Mnogo toga ima da se kaže u analizi jučerašnjeg izbornog dana. Svakako, kuknjavi i plaču koji već postaje tradicija crnogorskih fejsbuk ratnika, ođe nije mjesto. Preživljavalo se i gore, a od fejsbuk statusa i demagogije nema koristi. Zato ima od zasukanih rukava i teškog rada. To daje rezultate!
Svaki proces u evropskoj politici stigne sa zakašnjenjem u Crnu Goru. Tako je i sa populizmom u kojem se obećavaju kule i gradovi. Na našu štetu, došao nam je u vrijeme najintenzivnijeg ruskog malignog uticaja i baš u tim je strujama našao partnera za dolazak na vlast.
Juče se i to desilo. Populisti su i zvanično došli na vlast u velikom broju crnogorskih gradova. Najviše zahvaljujući pametno i detaljno pripremljenom terenu koji su obavili lideri pokreta Evropa sad u sumraku njihovih ministarskih dana kroz istoimeni projekat.
Gejmčejndžer Abazović najveći je gubitnik ovih izbora
Šta ovaj izbor govori o običnom građaninu, glasaču? Ljudi su siti starih lica i obećanja. Pogotovo onih koja na najdirektniji način ne pogađaju njihove živote. A šta je direktnije od iznosa mjesečnih primanja, pogotovo ako su ona na egzistencijalnom minimumu? Takvih je u Crnoj Gori bilo dosta. I takvi su sad izabrali da glasaju one koji su im to povećanje omogućili.
Sa njima je i veliki broj onih kojima je primamljiva priča o plati od hiljadu eura. Sa druge strane, lideri pokreta Evropa sad imali su u očima svojih glasača reputaciju onih koji drže riječ (za sada). Sve ovo bilo je dovoljno za ovaj izborni uspjeh.
Običan građanin koji je pao na ovu populističku priču nema ni obrazovanja ni kapaciteta da promisli o održivosti svega toga. Nemojmo zaboraviti da većina stanovništva ima samo srednju stručnu školu, a da je veliki broj onih sa završenim fakultetom taj nivo obrazovanja stekao na sumnjivim institucijama. Lično, mišljenja sam da ni državni univerzitet na najvećem broju programa ne daje neko kvalitetno obrazovanje.
Sumirano, manjak kritičkog promišljanja i totalno nepostojanje osjećaja za opštu korist, što je karakteristika Crnogoraca, već samo gledanje kako što više ušićariti za sebe, dovela su do ovog izbornog rezultata. O dolasku svega na naplatu, kad ovaj fiktivni balon pukne, nema razgovora. Ođe je narod naučio da živi za danas ili, bolje reći, od danas do sjutra.
Što se uspjeha koalicija vođenih DPS-om tiče, skoro je proporcionalan kvalitetu rada tih uprava u prethodnom periodu, osim u Podgorici, đe je pokret SVI! bio žrtva animoziteta građana prema prethodnoj politici najjače partije.
Naši sugrađani koji su pali na populističke priče treba sami da uvide svoje greške
Takođe, tu je mnogo doprinio i gore pomenuti manjak svijesti o opštem dobru. Jer jednom prosječnom građaninu milije je da bira gradonačelnika koji mu nudi platu koju ne može da mu obezbijedi nego gradonačelnika koji mu nudi kvalitetan grad u kojem živi i koji može da mu obezbijedi i koji je to i do sada radio. Jednostavno, to je svijest naših sugrađana.
Moj Danilovgrad ne bih ni komentarisao. Loše upravljanje u prethodnih nekoliko godina i istorija partijski nepotističke samouprave među nižim činovnicima, dovela je do totalnog sunovrata partije (i partnera) koja je 2018. uzela 23 mandata, a sada 10. Proganjanje iskrenih Crnogoraca se vratilo!
Ođe se ne smije zaboraviti jedna veoma bitna činjenica. Crnogorci vole vlast. I uvijek postoji dobar procenat onih koji konstantno idu uz vlast. U pokretu Evropa sad mnogi su vidjeli potencijalnu silu koja trenutno na centralnom nivou ne daje ideološke impulse.
Naravno, to nije slučaj na lokalnom planu đe pobjede slave uz brlju i Daničine stihove o Prizrenu i Rumiji. Evropa sad se postavlja kao catch-all stranka koja kroz konkretne primjere pokušava da dopre i do najcrnogorskijeg Crnogorca i do najsrpskijeg Srbina. Pokazalo se da im to uspijeva, pogotovo kod Srba. Bojim se, nakon ovog poraza, uskoro će biti preplavljeni i Crnogorcima.
Svaki proces u evropskoj politici stigne sa zakašnjenjem u Crnu Goru. Tako je i sa populizmom
Mada, Crna Gora ne bi bila Crna Gora kada tu ne bi bilo i malo paradoksa. Uprkos vlasti, nepotizmu, kršenju zakona, izglednom švercu i kriminalu, URA i SNP ostali su na marginama. Nije dovoljno biti na vlasti da bi svi polećeli da te glasaju.
Gejmčejndžer Abazović najveći je gubitnik ovih izbora. Upropaštena životna šansa osobe koja će uprkos svim raspoloživim sredstvima uskoro postati prošlost. I tamo mu je i mjesto. Uskoro ispod cenzusa. Temeljno.
I naravno, naši sugrađani koji su pali na populističke priče treba sami da uvide svoje greške. To je jedino moguće na ove načine: „Birali ste – gledajte!“ A mišljenja sam da će to uvidjeti veoma brzo.
Mi koji smo protiv ovog ludila koje nas je zahvatilo treba da se presaberemo. Da iskoristimo trenutak do sunovrata trenutnog sistema. Postojanje pokreta koji nije ukaljan ljudima iz prošlih vlasti više je nego potreban. Crna Gora raspolaže ogromnim ljudskim potencijalima koje treba iskoristiti. Ali što prije, dok nisu potražili komad tuđeg sunca.
Ova borba biće duga, ali svemu smo naredni. Samo pameti da bude!
