Studenti prve godine Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, u klasi profesora mr Branka Ilića, izveli su sinoć na sceni u Starom gradu ispitnu predstavu iz predmeta Gluma II „Hajde da skačemo po oblacima“, rađenu po tekstu Elvisa Bošnjaka.
Ovacijama je publika nagradila mlade glumce – Barane Radmilu Škuletić i Davuda Bahovića, kao i njihove kolege Mariju Vlaović, Andreu Drašković i Vuka Vučinića za uloge u životnoj priči interesantnog naslova koja obrađuje temu sukoba kroz odnos dvoje mladih ljudi, teme njihovog zajedničkog pa odvojenog života, problema sa kojima se suočavaju, ponovnog susreta…
Prof. mr Branko Ilić zadovoljan je kako su se njegovi studenti snašli na otvorenoj sceni koja je, po njegovim riječima, „poseban izazov i za glumce sa velikim iskustvom, a kamoli za studente koji su tek kročili i na običnu scenu, ’zatvorenu kutiju’.
„Bilo je izazovno i zbog okolnih zvukova koji su kvarili doživljaj, ali izborili su se sa tim, držali koncentraciju i pažnju na sebe“, kaže Ilić.
Naglašava da su ovakvi nastupi izuzetno značajni za studente ali su još značajniji za festivale, samo što, kako dodaje, organizatori toga nisu svjesni.
0„Naši festivali čeznu za predstavama uvezenim iz regiona, kakve god da su, važno je da ne dolaze iz Crne Gore“, konstatovao je Ilić.
Dodao je da „organizatori festivala nisu svjesni kakav potencijal imaju ’ispod nosa’“, a osvrnuo se i na Studentsku scenu.
„Studentska scena, zvanično, ne postoji u Crnoj Gori, ali se ispitne predstave igraju u pozorištima, kulturnim centrima… dok bude studenata koji imaju ispite do tada će biti i scene jer gdje ima glumaca ima i glume i raznih scena“, zaključio je Ilić.
Sabirajući utiske nakon predstave koja je izazvala pozitivne reakcije iz gledališta Andrea Drašković kaže da je očekivala bis ali ne i stajaće ovacije kojima su, pretpostavlja, doprinijele njene talentovane kolege iz grada domaćina festivala, Radmila i Davud.
Andrea podsjeća da je početak procesa rada i upoznavanja sa scenom bio izuzetno težak posebno zbog treme koja joj dugo nije dozvoljavala da se oslobodi komfor zone.
„Pokušala sam da se prepustim i shvatim da se radi o stvarima koje su meni bliske, u kojima se mogu prepoznati. Prisjećajući se momenata iz privatnog života, ispoljila sam sebe i doprinijela svom umjetničkom izrazu na sceni. Što se atmosfere na probama tiče, među nama, uglavnom, vlada pozitivna energija, ima nekad i pomalo tenzije jer svako od nas ima sopstveni stav, mišljenje, ideju… ali imamo dobru komunikaciju, pokazujemo kolegijalnost i dobro funkcionišemo“, otkriva Andrea Drašković.
