U analizi koja obuhvata 38 kompanija sa više od 5.250 zaposlenih, a koji je pripremilo ovo udruženje, strani investitori upozoravaju na mogućnost povećanja cijena, usporavanja zapošljavanja, odlaganja ulaganja, pa čak i povlačenja investicija. Istovremeno, podržavaju rast životnog standarda, ali od Vlade traže detaljne fiskalne analize, jasna pravila i dijalog sa privredom prije konačne primjene reforme.
Najavljeno povećanje minimalnih neto zarada na 1.000, 1.250 i 1.400 eura od januara 2027. godine moglo bi značajno povećati troškove poslovanja dijela kompanija u Crnoj Gori, pokazuje analiza Savjeta stranih investitora (MFIC), pripremljena kao osnova za dijalog sa Vladom.
Savjet okuplja 40 kompanija sa stranim kapitalom, koje generišu oko petine crnogorskog BDP-a i zapošljavaju približno 6.000 ljudi.
5U dokumentu se navodi da efekti reforme neće biti jednaki za sve poslodavce. Dok bi pojedinim kompanijama smanjenje poreskog opterećenja rada moglo omogućiti veće neto zarade bez značajnijeg povećanja troškova, za firme sa velikim brojem zaposlenih na nižim platama novi minimumi mogli bi predstavljati ozbiljan finansijski teret.
„MFIC podržava rast životnog standarda i stvaranje boljih uslova za zadržavanje radne snage. Ipak, najavljeni Euro model neće jednako uticati na sve poslodavce“, navodi se u analizi.
Savjet upozorava i na potrebu dugoročne fiskalne održivosti reforme, posebno kada je riječ o finansiranju penzionog sistema, konkurentnosti i investicijama.
„Zbog toga je neophodno da donošenju konačnih odluka prethode pouzdane fiskalne i sektorske analize, kao i sadržajan dijalog sa privredom“, poručuju iz MFIC-a.
Dodatni troškovi od 15,8 do 30 miliona eura godišnje
Savjet stranih investitora analizirao je moguće efekte „Euro modela“ na 38 kompanija članica, koje u redovnom obuhvatu zapošljavaju više od 5.250 radnika.
Od ukupnog broja zaposlenih u analiziranim kompanijama, 56,5 odsto ima visoko obrazovanje, dok 32,8 odsto ima srednju stručnu spremu. Tokom vrhunca turističke sezone ove kompanije angažuju još približno 1.000 sezonskih i agencijskih radnika.
Na osnovu postojeće strukture zaposlenih i zarada, MFIC je razradio tri scenarija mogućeg povećanja troškova.
Prema umjerenom scenariju, koji podrazumijeva direktno usklađivanje najnižih zarada sa novim zakonskim minimumima, dodatni godišnji trošak iznosio bi od 15,8 do 18,9 miliona eura.
Realni scenario, koji uključuje i povećanje zarada radi očuvanja postojećih razlika između radnih mjesta različite složenosti i odgovornosti, predviđa rast troškova od 22,1 do 25,2 miliona eura godišnje.
Najveći teret donio bi puni sezonski scenario, koji obuhvata i dodatno angažovanje oko 1.000 sezonskih i agencijskih radnika. U tom slučaju dodatni godišnji trošak mogao bi dostići između 27,6 i 30 miliona eura.
U analizi se posebno naglašava da rezultati nijesu procjena za cijelu ekonomiju.
„Rezultati se odnose na obuhvaćene članice i ne mogu se automatski prenijeti na cijelu ekonomiju“, ističe MFIC.
Takođe, riječ je o scenarijima koje treba dodatno provjeriti, a ne o konačnom obračunu nakon usvajanja propisa.
Troškovi zarada mogli bi porasti i više od 50 odsto
Koliko bi povećanje minimalnih zarada moglo da košta poslodavce zavisiće prije svega od postojeće strukture plata.
MFIC u analizi navodi primjer Privredne komore Crne Gore za preduzeće sa deset zaposlenih.
Prema toj računici, godišnja masa zarada porasla bi 33 odsto ukoliko bi se povećale samo plate koje moraju da dostignu nove zakonske minimume.
Međutim, ukoliko bi poslodavac povećao i ostale zarade kako bi zadržao postojeće odnose među zaposlenima, godišnji trošak bio bi veći 54,7 odsto.
U scenariju u kojem svi zaposleni trenutno primaju minimalnu zaradu, rast bi dostigao 78,4 odsto.
Iz Savjeta upozoravaju da poslodavci neće morati da računaju samo na povećanje osnovnih plata.
„Pored redovne plate, moguće je povećanje troškova naknada i obaveza vezanih za minimalnu ili prosječnu zaradu kroz usklađivanje i povećanje: otpremnina, bolovanja, dežurstava, prekovremenog rada i ugovornih usluga“, navodi se u dokumentu.
Zbog toga MFIC smatra da je neophodno analizirati ukupan trošak rada, a ne samo povećanje neto zarada zaposlenih.
Rizik od poskupljenja, usporavanja zapošljavanja i povlačenja investicija
Jedno od najozbiljnijih upozorenja odnosi se na kompanije kojima bi povećani troškovi zarada premašili postojeću operativnu dobit.
U takvim slučajevima, prema ocjeni MFIC-a, poslovanje ne bi bilo dugoročno održivo bez prilagođavanja.
„Za kompanije kod kojih bi dodatni troškovi zarada premašili sadašnju operativnu dobit, takvo povećanje ne bi bilo dugoročno održivo bez prilagođavanja poslovanja“, navodi se u analizi.
U nastavku dokumenta upozorava se:
„To može podrazumijevati promjene cijena, usporavanje zapošljavanja, odlaganje ulaganja ili reorganizaciju rada, pa čak i povlačenje investicija ukoliko poslovno okruženje postane neisplativo za investitore.“
Ipak, Savjet naglašava da ne treba očekivati jednake reakcije svih kompanija.
„Njihove mogućnosti prilagođavanja zavise od profitabilnosti, konkurencije, ugovornih obaveza i potencijala za povećanje produktivnosti“, navodi MFIC.
U dokumentu se ne iznosi prognoza broja radnih mjesta koja bi mogla biti izgubljena. Riječ je o procjeni mogućih rizika, čiji će stvarni obim zavisiti od poslovanja pojedinačnih kompanija, njihove profitabilnosti i mogućnosti prilagođavanja.
Turizam posebno izložen zbog već ugovorenih aranžmana
Poseban problem mogao bi nastati u turizmu i ugostiteljstvu, gdje kompanije dio cijena i aranžmana za narednu sezonu ugovaraju znatno unaprijed.
MFIC upozorava da hotelijeri i drugi turistički poslodavci neće uvijek moći da povećane troškove rada prenesu na goste, naročito ukoliko su već zaključili ugovore sa partnerima.
„Prostor za prilagođavanje dodatno je ograničen kod kompanija koje su već ugovorile aranžmane i utvrdile cjenovnike za predstojeću sezonu“, navodi se u dokumentu.
Prema podacima navedenim u analizi, Crna Gora je tokom 2025. godine ostvarila 15,37 miliona turističkih noćenja, od čega su 95,8 odsto ostvarili strani gosti.
Zbog izražene sezonalnosti, ali i konkurencije drugih mediteranskih destinacija, turističke kompanije imaju ograničen prostor za prilagođavanje.
„U zavisnosti od strukture zarada, nagli rast troškova rada mogao bi dovesti do smanjenja broja angažovanih radnika, obima usluga i perioda rada objekata“, upozorava MFIC.
Slični izazovi očekuju se i u trgovini, logistici i proizvodnji, gdje domaće kompanije trpe snažnu konkurenciju uvoznih proizvoda.
U bankarstvu, telekomunikacijama i IT sektoru, prema procjeni Savjeta, veći problem moglo bi biti očuvanje postojećih odnosa među zaradama i uticaj novih troškova na razvojne budžete.
Veće plate bez veće produktivnosti mogu ugroziti konkurentnost
Strani investitori upozoravaju da povećanje zarada mora pratiti i rast produktivnosti, kako kompanije ne bi izgubile konkurentnost.
Prema podacima Međunarodne organizacije rada, navedenim u analizi, produktivnost rada u Crnoj Gori iznosi približno 31,1 međunarodni dolar, naspram 58,7 u Hrvatskoj i 59,9 u Sloveniji.
„Rast zarada može poboljšati zadržavanje radnika, posebno mladih, u Crnoj Gori i povećati raspoloživi dohodak. Održivost rasta zarada zavisi od rasta produktivnosti“, ističe MFIC.
Savjet naglašava da ovi podaci nijesu argument protiv viših plata.
Naprotiv, smatra da povećanje troškova rada mora biti praćeno ulaganjima u opremu, tehnologiju, organizaciju rada i znanje zaposlenih.
„Ukoliko troškovi rada budu rasli brže od produktivnosti i kvaliteta usluga, postoji ozbiljan rizik od povećanja cijena i pada profitabilnosti“, upozorava se u dokumentu.
Takav scenario mogao bi oslabiti privlačnost Crne Gore na mediteranskom turističkom i investicionom tržištu.
Šta će biti sa penzijama i Fondom PIO?
Osim uticaja na privredu, strani investitori posebno otvaraju pitanje dugoročne održivosti javnih finansija i finansiranja penzionog sistema.
U analizi se navodi da su ključni elementi najavljenog modela povezani sa dubokom reformom penzionog sistema, zbog čega je potrebno detaljno predstaviti njihove dugoročne posljedice.
„Ključno pitanje je kako će se nakon promjena doprinosa obezbijediti stabilno finansiranje penzija, uz istovremeni rast drugih javnih rashoda“, navodi MFIC.
Prema podacima navedenim u dokumentu, Fond PIO je u februaru 2026. imao 118.210 korisnika penzija.
Savjet traži da se precizno objasni iz kojih će se izvora finansirati penzije nakon najavljenih promjena doprinosa i kakav će biti odnos između redovnih prihoda Fonda, transfera iz budžeta i drugih javnih rashoda.
Posebno upozorava da jednokratni prihodi, poput prodaje zaplijenjene imovine ili novog zaduživanja, ne mogu biti dugoročna osnova za finansiranje redovnih penzijskih obaveza.
MFIC smatra i da bi trebalo jasno utvrditi da li predložene promjene utiču samo na izvore finansiranja penzija ili mogu imati posljedice i na buduća penzijska prava osiguranika.
Veći troškovi mogli bi smanjiti i budžetske prihode
Savjet stranih investitora ukazuje na još jedan mogući efekat reforme – smanjenje dobiti kompanija, a samim tim i prihoda države od poreza na dobit.
Prema podacima Ministarstva finansija, za prvih osam mjeseci 2026. godine naplaćeno je 227,7 miliona eura poreza na dobit pravnih lica.
„Najavljeni rast operativnih troškova privrede mogao bi smanjiti dobit kompanija, a time i osnovicu za oporezivanje“, upozoravaju iz Savjeta.
S druge strane, veće zarade mogle bi podstaći potrošnju i povećati naplatu pojedinih poreza.
Međutim, MFIC upozorava da se takvi prihodi ne mogu unaprijed smatrati sigurnim.
U dokumentu se podsjeća da je Crna Gora tokom 2025. uvezla robu vrijednu 4,46 milijardi eura, dok je izvoz iznosio 572,3 miliona eura.
„Veći raspoloživi dohodak može povećati potrošnju, ali u ekonomiji sa značajnim uvozom dio dodatne tražnje neće automatski podstaći domaću proizvodnju“, navodi se u analizi.
Zbog toga se preporučuje da politiku zarada prate mjere za jačanje domaće proizvodnje, izvoza i konkurentnosti.
Investitori traže prelazni period i detaljne analize
Savjet stranih investitora predložio je Vladi više mjera kako bi se ublažili mogući negativni efekti „Euro modela“.
Prije svega, traži se objavljivanje objedinjene fiskalne procjene koja bi pokazala koliko će reformu koštati državni budžet, lokalne samouprave i Fond PIO tokom 2027. i 2028. godine.
MFIC smatra da je neophodno uraditi i posebne analize za radno intenzivne djelatnosti, izvoznike, sezonske poslodavce, mala i mikro preduzeća.
„Gdje podaci pokažu izrazit rast troškova koji nije moguće brzo prilagoditi, razmotriti vremenski ograničenu faznost ili ciljanu podršku“, jedna je od preporuka Savjeta.
Investitori traže i da se prije primjene reforme objave konačni tekstovi propisa, zvanični kalkulator zarada i jasna uputstva za obračun plata zaposlenih na nepuno radno vrijeme, sezonskih radnika i drugih kategorija.
Posebno ističu važnost predvidivosti poslovanja.
„Dinamiku primjene valja najaviti dovoljno unaprijed kako bi kompanije mogle pravovremeno prilagoditi budžete, ugovore, planove zapošljavanja i cjenovnike“, navodi se u preporukama.
MFIC predlaže i redovne konsultacije Vlade, privrede i socijalnih partnera, uz kvartalno praćenje efekata reforme na zarade, zaposlenost, inflaciju, javne prihode, penzioni sistem i investicije.
Veće plate da, ali uz održivu ekonomsku računicu
Uprkos brojnim upozorenjima, Savjet stranih investitora ne dovodi u pitanje potrebu povećanja zarada i životnog standarda.
Iz MFIC-a ocjenjuju da rast primanja može doprinijeti zadržavanju radnika, posebno mladih, i povećati raspoloživi dohodak građana.
Međutim, upozoravaju da trajno povećanje zarada mora imati održivu ekonomsku osnovu.
Posebno ističu da rast tekuće potrošnje ne smije biti finansiran smanjenjem kapitalnih ulaganja, jer su investicije u puteve, energetiku, digitalnu i komunalnu infrastrukturu važne za dugoročni privredni razvoj.
„Profitabilnost nije jednaka raspoloživom novcu za trajno povećanje mase zarada: dio dobiti finansira investicije, otplatu obaveza i budući razvoj“, navodi se u analizi.
Iz Savjeta zato poručuju da reformu treba sagledati kroz njen ukupan uticaj na kompanije, zaposlenost i javne finansije, a ne samo kroz povećanje iznosa na platnim listama.
Zaključak analize jeste da povećanje zarada treba da doprinese stvarnom rastu životnog standarda, ali na način koji neće ugroziti konkurentnost privrede, nova ulaganja i održivost javnih finansija.
