Novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja donosi znatno strože kazne, posebna ograničenja za mlade vozače, snažnije sankcije za povratnike, ali i niz novih pravila čija primjena već otvara nedoumice među građanima.
O tome što se konkretno mijenja, kakva prava imaju vozači u prekršajnom postupku i na što posebno treba obratiti pažnju govorili su u današnjoj emisiji „Lex“ na Televiziji E advokati Emir Bojadžić i Andrea Adžić.
Bojadžić je kazao da izmjene predstavljaju čitav set novih rješenja, posebno kada je riječ o mlađim počiniocima prekršaja, ali i efikasnijoj naplati kazni i većem oslanjanju na savremene tehnologije u evidentiranju prekršaja.
Adžić ukazuje da su minimalne kazne sada znatno veće, dok su stroža pravila predviđena za one koji učestalo krše saobraćajne propise.
"Zakon je mnogo bolje regulisao pitanje vozača koji učestalo krše saobraćajne propise, pa je za povratnike predviđena i mogućnost privremenog oduzimanja vozila", kazala je Adžić.
„Nije dovoljno objaviti zakon u Službenom listu“
Sagovornici Televizije E saglasni su da građani moraju biti dobro upoznati sa novim pravilima.
Adžić podsjeća da nepoznavanje zakona nije opravdanje za njegovo kršenje, ali smatra da država mora učiniti više kako bi građanima objasnila promjene.
"Nepoznavanje zakona ne može biti izgovor za izbjegavanje kazne, jer je neophodno poznavati propise. Međutim, nije dovoljno da zakon bude objavljen samo u Službenom listu, već je potrebno građane mnogo bolje upoznati sa njegovim sadržajem", kazala je ona.
Bojadžić je podsjetio i na pravilo primjene blažeg propisa kada je prekršaj počinjen prije stupanja novih odredbi na snagu.
"Ako je prekršaj učinjen prije nego što je novi zakon stupio na snagu, primjenjuje se zakon koji je blaži za počinioca", objasnio je.
Potpis na prekršajnom nalogu nije formalnost
Jedno od važnih pitanja odnosi se na postupanje vozača prilikom uručenja prekršajnog naloga.
Bojadžić upozorava građane da pažljivo pročitaju dokument koji potpisuju, jer potpisivanje prihvatanja prekršajne odgovornosti može imati pravne posljedice.
"Nova praksa potpisivanja papira za prekršajnu odgovornost nas samim potpisivanjem tereti i ne možete je oboriti pred sudom, ali na papiru postoji mogućnost da potpišete da ne preuzmate odgovornost, tako da o tome treba voditi računa", kazao je Bojadžić.
Kada je riječ o prekršajnim nalozima ostavljenim na vjetrobranskom staklu, on navodi da sama cedulja sa registarskom oznakom ili markom automobila nije isto što i uredno uručen prekršajni nalog.
"Po novom zakonu, kazne I prejršajni nalozi koji su zakačeni na šoferšajbni, na kojima piše samo marka automobila ili registarcija ne može biitii razlog da platite kaznu, već morate da dobijete nalog na kućnu adresu i da dostaviite svoje poidatke ili podatke o osobi koja je vozila automobil", objašnjava Bojadžić.
Prema njegovim riječima, vlasnik mora biti uredno obaviješten i, kada je to potrebno, dostaviti podatke o osobi koja je upravljala automobilom.
Adžić je naglasila da je prekršajna odgovornost lična.
"Ne treba očekivati od vlasnika automobila da preuzme odgovornost i plati kaznu ako je vozilom u trenutku prekršaja upravljala druga osoba", kazala je.
Kazna na osnovu kamere mora imati jasan dokaz
Posebna pažnja posvećena je sve većoj upotrebi tehnologije u kontroli saobraćaja.
Bojadžić ističe da građanin, ukoliko je prekršaj utvrđen korišćenjem tehničkih sredstava, ima pravo da traži uvid u dokaz na kojem se odgovornost zasniva.
"Potrebno je da postoji jasan snimak ili fotografija. Ne može se prihvatiti nejasan snimak sa velike udaljenosti, a građanin ima pravo da izvrši uvid i ukaže na eventualne nedostatke", kazao je.
Slično je, navodi, i kod nepropisnog parkiranja – nadležni moraju imati dokaz na osnovu kojeg izdaju nalog.
Bojadžić je kazao i da, ukoliko vozač zatekne službu „pauka“ dok odnosi njegov automobil, može tražiti da preuzme vozilo, uz odgovarajuće evidentiranje postupanja službenog lica.
Adžić smatra i da kažnjavanje nepropisno parkiranih vozila mora biti dosljedno.
"Ako je više vozila nepropisno parkirano u koloni, pravilo bi trebalo da se primjenjuje jednako na sve, a ne da se pojedina vozila izdvajaju ili preskaču", kazala je Adžić.
Što ako nema parkinga ili je signalizacija zaklonjena?
Govoreći o problemu parkiranja, Adžić je ukazala da bi razvoj infrastrukture trebalo da prati i povećanje broja parking mjesta.
Ipak, nedostatak parkinga sam po sebi ne znači da je dozvoljeno blokirati kolovoz, pa vozači moraju voditi računa da kratkotrajnim zaustavljanjem ne ugrožavaju ili ometaju saobraćaj.
Kada je riječ o saobraćajnim znacima, Adžić naglašava da država mora obezbijediti da signalizacija bude jasno vidljiva.
"Signalizacija ne smije biti sakrivena u krošnji drveta ili na drugi način neuočljiva. Ukoliko nije jasno vidljiva, vozač može fotografisati stanje na licu mjesta", kazala je.
Bojadžić podsjeća i da postoje situacije kada je vozač zbog kvara ili upozorenja elektronike primoran da zaustavi automobil. U tom slučaju, kako navodi, treba da se skloni na prvo bezbjedno mjesto ili proširenje i uključi sva četiri pokazivača pravca.
Telefon za volanom – što zakon zapravo zabranjuje?
Korišćenje mobilnog telefona još je jedno pitanje koje je izazvalo nedoumice.
Bojadžić navodi da zakon sankcioniše korišćenje telefona tokom vožnje na način koji ometa bezbjedno upravljanje, dok smatra da samo držanje uređaja u ruci, bez komunikacije, ne bi trebalo automatski izjednačavati sa prekršajem.
"Zakon propisuje da se komunikacija telefonom Ili nošenje slušalica nije dozvoljeno, alii samo držanje telefona u ruci, bez komunikacije ne može biti kažnjeno. Ukoliko auto nije pokretu , na crvenom svijetlu npr, možete na kratko pogledati ekran ili navigaciju", objašnjava Bojadžić.
Slična nedoumica postoji i kod pješaka.
"Zakon propisuje da je pješak prilikom prelaska kolovoza dužan da bude pažljiv i da ne razgovara telefonom. Samo držanje telefona u ruci ne bi trebalo da bude kažnjivo, ali norma u tom dijelu nije dovoljno jasna i decidna", ocijenila je Adžić.
Posebna pravila za vozače od 18 do 21 godine
Najviše pažnje izazvala su ograničenja za mlade vozače.
Bojadžić je objasnio da se pravila vezana za starosnu dob primjenjuju prema godinama koje vozač trenutno ima, a ne prema tome kada je stekao vozačku dozvolu.
Ograničenje snage automobila za mlađe vozače smatra opravdanim sa stanovišta bezbjednosti, ukazujući na povećan rizik od saobraćajnih nezgoda u toj starosnoj grupi.
"Jači automobili na našim putevima predstavljaju veliki rizik i razumljivo je zbog čega je ograničenje snage motora usmjereno upravo na ovu starosnu kategoriju", kazao je Bojadžić.
Adžić, međutim, smatra da je za dio ograničenja trebalo predvidjeti prelazno rješenje, posebno kada je riječ o zabrani upravljanja vozilom nakon ponoći bez pratnje starije osobe.
"Mladi vozači jesu rizična kategorija, ali među njima ima i odgovornih ljudi koji rade i kojima je automobil potreban. Zakon je direktno uticao na svakodnevni život osoba od 18 do 21 godine i zbog toga smatram da je trebalo pronaći određeno prelazno rješenje", kazala je Adžić.
Ukazala je i na nedovoljno precizno definisano pitanje pratnje starije osobe – što ona konkretno podrazumijeva i kakvu odgovornost ta osoba ima.
Bojadžić je, sa druge strane, podsjetio da su nova rješenja rezultat rada različitih struka i da slični modeli postoje i u regionu.
"U Sloveniji, na primjer, postoji probna vozačka dozvola. U svakom slučaju, za prekršaj koji napravi punoljetna osoba odgovara ona, a ne njen roditelj", naglasio je.
Sagovornici emisije „Lex“ saglasni su da novi zakon, uprkos pojedinim nejasnoćama i dilemama koje će pokazati njegova primjena, ima jedan ključni cilj – veću bezbjednost na crnogorskim putevima i sprečavanje saobraćajnih nezgoda u kojima stradaju mladi ljudi
