- Pravno gledano, najveća zamjerka Ugovora o izručenju je stav da on nije stupio na snagu ali da se primenjuje do stupanja na snagu! To istovremeno znači da se uopšte ne zna kada će i u kojem obliku njega ratifikovati parlamenti Crne Gore i Srbije da bi stupio na snagu, kaže poznati srpski advokat Božo Prelević, nekadašnji koministar policije u prvoj vladi DOS-a nakon pada Slobodana Miloševića.
Advokat Prelević ocjenjuje da je postupanje po tajnim neobjavljenim ugovorima i sporazumima imanentno nedemokratskim režimima. „Da je takav Ugovor objavljen u Sjevernoj Koreji te me ne bi čudilo", kaže Prelević istučući da on kao građanin ipak pozdravlja "svaki sporazum koji čini operativnijim obje zemlje u borbi protiv organizovanog kriminala". Sumnju u iskrene iskrene namjere potpisnika da će se boriti protiv organizovanog kriminala baca i činjenica da je Sporazum, prema Preleviću, napravljen - po izričitoj naredbi iz Brisela.
ANALITIKA: Koji su to propusti ovog Ugovora?
PRELEVIĆ: Mislim da se Valtazar Bogišić prevrće u grobu nad činjenicom da su njegovi sljedbenici, pravnici i učenici napravili takvu nakazu od Ugovora koja u sebi sadrži sve ono što je suprotno svim međunarodnim standardima.
Postupanje po tajnim neobjavljenim ugovorima i sporazumima je imanentno nedemokratskim režimima. Odredba Ugovora da nije stupio na snagu - ali će se privremeno primenjivati do stupanja na snagu - je protivustavna i protivna je svim normama i standardima EU i UN ali i zdravom razumu.Mi ne znamo po kom obliku pravnog ugovora su iskorišćeni neki drugi zakoni da bi se ova lica lišila slobode. Ja ne vjerujem da se uspostavljanje pravne države može ostvariti nepravnim postupanjem i laičkim postupanjem u pravnim stvarima. Ne vidim ni jedan jedini razlog zašto taj ugovor nije pravno perfektan i zašto nije stupio na snagu.
Ovaj Ugovor sadrži odredbu kada se neće postupiti po zamolnici koja je napisana dosta široko. Recimo na konkretnom primjeru: nisam siguran u optužnicu koja se zove - optužnica zbog deportacije i ratnih zločina - u kome istražni sudija saslušava svjedoke u neradan dan i onemogućava branioce da postavi pitanje svjedocima. A zatim te svjedoke tužilac, radi se o najistaknutijim ljudima poliitčkog života Crne Gore, nije stavio u predlog optužnice da budu saslušani.
ANALITIKA: Na koga konkretno mislite?
PRELEVIĆ: Na svjedoke Mila Đukanovića, Svetozara Marovića i Milicu Pejanović - Djurišić. Prema tome: to što se optuženima sada stavlja na teret, Srbija je radila deset puta više od Crne Gore, Hrvatska je isto radila deset puta više od Crne Gore... I, što je zanimljivo, to u Srbiji, Hrvatskoj i Hagu nije krivično djelo - to je krivično delo samo za tužioca u Crnoj Gori.
Postavlja se pitanje da li Srbija treba da isporuči nekog za djelo koje u Srbiji nije krivično djelo. Imamo sličan problem kod državljanina Crne Gore, mislim da se preziva Laban: njega Srbija potražuje i on je uhapšen za djelo počinjeno u stranoj državi. Ipak, uvjeren sam da će svi biti izručeni, jer direktiva po kojoj se postupalo i po kojoj je zaključen Ugovor podrazumijeva da sva ta lica u što hitnijem postupku treba da se izruče. Loše je to što se niko neće pretjerano baviti pravnim sistemima u sopstvenim državama nego će tu imperativnu ideju sprovoditi u djelo. Saradnja je neophodna ali ona mora biti na osnovu perfektnog pravnog ugovora.
ANALITIKA: Rekli ste da je Ugovor suprotan međunarodnim konvencijama. Zar nije upravo taj Ugovor pozdravila Evropska unija?
PRELEVIĆ: EU je pozdravila sporazum koji omogućava saradnju između Srbije i Crne Gore u oblasti organizovanog kriminala, ali svakako nije - niti može - pozdraviti nešto što je potpuno suprotno objavljenim standardima kao što su Povelja o ljudskim pravima. Ovo je političko odobrenje jedne želje a ne pravne forme kojom je ta želja ostvarena. Ja pozdravljam želju, ali ne način koji je duboko protiv prava.
ANALITIKA: Kakvi su, po Vama, dometi ugovora, hoće li se bosovi organizovanog kriminala naći u zatvorima?
PRELEVIĆ: U to sumnjam, ali volio bih da me demantuju. U Srbiji se najčešće govori da će se sada steći uslovi za izručenje Darka Šarića. To nije tačno. Crna Gora je bila u obavezi da ga izruči po Interpolovoj poternici jer je on srpski državljanin i da ga isporuči onog momenta kada ga pronađe na svojoj teritoriji. Tamo u Crnoj Gori je viđen i gospodin Terzić i mnogi drugi i ne vidim da je iko od njih uhapšen niti da će biti uhapšen.
Ovaj sporazum je ispunjenje neke forme, tu će biti nekih 15 ili 16 državljana koji će biti izručeni, međutim, države međusobno potražuju sto ljudi i nisam siguran u izručenje svih njih.
ANALITIKA: Vidjeli smo da su neki od optuženih uhapšeni i čekaju izručenje. Rekli ste da je njihovo hapšenje suprotno Ustavu. Ima li ipak međunarodno pravo primat nad domaćim pravom?
PRELEVIĆ: Ustav kaže da može biti primijenjeno međunarodno pravo na osnovu ratifikovanih međunarodnih ugovora, a ovde nema ratifikacije. Ovaj ugovor će proizvoditi pravno dejstvo kad ga usvoji Skupština, a ne može proizvoditi pravno dejstvo prije toga jer u njemu piše da nije stupio na snagu.
ANALITIKA: Da li će se sada brže procesuirati onim koji su optuženi da su počinili ratne zločine?
PRELEVIĆ: Mislim da su ti poslovi pri kraju, neka se samo obezbijedi pravo na pošteno i fer suđenje. Do sada su se ti građani mogli procesuirati u državama čiji su državljani po istim tih optužnicama, ne vidim da je tu bilo neke smetnje do sada a nije se desilo.
ANALITIKA: Da li validnost ovog ugovora umanjuje to što ga je potpisao crnogorski ambasador?
PRELEVIĆ: Ako je ambasador imao ovašćenja mogao je da ga potpiše, ako nije imao ovlašćenja onda - nije mogao. Mi to ovlašćenje nismo vidjeli.
Violeta CVEJIĆ
