„Plava zgrada“, u Ulici Orjenskog bataljona u naselju Topla u Herceg Novom, nalazi se u uslovno stabilnom stanju, ali zahtijeva hitne i radikalne građevinsko-sanacione zahvate kako bi se obezbijedila njena dugoročna bezbjednost. Pukotine i deformacije na objektu starom više od pola vijeka (izgrađen i useljen 1968. godine) nijesu primarno nastale pod uticajem skorijih seizmičkih potresa, već su posljedica specifičnog sastava tla, istorijskih slijeganja i višegodišnjih ekološko-komunalnih problema u njenoj osnovi.
To je pokazao izvještaj o geotehničkim ispitivanjima iz avgusta 2026. godine, koji potpisuje rukovodilac radova Dragomir Vukašinović, dipl. inž. geol. U tom dokumentu on navodi u kakvom je stanju zgrada, uočene nedostatke i daje prijedlog mjera sanacije.
Inspekcija za rušenje, komisija za sanaciju
Stanari zgrade u januaru 2026. godine su prijavili nadležnim organima da se zidovi pomjeraju, zgrada tone, a pukotine na zidovima šire. Glavni građevinski inspektor Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Novak Lakušić obavio je inspekcijski nadzor i donio rješenje kojim se zabranjuje upotreba objekta, nalaže hitno iseljavanje stanara i naređuje rušenje spornog dijela zgrade od 16 stambenih jedinica.
Opština Herceg Novi je angažovala nezavisnu stručnu komisiju vještaka građevinske struke kako bi se utvrdilo stvarno stanje i spasio objekat. U ovoj komisiji su predsjednik prof. dr Duško Lučić, dipl. inž. građ. i članovi prof. dr Radenko Pejović, dipl. inž. građ, Zoran Međedović, dipl. inž. geol. i mr Petar Subotić, MSc, spec. sci. građ. Komisija je nakon vizuelnog pregleda ocijenila da je odluka o rušenju preuranjena, ističući da ne postoji neposredna opasnost od urušavanja cijelog sklopa, te da se problem može riješiti trajnom sanacijom.
Ministarstvo (inspekcija) je, međutim, ostalo pri stavu da narušena konstruktivna stabilnost i podrivanje temeljnih konstrukcija podzemnim vodama predstavljaju neposrednu opasnost po život ljudi i okolinu, zbog čega se rješenje o iseljenju ne može povući bez zvanične dokumentacije.
Jedan od stanara Zdravko Ponorac kaže kako su zadovoljni zato što su ispitivanja konačno okončana i znaju šta im je činiti, ali da sada sve to finansijski treba iznijeti a oni sredstava nemaju – jer je za glavni projekat sanacije, a potom izvođenje radova neophodno desetine hiljada eura.
– Za izradu glavnog projekta potrebno je 6.000 eura bez PDV-a, a za izvođenje radova najmanje 50.000 eura. Mi smo svi penzioneri i živimo skromno. Na skupštini stanara smo razgovarali da izdvajamo mjesečno po 100 eura što je prevelik izdatak s obzirom na naša skromna primanja i činjenicu da smo lošeg zdravstvenog stanja, jedva imamo novca i za redovne potrebe, hranu i ljekove. Ali, to nije rješenje, to bi značilo da do glavnog projekta dođemo tek za oko dvije godine, a toliko vremena nemamo. Struka je rekla da čekanja nema, sanacija mora biti hitna – kaže Ponorac.
Kako bi se pripremio projekat za spas zgrade sprovedeno je geodetsko osmatranje preko firme „Geo-Erc“ 1. februara, dok je serija kontrolnih opažanja obavljena 25. februara 2026. godine. Tada su registrovana pomjeranja od svega ± 1 mm, što se kreće u granicama tačnosti mjerenja, pa je zaključeno da se u tom periodu objekat ,,ponašao“ privremeno stabilno. Kao ključni korak, Opština je naložila hitna geotehnička ispitivanja na osnovu kojih se sada priprema glavni projekat sanacije.
Oštećenja iz zemljotresa 1979. godine
Potpisnik izvještaja navodi da se prilikom analize stanja objekta mora uzeti u obzir da je „Plava zgrada“ pretrpjela značajna oštećenja tokom katastrofalnog zemljotresa 1979. godine.
– Sanaciju je u septembru 1979. godine izveo SOUR GIK „Tehnograd“ iz Tuzle. Tada je utvrđeno pucanje zidova na prvom spratu, horizontalne pukotine u prizemlju oko otvora, dok su se na unutrašnjim zidovima, na spoju zid-stub, pojavile pukotine širine od 7,0 cm i čak 25 cm. Objekat se nalazi u seizmogeološkoj zoni C, sa očekivanim maksimalnim intenzitetom zemljotresa od čak IX stepeni MCS skale, što sanaciju temelja čini još prioritetnijom. Kazivanja stanara pokazuju da su se i u kasnijem periodu dešavala pucanja vodovodnih cijevi u zoni objekta, koja su naknadno izmještena – konstatuje se u izvještaju.
Zdravko Ponorac kaže kako zbog toga dodatno strahuju i samo o sanaciji razmišljaju.
– Osluškujemo, svaki zvuk nas plaši, svaka vremenska prognoza koja najavljuje obilne padavine brine jer (ne)znamo što nam donosi... Ovdje tlo stalno podrhtava što od mašina sa obližnjih gradilišta, što dodatno protresa zidove i destabilizuje objekat... U maju se osjetio zemljotres jačine 3,2 stepena, a mi stariji odmah smo se sjetili onog katastrofalnog iz 1979. u kojem je i naša zgrada znatno oštećena – priča Ponorac sa zebnjom.
Stabilnost ugrožavaju skrivene kaverne
Zgrada se sastoji od dvije lamele sa pet etaža (suteren, prizemlje i tri sprata), ukupne dužine 50,40 metara i širine 8,11 metara, a izgrađena je na padini sa izraženim nagibom. Prema geotehničkom izvještaju, upravo je lokacija ključni izvor problema – istočna lamela je fundirana na kritičnom dijelu dionice gdje se u podlozi nalazi nestabilni deluvijalni pokrivač (glina crvenica sa drobinom, uklopcima i blokovima krečnjaka debljine preko 10 metara), dok je ostatak objekta oslonjen na stabilnije laporovite krečnjake i laporce.
Geotehnička istraživanja i iskopi realizovani na samom terenu otkrili su da ispod temelja postoje kaverne, da voda podriva temelje te ozbiljne deformacije na objektu.
– Prilikom otvaranja istražnog raskopa R1 sa sjeverne strane objekta, ispod temelja istočne lamele u samoj zoni oštećenja, konstatovana je kaverna – potpuno prazan prostor u zemlji nastao dugogodišnjim ispiranjem. Podzemne vode (nivo podzemne vode je na oko 4,0 m) koje se prirodno procjeđuju kroz tlo, godinama su ispirale sitne frakcije iz zemljišta stvarajući deficit materijala. Taj proces je dramatično ubrzan usljed dugotrajnog curenja iz oštećenih vodovodnih i kanalizacionih instalacija u samoj zoni temelja zgrade. Voda je praktično „isjekla“ oslonac ispod istočnog krila zgrade, što je dovelo do diferencijalnog slijeganja temelja. Takođe, na krovu je izmjereno pomjeranje (naginjanje) na dilataciji od 3,0 cm. Najveće i najkritičnije oštećenje registrovano je u stepenišnom betonskom zidu na koti -3,61 m – oštra pukotina širine oko 5 cm, gdje je zid praktično pukao zbog diferencijalnog slijeganja stepeništa u odnosu na masivni potporni zid. Pukotine na unutrašnjim zidovima u stanovima dostižu širinu od 3 do 7 mm – konstatovano je u geotehničkom izvještaju.
Iako geodetska osmatranja repera u momentu izrade elaborata pokazuju da trenutno nema novih, progresivnih pomjeranja, zgrada, istaknuto je, zahtijeva trajnu stabilizaciju i ojačanje temelja (putem podbetoniranja, injektiranja ili proširenja temeljnih traka).
– Svako naredno podzemno curenje ili kišna sezona mogli bi ponovo aktivirati proces klizanja deluvijalnog pokrivača preko flišne podloge – akcentovano je u dokumentu.
Stroga pravila za građevinske radove
Stručnjaci su u okviru predloženih mjera definisali striktna pravila za projektante i izvođače radova na glavnom projektu sanacije.
Iskopavanja se moraju izvoditi planski i pod strogim nadzorom zbog mjestimičnih deficita temeljnog tla. Iskopi se obavezno moraju raditi u kratkim kampadama, odnosno fazama koje ne smiju biti duže od 3,0 metra. Čim se dio terena otkopa, građevinske ekipe moraju odmah izvršiti takozvano „brzo zatvaranje“ otvorenog prostora sanacionim objektom i podbetoniranjem kako se ne bi dodatno poremetila stabilnost zgrade – navedeno je u dokumentu.
Ključno pravilo struke jeste da se temeljni iskopi i sanacija zemljišta moraju obavezno izvoditi u periodu hidrološkog minimuma – u sušnom periodu godine. Tokom radova se očekuje pojava podzemnih voda na kontaktu deluvijuma i krečnjaka, zbog čega će se primjenjivati ugradnja adekvatnih drenažnih sistema. Tehnička dokumentacija takođe predviđa kompletnu sanaciju svih konstrukcijskih oštećenja, rekonstrukciju stepeništa sa ostavljanjem mogućnosti za ugradnju lifta, kao i potpunu sanaciju vodovodne i kanalizacione mreže u zoni temelja kako bi se trajno zaustavilo svako dalje curenje vode.
Malter opada, vlaga u zidovima
Zdravko Ponorac kaže kako se stanari nadaju da će dobiti pomoć da se izradi glavni projekat rekonstrukcije zgrade, a potom i po njemu realizuju radovi kako bi zgrada bila bezbjedna. Ne znaju kako sami da dođu do najmanje 60.000 eura koliko će čitav posao na kraju koštati.
– Opština nam je ranije pomogla sa 12.000 eura, ali, uz svu zahvalnost, tu se posao nije završio već je tek počeo. Mi drugi dom nemamo, a u ovakvom stanju nama je život u njemu ugrožen čak i da opasnost od urušavanja zidova ne postoji, da je vode ne podrivaju, da ne leži na kavernama... U zidove se uvukla vlaga, opada malter, fasada je promijenjena samo jednom otkad je zgrada useljena, u takvim uslovima zdravstveno stanje svakog od nas je dodatno ugroženo – zaključuje ogorčeno Ponorac, apelujući na nadležne da ne zaborave stanare iz „Plave zgrade“.
