojavama protivio i danas.
"Pogotovo ako ona dolazi sa ove uslovno rečeno naše strane", naglasio je Perović.
Na kraju je govorio o nasljeđu koje je Milenko Perović ostavio svojim studentima, saradnicima, porodici i svima koji su ga doživljavali kao učitelja.
"Ipak, premda on fizički više nije sa nama, ostavio nam je, kao njegovoj što biološkoj, što intelektualnoj djeci, u nasljeđe jedan moćan moralno-vrijednosni koordinatni sistem, koji predstavlja neprocjenjivo uputstvo za djelovanje, odnosno instrument pomoću kojeg hodimo kroz život", naglasio je Perović.
A upravo taj sistem vrijednosti Miloš Perović vidi kao najvažniji dio očevog nasljeđa:
"I to je, po mom sudu, najveće ljudsko i praktično nasljeđe koje nam je moj otac ostavio", zaključio je Miloš Perović.
