Čaršijom je kao bomba odjeknula vijest da ambasadori zemalja-partnera na narednim izborima žele da podrže „centrističku vladu“ u kojoj bi okosnocu činili Demokrate-Ura-Evropa sad. Nakon svega! Od otvorenog uticaja jedne vjerske zajednice - SPC koja baštini sprsku „misionarsku“ hegemonističku politiku Slobodana Miloševića, Temeljnog ugovora, duvanskog skandala...
Nakon tajfunske promjene sistema vrijednosti i kulturno-istorijsko-identitetske ravni po kojoj živimo vjekovima, novokomponovanog vjerskog pomodarstva i kiča, sve uz stotine miliona novca za „integracije“ u Srpski svet, koga evo uveliko živimo. Brže nego što je iko od nas mogao da pretpostavi.
Od regionalne zemlje zvijezde EU integracija do balkanske krčme pored puta, doslovce - preko noći! Krčme koja radi od Sumraka do svitanja, a u kojoj umjesto Tito&Tarantula rock evergreena, Selme Haek koja služi viski niz butinu i stopalo, kafanska pevaljka nariče „new sound“ oslobođene Crne Gore. Najveći hitovi su „Leleču Turci, kukaju bule“, parodizovana verzija crnogorske himne i naravno, hipnotički, obredni, repetitivni, ritualni vrhunac „Veseli se, srpski rode“.
Vrijeme je za promjene. One prave, suštinske!
To vam je projektovani politički centar u realnosti, na terenu. Ne premala odijela čija dugmad pucaju u govorničkom žaru, već vrijednosni okvir u kome se genocidi ili ne priznaju ili se o njima ćuti. Politički centar čiji birači drže fige Putinu u Ukrajini, kao što su i haškim zatvorenicima doživljavajući katarzu kada otuženi opsuje sudije i tužioce.
Međutim, izgleda da se ta podrška ekselencija „političkom centru“, koju su „gurali“ Francuzi, opet iz sopstvenog iskustva političkih odnosa dvije strane spektra i potpunog nerazumijevanja političke realnosti na terenu, neće dogoditi u toj formaciji. Valjda je i njima postalo jasno da pregovarati o tome sa Demokratama na primjer, znači podržati „Šubarin“ mikrokosmos, u kome se muslimani zovu Turcima, a muslimanke Bulama. Uzgred, jedino gore od njegovog otvorenog anticivilizacijskog orgijanja kao prvog čovjeka Nikšića, jeste duboka šutnja najuglednijih Nikšićana. Ćutati o tome je... Znate i sami šta.
Dakle, po mojim informacijama, koncept pseudocentrističkih stranaka je raskrinkan, a traga se za drugim modelima. Dok ekselencije tragaju, ja ću ih podsjetiti da su glasači suštinskih proevropskih partija sastavljene od generacija koje su vaspitavane na dvodecenijskoj EU misiji instaliranja njihovih vrijednosti u Crnu Goru.
Partije u svojim redovima gotovo da nemaju nova lica koja nude drugačije vrijednosti
Baš kao što to Vulin, Dačić&co danas rade, biti „proevropski suverenista“ znači da si u okviru obrazovanja prošao kroz jednu školu ljudskih prava ili školu demokratije, naučio šta znači diskriminacija, predrasuda, da znaš Povelju o ljudskim pravima, da si posjetio možda i evropske ili američke institucije.
Ta generacija praktično je ostavljena da trune, sa svim svojim vanškolskim diplomama, gledajući kako loši đaci sijeduju na sekretarska mjesta u Vladi, dok oni na periferijama nove Crne Gore bivaju bičovani i prevaspitavani medijiskim pritiscima, etiketama i izolacijom. Nažalost, gledamo svakog dana kako se poneko od njih slomi i uz „život je kratak“ opravdanje pođe u mefistofelski čin uzimanja članske karte kojom postaje dio Šubarinog ili Dritanovog svijeta, zauvijek napuštajući san o slobodnoj Crnoj Gori u EU.
Najprioritetniji zadatak, istorijska obaveza ako hoćete, u kome se pravda u prvom redu nametnula kao vrijednost, jeste da Crna Gora sačuva taj sloj građana, pravično ih integriše u društvo i obezbijedi im mjesto koje zaslužuju, po svim mjerilima ovog svijeta.
To su oni koji svoju zemlju nikad neće staviti ispred tuđe. To su oni koji će na međuvjerske i međunacionalne gestove mržnje stati ispred džamije, crkve ili katedrale, podići transparente, zablokirati ulice, dok se ne čuje nečije IZVINI!
Suverenističkom bloku potrebna je groznica stvaranja, kreativnosti, borbe za nemoguće
To su oni koji nemaju dileme da je genocid genocid, jer vjeruju međunarodnim sudovima. To su oni koji prepoznaju kada vjera neukusno izađe iz zone lične duhovnosti u politički konkvistadorski manifest. To su oni koji će kao stražari čuvati svaki milimetar autentičnosti kulturne baštine, razumjevši da je to odraz civilizovanosti.
To je jedan jedini politički centar koji Crna Gora ima, sve ostalo je velika LAŽ.
Problem nastaje onda kada međunarodna zajednica ispoljava jasan animozitet prema njihovim političkim predstavnicima ili makar dijelu njih zbog nedovoljno brzih unutarpartijskih reformi.
Iz njihovog ugla, to izgleda na jedan način. Iz ugla autentičnih građanskih „centraša“, koji će im sjutra opet, ali nevoljno i pitanje u kojoj mjeri, dati podršku, to se posmatra drugačijom optikom. Jer su je decenijama davali da bi Crna Gora opstala. Jer su gledali privilegije koje su preletači dobijali, dok su oni ostajali samo „siguran glas“. Jer je nakon glamurozne energije referenduma, vizionarstva, eksplozije kreativnosti, optimizma, hrabrosti i generalno briljantne političke borbe, cijela ta politička klasa polako ali sigurno upadala u dekadenciju.
Na leđima DPS je sudbina obespravljene, državi lojalne, crnogorske srednje klase
Partije u svojim redovima gotovo da nemaju nova lica koja nude drugačije vrijednosti. Zato ambasadori danas, umjesto „pseudocentraške trojke“, na suvereniste gledaju kao na kvotu koja Evropi sad treba da obezbijedi većinu, uz zabludu naklonosti njima kao "novim igračima za budućnost". To je novi recept ekselencija, površan i nedovoljno promišljen, ali koji im možda i uspije na putu stvaranja većine, ukoliko se Evropa sad u međuvremenu ne raspadne u lutanju između Beograda i... ko zna čega.
Sve u svemu, ovo liči na slamsku spasa za suverenističke funkcionere koji bi dobili parče kolača, ali ne i za naše vrijednosti u ime kojih ćemo ih glasati! Tako nezdrava igra sa kompromisima, dovodi i do neviđenog paradoksa u kom bi DPS i ostale partije lojalne Crnoj Gori morale priželjkivati, možda i pomagati jačanje DF-a (na štetu njihovih konkurenata) da bi se u matematici ovaj rezultat i ostvario.
Vrijeme je za promjene. One prave, suštinske! Vrijeme je da se, prije svega, unutar DPS-a, umjesto pizmi koje tinjaju među partijskom strukturom, otvore vrata za regrutaciju talentovanih, inovativnih, energičnih ljudi!
Od regionalne zemlje zvijezde EU integracija do balkanske krčme pored puta - preko noći!
Vrijeme je da se umjesto partijske kalkulacije o broju mandata, liderski preuzme barjak borbe za suštinski evropsku Crnu Goru! Vrijeme je da se otvore vrata kritičkom promišljanju, naspram robovanja partijskoj hijerarhiji, karijerizmu i individualnim ambicijama. Na leđima te partije je sudbina obespravljene, državi lojalne, crnogorske srednje klase. Ovo je borba za nju ili za ono što je od nje ostalo.
Vrijeme je da ostale suverenističke partije, svoje lokalne koalicije sa prikrivenim nacionalistima, iz motiva ljudske principijelnosti i odanosti ovoj zemlji razbiju u 1.000 komada i hrabrošću tog postupka motivišu sve nas.
Dajte da vam povjerujemo! Ubijedite nas da imate snage, vizije i želje da se borite za ovu zemlju, a ne za partiju!
U koliko god hoćete kolona na izborima, ali na način da harizma vaše odlučnosti bude impresivna, beskompromisna, da nas nadahne i da nas naježi kad treba. Jer mi smo ti koji se borimo za evropske ideje, a oni za velikodržavne eksperimente. Nemamo čega da se stidimo!
Suverenističkom bloku potrebna je groznica stvaranja, kreativnosti, borbe za nemoguće. To su stanja koje nas pokreću! „Neka bude što biti ne može“, pa će i same ekselencije aplaudirati, kao što vam je čitav svijet aplaudirao u takvom izdanju 2006.
Ako suverenisti ovo ne razumiju, već krenu putem manjeg otpora, postojaće cijela ideološka masa birača rasuta na apstinentne interesne aranžmane sa „novim mladim i lijepim“, lutajući kao amorfna masa u političkom kosmosu, umjesto da se PITA i određuje sudbinu Crne Gore.
