Lekcija sa prve godine pravnog fakulteta. Ili, kako pravo ne može vrlo često da prati život i promjene koje su neminovne.
Nerijetko, normativni okvir u raznim oblastima ne može da odgovori ovom zadatku, ali da advokati moraju da reaguju izmjenom propisa u vremenu velikih promjena koje se jako brzo dešavaju, je više nego evidentno.
Da se pozabavimo malo reklamiranjem advokata. I šta se sve danas, u eri društvenih i profesionalnih mreža, te dostupnosti javnosti svake vrste, može smatrati reklamom i to, zabranjenom reklamom.
Crnogorski propisi o advokaturi regulišu zabranu reklamiranja advokata. Zakonom o advokaturi je propisano da je zabranjeno reklamiranje putem sredstava javnog informisanja, bilborda i na drugi način, kao i prilikom predstavljanja.
Takođe je propisano da se način predstavljanja bliže uređuje Statutom Advokatske komore i Kodeksom. Međutim, u Statutu i Kodeksu nema ni riječi o ovom predstavljanju, pa nam ostaje nepoznanica šta to tačno znači i kako ga ko za sebe tumači. Isto je i sa ovim paušalnim, široko obuhvaćenim, drugim načinima reklamiranja.
Statutom je pak predviđeno da su teže povrede dužnosti advokata (disciplinski prestupi) davanje izjava u javnosti i istupanje u javnosti sračunato na reklamiranje i isticanje svoje ličnosti.
Znajući koliko advokata, svakodnevno, u predmetima koji interesuju javnost, te zbog postulata da javnost treba da zna, daje izjave i istupa u javnosti, mislim da bi Advokatska komora imala pune ruke posla kad bi procesuirala kolege koji istupaju u javnosti i izricala disciplinske prestupe.
Takođe, advokati svakodnevno gostuju na raznim televizijama, daju pravne savjete, odgovaraju na pitanja gledalaca, te su učesnici emisija koje obrađuju javnosti zanimljive i važne teme, a advokatske kancelarije su dio određenih kataloga i vodiča na regionalnom i međunarodnom nivou.
U eri digitalizacije gdje advokati ili advokatske kancelarije imaju svoj web sajt i Linkedin profil, na kome se evo i ja danas na neki način ''reklamiram'' ovim tekstom, izmjene Zakona o advokaturi i Statuta su nužne.
Jer, propisi o advokaturi ne idu ukorak sa vremenom, a morali bi.
Da bismo znali šta nam je dozvoljeno, u okviru ovako rigidnih propisa, koji ne korespondiraju sa vremenom u kojem živimo i radimo, da vidimo prvo šta je po definiciji reklamiranje?
Reklamiranje podrazumijeva sve aktivnosti koje imaju za cilj promovisanje proizvoda, usluga, brenda ili ideje kako bi se privukla pažnja potencijalnih kupaca i podstakla njihova kupovina ili angažovanje. U suštini, to je oblik komunikacije sa ciljnom publikom, gdje se reklamiranjem šalje poruka o npr. prednostima posebne ponude, i sl.
Reklama, dakle, podrazumijeva ciljnu grupu kojoj je reklama namijenjena - npr. po godinama, interesovanjima, lokaciji, i sl., kao i moguću strategiju, plan - kako i kada plasirati reklamu da bi bila najefikasnija.
Iz ovoga ne možemo zaključiti da advokati koji se obraćaju javnosti putem učešća u TV emisijama, podkastima, obraćanjem na Linkedinu ili drugim poslovnim mrežama, objavama na svojim sajtovima, i sl., ili učešćem na javnim raspravama radi stručnog informisanja javnosti, objašnjavajući pravne pojmove, komentarišući propise, dajući edukativne savjete, i sl., krše pozitivne propise o advokaturi i nedozvoljeno se reklamiraju.
Na ovaj način, advokati, niti direktno nude svoje usluge, niti ih promovišu, niti imaju ciljnu grupu kojoj se obraćaju, te samim tim se ni ne podrazumijeva da se uopšte reklamiraju, a kamoli nedozvoljeno.
Regulativa u okruženju - Slovenija, Hrvatska, Albanija, propisuje da je istupanje advokata u javnosti, reklamiranje i oglašavanje advokata u sredstvima javnog informisanja i medijima ( a danas su svi kanali komunikacije - mediji), dozvoljeno, ali pod uslovom da je istinito, činjenično, objektivno i da ne dovodi u zabludu.
Ono što nije dozvoljeno je nuđenje pogodnosti strankama, upoređivanje sa drugim advokatima, isticanje cijene, objavljivanje ponude, podataka o strankama, objavljivanje predmeta, pozivanje na reference, promet i uspješnost, i sl.
Da rezimiramo: informisanje o oblastima prava, informativno predstavljanje koje je vezano za profesiju, edukacija, u cilju informisanja javnosti o pravnim pitanjima, podizanje pravne kulture, opšti pravni savjeti, objašnjenje zakona, tumačenje propisa, bez pominjanja ličnih zasluga i ličnih usluga, moralo bi propisima biti dozvoljeno, dok reklama u cilju privlačenja klijentata, promovisanja sebe ili kancelarije, isticanje uspjeha, obećavanje rezultata, i sl., kao i pozivanje da angažuju baš vas, jer ste: „najbolji“, „najpovoljniji“ i jer garantujete uspjeh“, mora biti zabranjena.
Dakle, ako nastup služi javnom interesu i u cilju je informisanja javnosti, to je edukacija, i takvo predstavljanje je dozvoljeno. Ako služi privlačenju klijenata, samohvalisanju i isticanju svojih referenci, postignutih uspjeha, predmeta i klijenata, to je onda reklama koja propisima treba biti zabranjena.
Advokatska komora je usvojila novi Kodeks profesionalne etike advokata. Vidjećemo koliko odredbe o reklamiranju korespondiraju sa vremenom u kojem živimo i standardima EU, ali je bar prvi korak napravljen.
(Autorka je advokatica. Preuzeto sa njenog LinkedIn profila)
