Nakon skoro četvrt vijeka živih diskusija na prestižnom univerzitetu u SAD-u Hevenu, stigao je zaključak da se mora „zabraniti odmah“ svaki tip „seksualne veze između docenata sa fakulteta i studenata“, kao i „između studenata koji su diplomirali i koji nisu još“.
Službenik zabrinut za budućnost studenata: Odluku je objelodanio Čarls Long, zamjenik glavnog administratora Univerziteta, cirkulanim pismom koje je označilo kraj jednom „krstaškom ratu“ koji je započeo upravo on, davne 1983. godine.
Obrazloženje za donošenje ovakve odluke, koju je usvojilo Savjet ove ugledne obrazovne ustanove iz Nove Engleske, je model jedne pravne sekvence iz anglosaksonskog zakona, odnosno „na osnovu prethodnog pravnog iskustva“.
A evo o čemu se radi:
„Bili smo godinama svjedoci mnogih ljubavnih priča u kojima su protagonisti bile osobe iz personala fakulteta i studenti. U nekim slučajevima su okončane dobro, ali u mnogim drugim imale su destruktivne posljedice za studente. Naša je dužnost da zaštitimo studente od štetnog ponašanja, koje ih sprečava da i dalje strijeme ka ciljevima sa kojima su došli ovdje.“
Namjera je, dakle, da se zaštite mlađe osobe od burnih ljubavnih avantura.
Preokret je u tome što se do sada zabrana da odnosila samo na docente i zaposlene na fakultetu, koji su imali direktne pedagoške odgovornosti nad studentom ili studentkinjom sa kojima bi započeli ljubavni odnos, dok je sada zabrana proširena na sve.
Jedan nastavnik matematike ne može, dakle, imati vezu sa studentkinjom književnosti, kao što jedan docent na filozofiji ne može imati intimne odnse sa nekim istraživačem sa medicine.
I ne samo – zabrana je proširena i na odnose između studenata koji nisu i onih koji jesu diplomirali, stvarajući barijeru u društvenim odnosima, između grupa studenata, koji oduvijek reaguju sa velikom pokretljivošći van aula, tokom društvenih događanja u kampusu.
Pobjeda nakon duge borbe: Za Čarlsa Longa ovo je označilo pobjedu nakon jedne duge i teške borbe. Više puta ona je izmicala, zbog predomišljanja ili neke konkretne ljubavne storije. “I ovoga puta je rasprava bila veoma burna, pogotovu na savjetu za umjetnost i nauku ali, sve se riješilo, i bilo je prelomljeno u momentu kada je jedan od učesnika rasprave uzeo riječ i kazao da Jejl ne traži od roditelja da tu šalju svoju djecu da bi ona potom išla u krevet sa profesorima i studentima starijim od njih.“
Sve ovo konkretno znači da od sada, onaj ko želi da vodi ljubav u univerzitetskom gradu utonulom u zelenilu mora biti pažljiv da izabere partnera koji ulazi u rigidne okvire njegove grupe: docenti sa docentima, studenti sa studentima, diplomci sa diplomcima. „Miješanje nije više moguće“ potvrđuje zadovoljno Long, koji tvrdi da su i mnogi drugi zadovoljni.
U stvarnosti, ne nedostaje žalbi. Na internetu, u aulama, blogovima, mnogi optužuju upravu univerziteta da je reagovala sa teškom diskriminacijom, jer, kako piše jedna djeviojka po imenu Džoan, „naši prethodnici su dolazili ovdje i mogli su da vode ljubav s kim hoće, a mi moramo da tražimo ličnu kartu svakom eventualnom partneru.“
I teza oponenata ove odluke bazira se na pravilu prethodnika. Ali, novo pravilo je već usvojeno i na Jejlu se ne može voditi ljubav kao što se moglo do sada.
Tek će naknadne statistike utvrditi da li je ovo imalo povoljan efekat na jačanje koncentracije za učenje i bolje i efikasnije studiranje.
(Prevela G. B.)
