Na ulazu u rezidenciju britanskog premijera, ispred čuvenih crnih vrata u ulici Dauning strit broj 10, hiljadugodišnjem kultnom mjestu tradicije, istorije i kulture velike imperije, ispred zgrade u kojoj se pečatila sudbina mnogima, predsjednik Vlade Boris Džonson dočekao je svog kolegu iz Crne Gore Zdravka Krivokapića.
Razigrani Bregzit man, sa frizurom koja makar u jednoj trećini liči na onu nekada prestižnog srbijanskog pijaniste i direktora Beogradske filharmonije Ivana Tasovca, sve dok nije postao ministar kulture i informisanja, i bivši ministar kulture i informisanja, britanski premijer je toliko osokolio crnogorskog, da se ovaj, uz njegove skute, zaista opet počeo osjećati premijerom.
Sam Bog zna o čemu su dva premijera razgovarala, ali po saopštenjima koja su stizala u nastavcima nakon susreta, oni su toliko jedan drugim oduševljeni da su dogovorili i trajnu saradnju na svim poljima, dokle god traju na ovome svijetu.
Ako je Krivokapić kolegi Džonsonu obećao da će mu časkom ispomjerati neke planine, brda i doline, još tu dok boravi u njegovoj državi, onda je jasno da ni ovaj nije mogao da vodi razgovore a da ništa ne obeća.
Sličnost dva premijera je očigledna. Jedina razlika, ne baš toliko jasno uočljiva je što je Džonson na čelu Vlade koju podržava britanski parlament a Krivokapić na čelu Vlade koju u crnogorskom jedva ko priznaje. I nije neka razlika, da se ne može ispeglati.
Krivokapićeva izjava da je Ekspertska Vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije, izgleda snažnije je odjeknula tamo nego ovamo. Nju nije prokomentarisao ni Nebojša Medojević, dežurni kritičar svega što čini Krivokapić, ni malo nježan kada se obraća premijeru za čije je postavljenje zdušno podigao obje ruke. A morao se oglasiti. I on i ostali iz vlasti, pa čak i opozicije, ako je tačno, a premijeru se valjda, bez obzira na iskustva, mora vjerovati, da je podrška Džonsona Crnoj Gori i samom Krivokapiću istorijska i da je to ogromno priznanje poslije kojega više u našoj državi ništa neće biti isto.
Ako je Krivokapić kolegi Džonsonu obećao da će mu časkom ispomjerati neke planine, brda i doline, još tu dok boravi u njegovoj državi, onda je jasno da ni ovaj nije mogao da vodi razgovore a da ništa ne obeća. Otuda valjda jaka podrška Crnoj Gori na njenom reformskim putu i nešto što predstavlja novi početak za Crnu Goru koja, kako objasni naš domaći premijer, kreće putem uređenosti, stabilnosti i izdizanja ekonomskih kapaciteta u smislu jačanja privrede i turizma.
E da smo znali da je Džonson prekretnica u crnogorskom razvoju, mogli smo angažovati nekog od lobista, recimo Joanikija Mićovića, ili glavom i bradom Vučićevog političkog perpertumobila Vulina, da uspostavi kontakt, kao ne bi više bili ometeni u razvoju.
Ali, eto, nije se niko sjetio. Do sam premijer koji je odradio što je mogao i što je do njega. Džonson sa svoje strane nije mogao poštenije. Dati podršku Ekspertskoj Vladi, koja niti je vlada niti je ekspertska, ne samo po mišljenju Medojevića, već i istinskih eksperata i relevantnih analitičara i teoretičara, onako bjanko, malo li je, što bi rekli „braća“ Srbi.
Britanski premijer je saopštio da Ujedinjeno Kraljevstvo podržava reformske procese u Crnoj Gori, kao i napore koje Vlada ulaže u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Džonson je istakao i da Crna Gora ima snažnu podršku u dijelu euroatlantskih integracija.
Samo ovom rečenicom i po, jasno je svakome da je britanski premijer savršeno dobro upoznat u crnogorske prilike i da tačno zna što se dešava u našoj državi. Zbog toga je odlučan da pruži maksimalnu podršku onima koji su ostvarili istorijsko oslobađanje naroda, kako to Krivokapić voli da saopšti kad mu prigusti.
Podrška Džonsona Krivokapiću se može tumačiti i kao poruka vladajućoj većini koja neće Krivokapića i njegove eksperte više ni u primisli, da prikoče malo.
Zanimljivo je da ni jedan ni drugi premijer nijesu prokomentarisali kako to skupštinska vladajuća većina ne poziva aktuelnog premijera na sastanke koji treba da definišu dalje funkcionisanje vlasti. Njega tamo nema, ne zbog toga što mu nije mjesto, već zbog činjenice da ga ne žele viđeti oni čiju je listu predvodio na prošlogodišnjim avgustovskim izborima. Malo čudno, jer, ako je to promaklo Džonsonu, morao je Krivokapić da mu objasni o čemu se radi .
Ukoliko i njemu nije promaklo? Ko zna? Pratićemo kako će se dalje stvari odvijati.
Podrška Džonsona Krivokapiću se može tumačiti i kao poruka vladajućoj većini koja neće Krivokapića i njegove eksperte više ni u primisli, da prikoče malo. Neće baš biti da ne valja Krivokapić ako ga podržava britanska vlada?
Vidjećemo koliko će ova snažna poruka snažnog Džonsona uticati na promjenu raspoloženja DF-a, opet u svijetlu njegove izjave još od prije stupanja na funkciju predsjednika Vlade, da je posvećen očuvanju prozapadnog kursa zemlje, ali i da postoje brojni izazovi na tom putu. A DF bi upravo to da promijeni i da malo zaokrene ka braći Rusima. I braći Srbima malo više, razumije se. Nijesu im strane ni tuče po beograskom Mažestiku, ako je neophodno za spas srpstva.
Kad se sve dobro posloži, odmjeri, ali ne od šake do lakta, bar ne tako u cjelosti, nego ipak u pojedinostima, Krivokapiću je jedini spas upravo DPS. Nema drugoga na ovoj zemaljskoj kugli. Ali, da bi tu saradnju ostvario, a ponoviću, nema mu druge, jer više ni popovi nijesu što su bili, mora da se pokloni do poda, zna se kome.
Pa ne čekaj Krivokapiću. Klekni! To ti bar nije teško jer si u tome zaista neprevaziđeni ekspert.
Da Crna Gora prodiše. Da ufati kisonik koji joj toliko nedostaje.
